Felixov dnevnik - kako sam saznao što je giardija
- font size decrease font size increase font size
Zapisala: Mia Bašić Stanić
Prije otprilike 2 mjeseca, taman dan nakon mog prvog rođendana, poprilično sam se razbolio. Dobio sam proljev, povraćao sam i natekla mi je njuškica. Kako je bilo kasno navečer i bila je subota, a naš veterinar na drugom kraju grada, pohitali smo u dežurnu kliniku Veterinarskog fakulteta, koji je relativno blizu nas doma. Tamo su svi bili zbilja super prema meni, brinuli su se za mene, dali mi infuziju, lijekove za iziritirani želudac i napravili sve potrebne pretrage. Na sreću, nalazi pretraga krvi su pokazali da sam zdrav, osim neke upale, a RTG je pokazao da nisam progutao nešto što nisam smio te da su mi crijeva prohodna, a želudac prazan.
Moja natečena njuškica
Za par dana bilo mi je bolje i ta je epizoda bila iza nas - iako nikad nismo saznali što je točno bio uzrok, saznali smo nešto drugo, tijekom rutinske, "za svaki slučaj" koprološke analize (narodski, analize mog govanca). Saznali smo da imam giardiju. Da, dobro ste pročitali. Nije dovoljno što su bube skvoteri cheyletielle zaposjele moju kožu i dlaku kad sam bio maleno štene, nego je, par mjeseci nakon te nemile epizode, moje malo tjelešce dobilo nove neželjene podstanare koji nisu bili ništa ljepši od onih prvih, a svakako su bili opasniji. Ono što je zanimljivo je činjenica da baš i nisam imao simptome giardije, tako da je skoro pa i prava sreća da sam se razbolio jer tko zna kada bismo inače otkrili da imam giardiju (Rujanina Pixie je također imala giardiju, a bez simptoma).
Pretragu smo obavili na Veterinarskom fakultetu, kod prof. dr. sc. Tatjane Živičnjak, koja nam je dala i upute kako deložirati podstanare bez previše muke jer "muka" je riječ koju je koristila većina mojih krznenih prijatelja koji su imali giardiju. Upozoreni smo da se trebamo strogo pridržavati uputa i da će sve biti u redu. Kako smo mi štreberi, sve smo odradili školski - pio sam svaki dan po 1 Drontal (tu sam dobrano namučio Ljudove jer sam protestirao, pljuvao tablete i plakao), Ljudovi su svaki dan prali sve perive površine Domestosom, kao i prali posteljinu (jer im se uvaljujem u krevet), moje dekice na kojima spavam, moj krevetac i sve moje igračke. Treći ili četvrti dan su me okupali, a peti ili šesti dan nakon završetka terapije su prikupili 3 govanca iz 3 različita pražnjenja crijeva i odnijeli ih na ponovnu analizu, koja je pokazala da je deložacija uspjela! Cijelo to vrijeme, također, nisam smio konzumirati mliječne proizvode i morali su posebnu pažnju posvetiti tome da vani ne zgrabim i ne pojedem nešto s ceste. Eto, ovo je samo dokaz da je moguće relativno brzo iskorijeniti i giardiju, ako se zbilja strogo pridržavamo uputa liječnika i budemo uporni.
Kad sam bio bolestan i na infuziji
Kada sam objavio da sam bolestan, puno je ljudova pitalo što mi je i tu smo shvatili da se dosta ljudi borilo s giardijom te da još više ljudova ne zna ništa o tome, a trebali bi. Zato smo odlučili zamoliti dragu doktoricu Tatjanu Živičnjak da odgovori na nekoliko mojih pitanja (moj prvi intervju!), kako biste svi vi saznali nešto više o giardiji i pomogli vašim krznenim prijateljima. Doktorica je s veseljem pristala (hvala, teta doktorice!), stoga krenimo na posao... :)
Izvor: https://bayer-veterina.hr
F: Teta doktorice, možete li nam objasniti što je giardija?
