Menu

Jezik ljubavi

Iako je ovo jedan malo stariji post,  možda će nekome ipak biti zanimljiv…

Ovih dana mi je stvarno bilo dosta pasa! Mislila sam da tako nešto nikada neću izgovoriti, a kamoli napisati, ali tako je. Nakon što sam tjedan dana kod sebe držala malog psa kojeg sam našla na cesti (u međuvremenu je vrlo sretno udomljen, namjerno mu ne dodijelivši ime u strahu da ću se onda emocionalno vezati za njega - cijeli sam vikend provela šetajući svoje pse, susjedovog psa, da bih potom trčala na izložbu – pasa.

Tamo sam s par poznanika koji se bave psima dogovorila seriju intervjua za ovaj blog i došla kući tek navečer, kada je trebalo – prošetati pse. Naravno, pljuštala je kiša, naravno – promočila mi je kabanica a psi su me gledali kao da sam poludjela kada sam ih po toj kiši još i zavezala ispred dežurne apoteke i popraćena tužnim zavijanjem kupila tablete protiv bolova pa se, uz nadljudski napor odvukla kući, dobro posušila sva tri psa, a tek onda se presvukla, nagradila narudžbom pizze s ekstra mozzarellom i feferonima, zavukla se pod dekicu i uključila TV.
Preskočivši vijesti, odlučila sam pogledati emisiju o – psima. Za promjenu. Cesar Millan je odlučio odabrati odgovarajuću obitelj ne bi li udomio križanca Jack Russell terijera imenom Mambo i karakterom crne mambe. Inače ne držim previše do njegovih teorija a pogotovo ne do emisija u realitiy-show stilu, ali čim se radi o Jack Russell terijerima, ne mogu odoljeti da ne vidim što se zbiva.
Za Mamba su se u konkurenciji našle tri obitelji: jedan bračni par s tri kćeri, jedan rasno mješoviti par i jedan par lezbijki. Mjesto radnje: Nizozemska.
Pas, relativno problematičan, agresivan u blizini mužjaka i napaljen u blizini ženki, te zapušten i raspušten u isto vrijeme – otprilike točno kao Susjed (lik iz Bez dlake na jeziku i stvarni pas mojih susjeda) kada sam ga počela šetati.
Bračni par s tri kćeri je po mom mišljenju bio relativno loše rješenje jer je takvom psu potrebno konsistentno ponašanje, a jako će se teško 5 ljudi uspjeti dogovoriti i uskladiti da njihovo ponašanje prema psu bude uvijek jednako.
Mješoviti rasni par u mojim očima nije imao puno šanse zato što se on prije bojao svih malih životinja, a Jack Russelli su pravi stručnjaci u nalaženju bilo kakve slabosti kod vlasnika i njihovo maksimalno iskorištavanje.
I na kraju, lezbijski je par izgledao vrlo emocionalno i intelektualno usklađen, pri čemu je jedna od njih – što se uostalom i vidjelo – imala dosta iskustva s psima. Nakon godinu dana žalovanja za prošlim psom, odlučile su se prijaviti u emisiju i na takav način doći do psa i pokazati što znaju.

Moram priznati, od početka sam navijala za njih – ne samo zato što mi se činilo da su idealne kandidatkinje, već i zato što bi tako nešto bilo nezamislivo u državi u kojoj živimo. Ovdje se ljudi – čast izuzecima – ne deklariraju javno, jer u zemlji koja doslovce poziva na linč onih koji drugačije misle i vole, tako nešto moglo bi biti izuzetno opasno.
Uostalom, što reći o državi u kojoj će većina ljudi izaći na referundum koji želi promijeniti Ustav kako bi se brak proglasio zajednicom muškarca i žene, samo zato da bi se gay populaciju spriječilo da uopće ikada pomisli na brak, a da o usvajanju djece niti ne pomišljamo. Sigurno je djeci, rezoniraju oni, bolje u pretrpanim domovima za nezbrinutu djecu gdje mogu biti sigurni da će ih se odgajati u hrvatskom i katoličkom duhu, zar ne? Dapače, možda bi trebalo oduzeti djecu i samohranim roditeljima, jer ni oni ne znaju što rade jer inače ne bi bili samohrani, zar ne? Na stranu činjenica da je ova zemlja puna ratnih udovica kao i ljudi koji su ostali bez partnera zbog bolesti i kojekakvih nesreća. Ako ovaj referendum prevagne na stranu takvih okrutnih primitivaca, onda uskoro doista možemo očekivati da parovi koji nisu u braku, a pogotovo istospolni parovi – ne budu u mogućnosti niti – udomiti psa. Jer psu je sigurno bolje u prepunom azilu gdje laje onako kako laju i svi drugi, zar ne?
A možda neće više biti dozvoljeno držati pse jer oni su nekim ljudima očigledno surogat za djecu…

Pa eto, iako meni psi nisu surogat za djecu, jer da sam htjela djecu, imala bih djecu – a pošto nisam, unatoč tome što sam u braku, ja sam očito neprijateljski element s 50% pogrešnih krvnih zrnaca (samo da upozorim one koji to ne znaju) i 100% pogrešnim uvjerenjem da je “Ljubav velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje (1 Kor 13,4-8)”, pa makar se većina pripadnika religije u čijoj se glavnoj knjizi nalaze ovi divni stihovi ne diči istim uvjerenjima.

Dakle, ja ću u nedjelju prošetati do parka Ribnjaka gdje se nalazi glasačko mjesto za moj kvart i po ne znam koji put u ovih nešto godina – opet glasati PROTIV nečega. U ovom slučaju, ne zato jer nemam za koga, pa moram protiv nekoga, nego zato što imam nešto protiv onih koji glasaju za.

I na kraju, što vam još mogu reći nego da moramo biti poput pasa – oni vole i primaju ljubav bez predrasuda, što Cesar Millan, siromašni dečko s meksičkih ulica – dobro zna. Zato mu skidam kapu, što bez obzira na svoj macho latinoamerički gard razumije jezik ljubavi.

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK