Psi nam postaju sve pametniji!
- font size decrease font size increase font size
Nekad vam se čini kao da će progovoriti, pogotovo ako imate starijeg psa?
Osjećate kako vas gleda i kad ste okrenuti leđima?
Poznaje vas bolje nego vi sami sebe?
To nije slučajno!
Iako je pseći mozak dosta manji od vučjeg, nova istraživanja sugeriraju da je moderni uzgoj (unatrag 150 godina) donekle povećao njegovu relativnu veličinu (u odnosu na tijelo).
U usporedbi s arheološkim ostacima pasa, moderne pasmine imaju srazmjerno veće lubanje u odnosu na veličinu tijela. Ipak, znanstvenici još uvijek ne znaju zašto.
Inače domesticirane domaće životinje – poput pasa, riba, svinja, goveda, ovaca, zečeva i mačaka – imaju manju relativnu veličinu mozga u odnosu na njihove divlje pretke. Znanstvenici smatraju da je to zato što im više za preživljavanje ne trebaju toliko sposobnosti koje su prije imali.
Ali kada su uspoređivali lubanje 159 pasmina pasa, uključujući i neke vukove, znastvenici su primijetili kako je vučji mozak 24% veći od mozga psa slične veličine. Međutim, što se pasmina psa više genetski razlikuje od vuka, to je njegov mozak veći.
Iz toga proizlazi da se od početaka domestikacije (prije 15 000 ili više tisuća godina) mozak psa u početku smanjivao (možda i zato što je dio posla preuzeo čovjek – izbor partnera, brigu o mladuncima, dio prehrane), sve dok eksplozija modernog uzgoja (i industrijalizacije te pojave sredne klase u 19.st. – o čemu možete više pročitati ovdje) nije pokrenula određeni kognitivni rast.
Evolucijski biolog Niclas Kolm sa Sveučilišta u Stockholmu obrazlaže to činjenicom da različite pasmine pasa žive na različitim razinama društvene složenosti i obavljaju razne komplicirane zadatke koji vjerojatno zahtijevaju veći kapacitet mozga.
CT mozga mađarske vižle, foto: Kálmán Czeibert
Stoga su Kolm i kolege isprva pretpostavili da bi neke pasmine pasa, uzgojene za složenije zadatke poput stočarstva ili sporta, imale relativno veće mozgove – ali to se ispostavilo netočnim.
Ono što možda utjecalo jest na relativnu veličinu mozga modernih pasmina pasa, bila je njihova sve veća diverzifikacija, odnosno udaljavanje od izvornih vučjih karakteristika izazvano pravovremenim oportunističkim "uhljebljivanjem" jedne grupacije ledenodobnih vukova u antropomorfnu ekološku nišu (kako se to stručno naziva) – a ne funkcija pasmine.
U stvari, znanstvenici nisu našli nikakvu razliku u relativnoj veličini mozga između pasmina registriranih unutar Američkog kinološkog kluba.
Iz nekih istraživanja se može zaključiti da apsolutna veličina mozga pojedinih pasa igra određenu ulogu u njihovom pamćenju i samokontroli, no to ne utječe na relativnu veličinu mozga njihove pasmine – možda bi utjecalo kada bi uzgajivači posvećivali vrijeme za testiranje intelektualnih sposobnosti parnjaka koliko posvećuju njihovoj vanjštini. Drugim riječima, da su međusobno parili pse poput Chaser, proglašene najpametnijim psom na svijetu, za određeni broj generacija bismo dobili zastrašujuće inteligentne pse - no bismo li mogli s njima izaći na kraj, drugo je pitanje :).
Nedavno genetsko istraživanje upućuje na to da pasmine i svrha u koju su uzgojene nije vidljiva u njihovoj genetici, no oko toga se još lome koplja. Etologinja Enikő Kubinyi sa Sveučilišta Eötvös Loránd u Mađarskoj smatra da su složenije društveno okruženje, urbanizacija i prilagodba većem broju ljudskih pravila i očekivanja uzrokovali ovu promjenu, koja možda utječe na sve moderne pasmine.
Jedno istraživanje tvrdi da neke pasmine pasa koje su genetski bliže vukovima slabije komuniciraju s ljudima – no s obzirom na mali izbor pasmina, metodu (vlasnički psi) i referentni primjer špasmine (labrador retriver – najčešča pasmina među psima pomagačima), ostaje upitno je li to doista tako.
Nadalje, hipoteza društvenog mozga smatra da mozak može evoluirati kako bi izlazio na kraj sa sve složenijim društvenim okruženjima, međutim ona se prije svega odnosti na čovjekolike majmune i ostale primate koji žive u velikim društvenim skupinama. Kod drugih sisavaca i ptica, mozak raste ako žive u stabilnim parovima (što bi se u biti moglo primijeniti na vukove, ali ne nužno na pse).
Znači, ukoliko ste ljudsko biće koje živi u stabilnom paru, imate najveći mozak ;)!
Ono što za sada o veličini mozga sasvim sigurno znamo je da razmišljanje, dakle kognitivni proces, troši ogromnu količinu energije, a održavanje velikog mozga je energetski skupo! Da, uz ostala poskupljenja – još i to ;)!
Šalu na stranu, buduća istraživanja bi zapravo trebala usporediti veličinu različitih regija u mozgovima pasa. Možda bismo tada stekli bolji uvid u mozak i ponašanje pasa. S obzirom da je tehnologija snimanja mozga psa u budnom stanju već neko vrijeme prisutna (više o tome ovdje), možda je to sljedeći korak za ovaj tip istraživanja?