TŽ: Giardia intestinalis (sinonim Giardia duodenalis) je jednostanični parazit, koji parazitira na površini sluznice tankoga crijeva. Na površini sluznice nalaze se pokretni (tzv. vegetativni) oblici, a razmnožavaju se diobom. Oni se otpuštaju, za vrijeme prolaska kroz probavni trakt se formiraju u ciste, koje u vanjskoj sredini, u vlažnom mediju, preživljavaju mjesecima (oko 6 mjeseci). Katkada pokretne oblike vidimo i u svježem izmetu (obično se zbog brze peristaltike, odnosno proljeva, ne stignu formirati ciste). Ti oblici brzo propadaju u vanjskoj sredini (za par sati).
F: Kako mi, obični ljudovi i psi, možemo prepoznati simptome giardije?
TŽ: Klinička slika, odnosno proljev, najčešće se javlja kod mlađih i također, kod starijih životinja, iako nije neobično da je uzrokom proljeva i u ostalih dobnih kategorija. Taj je proljev rijetko vodenast, češće su stolice kašaste i izrazito smrdljive (opisuje ih se da imaju boju i konzistenciju zobene kaše). Ako je pronađena giardija, a u stolici ima krvi i/ili sluzi, onda je tome uzrok neki drugi parazit i/ili bakterija/virus (bakterije često kompliciraju kliničku sliku kod mnogih parazita!).
Tipično je da se proljev zbog giardije uz dijetu, probiotike i/ili antibiotike „primiri“ (kao i kod većine proljeva uzrokovanih crijevnim parazitima), da bi se ponovo pojavio nakon prestanka dijetalne prehrane i liječenja antibioticima Također, psi s giardiozom obično jedu mnogo trave, burno reagiraju na promjenu hrane (proljevom!) i često imaju izrazito smrdljive vjetrove. Katkad je nalaz giardije doslovno slučajan, jer pas nema nikakvih problema.
Izvor: www.pexels.com
F: Kakva se pretraga radi za dijagnosticiranje giardije, koliko bi se često trebala raditi i koja je otprilike cijena?
TŽ: Giardiju se niti na koji način ne može vidjeti prostim okom. Dijagnostika se provodi laboratorijskim testovima:
- Mikroskopska parazitološka dijagnostika koprološkom pretragom (pored kvalitetnog mikroskopa i iskusnog parazitologa iziskuje i određenu dozu „sreće“, jer ju je katkada nemoguće pronaći i pored raznih metoda koncentracije, sa ili bez bojenja).
- Neki veterinari rade i tzv. brze testove (princip očitavanja je sličan kao kućni test za trudnoću) kojima se dokazuje antigen parazita u izmetu i očitava se „prostim okom“. Ti su testovi brzo gotovi, ali mana im je što su relativno skupi (više od 100,00 kn), a njima se dokazuje samo giardija.
- Mi parazitolozi volimo vizualizaciju (odnosno, više volimo parazita vidjeti, ako je moguće, nego dokazivati njegov antigen) i zato se na Zavodu za parazitologiju Veterinarskoga fakulteta provodi test direktne imunofluorescencije (pored „obične“ koprološke pretrage sedimentacijom i flotacijom), te vizualizacija pod fluorescentnim mikroskopom.
Kompletna pretraga (osim giardije se detektiraju ostali paraziti probavnog sustava i organskih sustava koji s probavnim komuniciraju – to je jetra i dišni sustav) košta ravno 75,00 kn. Nakon dijagnosticiranja giardioze, svakako 5 - 6. dana od prestanka liječenja treba ponoviti pretragu, da se vidi je li problem riješen. Mi inače ne sugeriramo davanje lijekova protiv parazita napamet, niti nekakvu posebnu dinamiku. Izuzetak je naređena mjera (svrha joj je suzbijanje ehinokokoze), gdje svi psi prilikom cijepljenja protiv bjesnoće moraju dobiti pripravak na bazi prazikvantela (a prazikvantela ima više-manje u svim tabletama protiv glista koje su na našem tržištu). Za detalje kliknite ovdje.
