Felixov dnevnik - kako sam saznao da ne smijem u krevet s Ljudovima

Zapisala: Mia Bašić Stanić

Večeras mi je Ljudovica pročitala članak sa stranice Narod.hr koji se brzinom munje proširio internetom u kojem jedna teta, Anela, piše o nama psima. Ja sam se odmah poveselio jer obožavam čitati članke o svojim prijateljima koji uveseljavaju svoje Ljudove. Kada je Ljudovica počela čitati što je teta napisala, malo sam se ražalostio i bilo mi je žao te tete što nema samo svog četveronožnog prijatelja, koji bi je uveseljavao svaki dan jer onda sigurno ne bi pisala ovo: "Čovjekova tvrdnja da je životinja bolja od nekih ljudi, zapravo nam potvrđuje i jasno pokazuje koliko se suvremeni čovjek odmakao od Boga i čovjeka, te stvorio neku vlastitu duhovnost po kojoj životinja ima vrijednosti čovjeka. Svjedok sam vremena u kojem se više ne čudi, što životinje spavaju s ljudima, voze se u autosjedalicama, nose ljudsku odjeću i odazivaju se na ljudska imena, a nerođenu djecu se ubija. Moram se pitati: Zašto sve rijeđe viđam očeve i majke s kolicima za djecu, a sve češće naljepnice na autima: Psi u autu? Floskule: Pas je član moje obitelji i prije će ti pomoći pas nego čovjek…su medikamenti za savjest." Zamislite vi to!

Moja se Ljudovica naljutila i rekla da joj nije jasno kako je moguće da postoje ljudi koji se petljaju u tuđe živote, obitelji i krevete umjesto da žive svoje živote i nastoje biti najbolja verzija sebe, verzija koja će pokušati usrećiti druge ljude, a ne ih razljutiti ili ražalostiti. Ljudov se složio s njom. Ja sam pak grickao svog Zeku i počeo razmišljati. Znate što, u jednome je teta bila u pravu - nama psima vi ljudovi i jeste važniji i vrijedniji od nas samih. Učinili bismo sve za vas. To nije med... medika... Ma, preozbiljna je to i prevelika riječ za mene, samo sam htio reći da je to činjenica, a ne floskula. I s tom su činjenicom upoznati svi koji pse nazivaju članovima obitelji, kao moji Ljudovi, koji kažu da im je život puno ljepši i kvalitetniji otkad sam ja došao u njega. 


Moj Ljudov i ja za vrijeme popodnevnog odmora

Još je nešto mučilo tetu: "Osim istospolnih zajednica, muškarac, žena i pas u krevetu, slike su koje sve češće gledamo na našim televizorima. Jesu li ovo slike moderne obitelji? Jesu li ovo slike naše budućnosti?" 
Znaš što, teta? To nije moderna obitelj. To je obitelj. I bilo koje dijete i životinja bi bile sretne da imaju obitelj punu ljubavi, bez obzira na to tko tu obitelj sačinjava. 

Kad smo već kod obitelji, teta piše o psima kao da smo mi neka loša zamjena za djecu. Koješta! Nama nema veće sreće nego kad se družimo s ljudovima koji su dobri prema nama, a pogotovo s malim ljudovima - oni su nam posebno dragi jer im stalno ispada klopa na pod iz malih ručica, pa zahvaljujući njima ugrabimo koji zalogajčić više. :) Zašto bi djeca i psi bili međusobno isključivi? Puno je istraživanja provedeno o tome kakve sve dobrobiti imaju oni koji imaju pse kao članove obitelji. Kada djeca uče lijepo i pristojno ponašanje prema psima, ujedno uče lijepom i pristojnom ponašanju i prema drugim ljudovima. Zar to ne zvuči predivno?


Izvor: www.pexels.com

Teta je u članku spomenula i Boga i zapisala svoje viđenje odnosa Boga i životinja, pa sam našao intervju s tetom Željkom Bišćan, magistricom teologije o životinjama. Teta Željka je rekla: "To da je prava i nesebična ljubav i uvjet za zdrav odnos čovjeka i psa je autentično kršćanski stav. Naime, u kršćanskom duhu je za ispravno poznavanje i odnos prema nekome drugome i drugačijem od sebe potrebna ljubav,  jer kršćani vjeruju da samo u iskrenoj autentičnoj ljubavi možemo nekoga uistinu upoznati. Drugim riječima, ako nekoga ne volimo, vidimo ga samo izvanjski i promašujemo ga, tj. ne možemo dokučiti istinu njegova bića, što znači da onoga koga ne volimo u biti nismo ni upoznali i prosuđujemo krivo o njemu... Vjerujem da će se mnogi složiti da oni koji ne vole pse zapravo ih nikada nisu ni upoznali i otkrili svu dražest i ljepotu psećega bića." Paaametna teta, zar ne? 

Kad smo već kod tog spornog kreveta, moram vam ispričati kako je to išlo kod nas. Ljudov je imao psa kad je bio mali - njemačkog lovnog terijera Rexa koji je doživio 16 godina i koji je mogao i na kauč i na krevet. Ljudovici sam ja bio prvi pas i na početku je rekla da mogu ići svuda, osim na kauč i na krevet. Već prvi tjedan je to promijenila u "može ići na kauč, ali samo ako leži na meni ili u krilu". Uskoro je to prešlo u "dobro, može na kauč, ali nikako na krevet i kod toga čvrsto stojim".
Tri mjeseca kasnije, na snagu je, doduše prešutno, došlo novo pravilo. Fotografija govori više od tisuću riječi. 

Najslađe je spavati stisnut uz Ljudovicu

Ako ste i vi pročitali i naljutili se na članak u svoje ime i ime svojih krznatih članova obitelji - znate što? Na kraju dana, sve te tete i stričeki koji imaju nešto za reći o vašim životima ne žive vaše živote i sutra će njihove riječi biti zaboravljene, a vi ćete i dalje živjeti svoj život po svom, u svojoj obitelji. Tako ćemo i mi. Naš život, naš krevet, naša pravila!



Pusa, Felix

Pasji život™

Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete  link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.