15 pitanja koja trebate pitati kada udomljavate psa!
- font size decrease font size increase font size
S obzirom da na našoj Fb stranici često objavljujemo oglase pasa koji traže dom, te primamo upite od strane ljudi koji žele udomiti ali ne znaju točno od kuda da počnu, zamolila sam dr.sc. Irenu Petak da napiše na što bi sve trebalo obratiti pažnju pri udomljavanju.Irena je, osim što je završila studij biologije, veterine i etologije - također pohađala tečajeve Dogs Trust-a i tamo radila istraživanje, stekla iskustvo u skloništima u Njemačkoj, Italiji i kod nas, te je štošta naučila tijekom godina kroz konzultacije s vlasnicima pasa i suočila se s različitim ne baš sretnim udomljenjima, stoga smatram da ima dobar uvid u ovu važnu temu.
Napisala: dr.sc. Irena Petak
Ukoliko ste odlučili udomiti psa, donijeli ste hvale vrijednu odluku! U našem podneblju jako je puno dobrih napuštenih pasa koji zaslužuju dom, dok je u bogatim zapadnjačkim zemljama, gdje je kultura udomljavanja visoka, teže pronaći odgovarajućeg psa u skloništu. Za razliku od kupovine psa (o čemu je Rujana pisala ovdje), imati ćete puno više izbora, pa samim time i puno više mogućnosti da odaberete ispravno ili pogrešno.
Za početak, pse koji trebaju novi dom možete pronaći na društvenim mrežama, u oglasnicima i na web stranicama pojedinih udruga.
1) Želite li udomiti psa iz skloništa, od neke udruge ili od pojedinca?
Zapravo, imate mogućnosti udomiti psa od:
a) Skloništa koje ne eutanaziraju pse – takva su sva skloništa koja vode udruge za zaštitu životinja i dio skloništa koja su u vlasništvu veterinarskih stanica ili drugih privatnih poduzeća;
b) Skloništa koje eutanaziraju pse nakon 60 dana boravka u skloništu – takav je veći dio skloništa koja su u vlasništvu veterinarskih stanica ili drugih privatnih poduzeća;
c) Udruga koje nemaju sklonište, pa su psi smješteni kod volontera i privremenih udomitelja;
d) Pojedinaca koji sakupljaju napuštene pse;
e) Vlasnika koji imaju nekastrirane kuje, pa se one povremeno „slučajno“ oštene ili su ih jednom namjerno parili;
f) Vlasnika koji su nabavili psa (kupili ili udomili), ali zbog nekog razloga ne žele ili ne mogu zadržati svog psa;
g) Psa možete pronaći i na ulici; u tom slučaju trebali biste prvo odvesti psa kod veterinara na očitanje mikročipa. Ako pas nema mikročip, tada ga možete zadržati.
Prvo što bi bilo pametno da ne donesete spontanu odluku i udomite psa zato što će sutra biti eutanaziran ako ga se ne udomi! Postati vlasnik psa ozbiljna je odluka i potrebno je dobro promisliti da li imate uvjete za držanje baš tog psa. Ukoliko se niste dogovorili s ostalim ukućanima, planirate odlazak u inozemstvo, nemate financijskih mogućnosti za psa (hranjenje, socijalizacija, odlazak veterinaru), tada nećete napraviti dobro djelo, nego ćete iz jednog problema stvoriti novi.
Naravno, možete pomoći takvom psu: javite se nekoj udruzi koja pomaže psima i dajte donaciju zato da preuzmu psa kako ne bi bio eutanaziran, pomozite im novčano i dijeljenjem oglasa o udomljavanju tog psa.
Možda možete psa privremeno čuvati? Javite se nekoj od udruga i dogovorite uvjete čuvanja.
Svakako udomljavajte i pse iz skloništa koja ne eutanaziraju pse! Često ljudi misle kako su psi tamo sigurni od smrti, no takva sklonište ne mogu opstati ako sakupe previše pasa. Zato je jako bitno da se psi redovno udomljavaju, kako bi bilo mjesta za dolazak novih sirotana kojima je potrebna pomoć.
2) Da li članovi udruge dolaze u pretkontrolu uvjeta gdje bi pas živio?