Rujana Jeger
Pasji život™
Osjećate kako vas gleda i kad ste okrenuti leđima?
Poznaje vas bolje nego vi sami sebe?
To nije slučajno!
Iako je pseći mozak dosta manji od vučjeg, nova istraživanja sugeriraju da je moderni uzgoj (unatrag 150 godina) donekle povećao njegovu relativnu veličinu (u odnosu na tijelo).
U usporedbi s arheološkim ostacima pasa, moderne pasmine imaju srazmjerno veće lubanje u odnosu na veličinu tijela. Ipak, znanstvenici još uvijek ne znaju zašto.
Inače domesticirane domaće životinje – poput pasa, riba, svinja, goveda, ovaca, zečeva i mačaka – imaju manju relativnu veličinu mozga u odnosu na njihove divlje pretke. Znanstvenici smatraju da je to zato što im više za preživljavanje ne trebaju toliko sposobnosti koje su prije imali.
Ali kada su uspoređivali lubanje 159 pasmina pasa, uključujući i neke vukove, znastvenici su primijetili kako je vučji mozak 24% veći od mozga psa slične veličine. Međutim, što se pasmina psa više genetski razlikuje od vuka, to je njegov mozak veći.
Iz toga proizlazi da se od početaka domestikacije (prije 15 000 ili više tisuća godina) mozak psa u početku smanjivao (možda i zato što je dio posla preuzeo čovjek – izbor partnera, brigu o mladuncima, dio prehrane), sve dok eksplozija modernog uzgoja (i industrijalizacije te pojave sredne klase u 19.st. – o čemu možete više pročitati ovdje) nije pokrenula određeni kognitivni rast.
Evolucijski biolog Niclas Kolm sa Sveučilišta u Stockholmu obrazlaže to činjenicom da različite pasmine pasa žive na različitim razinama društvene složenosti i obavljaju razne komplicirane zadatke koji vjerojatno zahtijevaju veći kapacitet mozga.
CT mozga mađarske vižle, foto: Kálmán Czeibert
Stoga su Kolm i kolege isprva pretpostavili da bi neke pasmine pasa, uzgojene za složenije zadatke poput stočarstva ili sporta, imale relativno veće mozgove – ali to se ispostavilo netočnim.
Ono što možda utjecalo jest na relativnu veličinu mozga modernih pasmina pasa, bila je njihova sve veća diverzifikacija, odnosno udaljavanje od izvornih vučjih karakteristika izazvano pravovremenim oportunističkim "uhljebljivanjem" jedne grupacije ledenodobnih vukova u antropomorfnu ekološku nišu (kako se to stručno naziva) – a ne funkcija pasmine.
U stvari, znanstvenici nisu našli nikakvu razliku u relativnoj veličini mozga između pasmina registriranih unutar Američkog kinološkog kluba.
Iz nekih istraživanja se može zaključiti da apsolutna veličina mozga pojedinih pasa igra određenu ulogu u njihovom pamćenju i samokontroli, no to ne utječe na relativnu veličinu mozga njihove pasmine – možda bi utjecalo kada bi uzgajivači posvećivali vrijeme za testiranje intelektualnih sposobnosti parnjaka koliko posvećuju njihovoj vanjštini. Drugim riječima, da su međusobno parili pse poput Chaser, proglašene najpametnijim psom na svijetu, za određeni broj generacija bismo dobili zastrašujuće inteligentne pse - no bismo li mogli s njima izaći na kraj, drugo je pitanje :).
Nedavno genetsko istraživanje upućuje na to da pasmine i svrha u koju su uzgojene nije vidljiva u njihovoj genetici, no oko toga se još lome koplja. Etologinja Enikő Kubinyi sa Sveučilišta Eötvös Loránd u Mađarskoj smatra da su složenije društveno okruženje, urbanizacija i prilagodba većem broju ljudskih pravila i očekivanja uzrokovali ovu promjenu, koja možda utječe na sve moderne pasmine.
Jedno istraživanje tvrdi da neke pasmine pasa koje su genetski bliže vukovima slabije komuniciraju s ljudima – no s obzirom na mali izbor pasmina, metodu (vlasnički psi) i referentni primjer špasmine (labrador retriver – najčešča pasmina među psima pomagačima), ostaje upitno je li to doista tako.
Nadalje, hipoteza društvenog mozga smatra da mozak može evoluirati kako bi izlazio na kraj sa sve složenijim društvenim okruženjima, međutim ona se prije svega odnosti na čovjekolike majmune i ostale primate koji žive u velikim društvenim skupinama. Kod drugih sisavaca i ptica, mozak raste ako žive u stabilnim parovima (što bi se u biti moglo primijeniti na vukove, ali ne nužno na pse).
Znači, ukoliko ste ljudsko biće koje živi u stabilnom paru, imate najveći mozak ;)!
Ono što za sada o veličini mozga sasvim sigurno znamo je da razmišljanje, dakle kognitivni proces, troši ogromnu količinu energije, a održavanje velikog mozga je energetski skupo! Da, uz ostala poskupljenja – još i to ;)!
Šalu na stranu, buduća istraživanja bi zapravo trebala usporediti veličinu različitih regija u mozgovima pasa. Možda bismo tada stekli bolji uvid u mozak i ponašanje pasa. S obzirom da je tehnologija snimanja mozga psa u budnom stanju već neko vrijeme prisutna (više o tome ovdje), možda je to sljedeći korak za ovaj tip istraživanja?
Rujana Jeger
Pasji život™