Izvor: www.unsplash.com
Što se tiče giardije, ali i ostalih endoparazita, preporučujemo svakako napraviti koprološku pretragu:
1. Kod proljeva (posebno kod dugotrajnih, ali i povremenih, kod vraćanja proljeva nakon „skidanja“ s antibiotika ili dijetalne hrane).
2. Ako životinja ima smrdljive vjetrove.
3. Ako jede mnogo trave.
4. Kod kašlja, iscjetka iz nosa
5. mršavljenje (češće zbog nekih drugih endoparazita).
6. Anemija, eozinofilija, hipoalbuminemija.
7. Prije parenja (kuje!).
8. Prije operacije (naručene, ne hitne, naravno).
9. Prije putovanja (putovanje se, pored odbijanja od sise i izdvajanja iz legla te promjene hrane, smatra jednim od najvećih „stresova“ za zdravu životinju).
10. Kod nabavke psa iz uzgajivačnice ili azila.
Ako pas nema niti jedan od pobrojanih problema i ne ide na operaciju ili put, preporučujemo barem jednom godišnje napraviti pretragu stolice na crijevne parazite (kao što već rekoh, uvijek se traži i giardija). Kad me vlasnici pitaju kako često davati lijekove, moj je odgovor „kad dobijete potrebu uvaljati mu nekakve tablete, skupite tri uzorka stolice i donesite na pretragu“.
F: Ako psu dajemo tabletu protiv parazita svaka 3 mjeseca, možemo li smatrati da je pas siguran od giardije?
TŽ: Niti slučajno! Niti jedan lijek od tableta dostupnih na tržištu ne djeluje preventivno na giardiju (niti na druge parazite)! Isto tako, jednokratno davanje nije dovoljno ako je i ima. Zbog toga što je katkada teško „rješiti“ giardiju i nakon pet dana liječenja, nužno je napraviti kontrolnu pretragu unutar roka kad još isključujemo reinfekciju (ili reinvaziju, kako to mi parazitolozi kažemo). Važno je naglasiti da od unošenja cista giardije u usta i ponovnog izlučivanja cista i kontaminacije terena treba 5-6 dana
Meni je posebno iritantna ta dinamika „svaka tri mjeseca“ koju sugeriraju neki proizvođači lijekova. Osim što ima parazita koje jednokratno davanje ne „rješava“, većina parazita ima razvojni ciklus mnogostruko kraći od tri mjeseca. Budete uvjereni da pas nema nikakve parazite, a on ih nema jer ih recimo nije niti imao; ima ih jer ih niste riješili; ima jer ih je ponovo dobio ( jer za svakog postoje zericu drugačije propisane higijenske mjere).
F: Što će se dogoditi ako psa ne liječimo od giardije i ako ima giardiju dulje vremena? Kakve su posljedice za organizam?
TŽ: Kao prvo, takav pas će obilato kontaminirati okolinu cistama. Ako će imati proljev, gubit će na težini (iako to obično nije slučaj kod odraslih pasa). Vlasnici će primijetiti da jede mnogo trave, imat će vjetrove i kod svake promjene hrane će reagirati kašastim do vodenim proljevom. U teoriji, ako nema reinfekcije (reinvazije), organizam će se sam riješiti giardioze za nekoliko mjeseci, ali baš zbog spomenute kontaminacije terena, stalno, opet i opet će dolaziti do unošenja cista.
F: Je li giardija prenosiva na ljude?
TŽ: Ista vrsta (Giardia intestinalis s. duodenalis) parazitira u mnogih domaćih i divljih životinja i ljudi (doktori je zovu Giardia lamblia ali to je isti parazit). Molekularnim se metodama može razlikovati podskupine, od kojih su neke zajedničke ljudima i životinjama, a neke su isključivo „životinjske“. Zbog toga svaki nalaz giardije kod kućnog ljubimca podrazumijeva i upute vlasniku po pitanju higijenskih mjera. Nema dokaza da je kod vlasnika pasa giardioza češća, ali giardioza je i kod ljudi relativno česta (također i kao slučajni nalaz), a ako je klinički manifestna, uzrokuje proljev i nelagodu/grčeve u trbuhu.
Kad sam jadan pajkim s igračkicom...
F: Kako pas/čovjek dobiju giardiju?
TŽ: Voda kontaminirana izmetom ljudi i životinja se smatra glavnim nosačem cista (naročito u zajednicama koje se ne služe kontroliranim i zatvorenim vodoopskrbnim sustavom). Za pse su to i lokve, bare i potoci kontaminirani izmetom ljudi i životinja. Psi skloni jedenju izmeta (ljudi i/ili životinja) su također izloženi. Za pse je izvor cista i kontaminiran teren na mjestu gdje životinja boravi i kreće se (nepokupljen izmet ili loše pokupljen izmet na nepropusnom, glinastom tlu) gdje pas šapama, pa i dlakom kod valjanja pokupi ciste, koje unese lizanjem. Također, igranje s loptom i štapom na tako kontaminiranom terenu omogućuje unošenje cisti.
Izvor: www.unsplash.com
Giardija je izrazito česta, takoreći „domaća životinja“ u uzgajivačicama, azilima, pa i vježbalištima, odnosno svugdje gdje defecira veći broj životinja i nije osigurano momentalno uklanjanje izmeta u potpunosti, odnosno čak i na mjestima gdje se svakodnevno prostor/boks pere mlazom vode (jer u vlažnom mediju zaostaju i ciste).
F: Kako se giardija liječi?
TŽ: Osim primjene lijeka, važno je pridržavati se higijenskih mjera. Osim kupanja (kojim se skidaju ciste s dlake) i održavanja higijene okoline, treba psa onemogućiti da pije vodu po lokvama, barama i potocima, ali treba ga spriječiti i da jede izmet ljudi i životinja (po potrebi i brnjicom!). Za liječenje giardioze pasa registrirana je kombinacija je febantela i pirantela (nalazi se u većini tableta protiv „glista“ na našem tržištu i fenbendazol (u prodaji je bio prah ali ga već tri godine nema na našem tržištu). Preporučeno je liječenje 3-5 dana, jednom dnevno. Neki veterinari propisuju i lijek metronidazol, koji je prvi izbor za liječenje giardioze ljudi, ali osim što može uzrokovati neugodne nuspojave, nije djelotvorniji od prethodno spomenutih, a terapija se mora provoditi barem 7 dana i to dva puta dnevno.
Liječenje giardioze može biti frustrirajuće i za vlasnike i veterinare, jer je katkada nemoguće dobiti negativan nalaz. Katkada nismo sigurni da li je vlasnik pogriješio pri terapiji (premala doza ili je pas ispljunuo tabletu u nekom kutu stana ili dvorišta), parazit može biti i rezistentan na propisani lijek, moglo je doći i do reinfekcije prije kontrolne pretrage jer je ostalo cista na dlaci (odnosno, što je mnogo češće, izrazito je kontaminiran teren gdje pas boravi ili se kreće).
Eto dragi ljudovi, sad znamo puno više o giardiji, zahvaljujući dragoj teti doktorici i zbilja nema isprike da ne otkrijete giardiju kod svojih prijatelja jer pretraga nije komplicirana (samo skupljate govanca i odnesete ih kod veterinara) i nije skupa (samo 75kn!). Čuvajte nas i pazite nas, mi bismo vas pazili i čuvali. ;) I da, uvijek skupljajte govanca za sobom!
Proslava mog prvog rođendana! Ljudovi su mi zaželjeli dug i zdrav životić!
Pusa, Felix
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.