Neke potencijalne udomitelje smeta što pojedine udruge postavljaju puno pitanja prije nego odobre udomljavanje ili čak dolaze u posjetu prije udomljenja, odnosno vidjeti u kakvim uvjetima bi pas, njihov štićenik, živio. Nažalost, ima udomitelja koji nemaju realnu sliku o tome kako brinuti za psa, a i onih koji su u stanju lagati da bi dobili nekog psa, pa ako vi niste taj koji ima nešto skrivati, neka vas ovo ne brine. Naprotiv, dolazak volontera/zaposlenika udruge u Vaš dom prilika je da ispitate one koji poznaju psa sve njemu, te da dobijete savjet kako najbolje prirediti svoj dom za dolazak novog člana obitelji. Ispitajte ih sve o naravi psa i njegovim potrebama, o hranjenju, o zaštiti od parazita (unutarnjih i vanjskih), o kupanju psa,… sve što smatrate da bi vam moglo biti korisno znati kao novom vlasniku psa.
Uzmite u obzir koje prednosti vam donosi udomljavanje od tako odgovorne udruge: dobit ćete psa koji je zdrav, cijepljen i mikročipiran, te je ili će biti kastriran o trošku udruge. Uštedjet ćete novac, vrijeme ali i emocije kakve bi nastale ako ste nepripremljeni.
Odgovorne udruge/skloništa/pojedinci potpisat će s vama ugovor o udomljavanju, ugovor koji propisuje vaše i njihove obaveze - za primjer, kliknite ovdje.
3) Da li pas može živjeti uz druge vrste životinja koje imate?
Prvo što svakako nemojte napraviti je udomiti ptičara ako imate u kući ptice (papige, kanarince, i sl.), ili terijera ako imate glodavce ili dvojezupce (kunići, zečevi)! Jako brzo netko bi mogao stradati, a psa ćete poželjeti vratiti. To je iskustvo koje nikome u životu ne treba.
Ovo je važno pitanje udomiteljima koji već imaju nekog ljubimca u kući (npr. mačku), no može biti jednako važno ako se bavite jahanjem (neki psi se boje konja), ili ako uzgajate i slobodno držite npr. kokoši.
S istim problemom se mogu susresti i oni koji već imaju jednog ili više pasa, pa ovdje pročitajte kako ih međusobno upoznati na pravi način i općenito o držanju više pasa
4) Kako će se pas slagati s vašim ukućanima?
Kod udomljavanja je najsigurnija opcija uzeti psa koji je već bio kod nekog privremenog udomitelja jer ćete od te osobe moći doznati puno o psu. Ova opcija važna je udomiteljima koji već imaju ljubimca u kući, no može biti jednako važna ako imate djecu, starijeg člana obitelji ili invalida. Ako se dobro informirate možete udomiti psa za koga znate da voli djecu ili se ne boji pomagala koja koriste invalidi. Dakle, udomiti možete psa koji će se savršeno uklopiti u vašu obitelj!
Prije nego nabavite psa provjerite da vi i vaša obitelj nemate alergiju na dlaku ili neke druge zdravstvene probleme koji bi mogli biti razlog da pas mora ponovno tražiti novi dom.
5) Hoće li pas koji je već imao vlasnike moći prihvatiti i voljeti novog vlasnika?
Svi koji smo udomili odrasle pse možemo potvrditi da i odrasli psi jako zavole novog vlasnika i privrženi su. Poslušni su onoliko koliko uložite u njihov odgoj i trening.
No, postoje i znanstvena istraživanja u kojima je testirano koliko se psi vodiči za slijepe osobe vežu za svoje „vlasnike“. Naima, takvi psi provode najraniju mladost u obitelji socijalizatora, zatim idu na trening (borave kod trenera), i kada su uvježbani odlaze kod slijepe osobe kao vodiči. U znanstvenom istraživanju je potvrđeno da se jednako emocionalno vežu za sve vlasnike koje imaju u toku života.
Ipak, treba reći da će neke pasmine pasa lakše, a neke teže, prihvatiti ovaj prijelaz u novi dom.
6) Možete li odgajati štene?
Važna odluka je da li ćete udomljavati štene ili odraslog psa. Svi štenci izgledaju neodoljivo, ali trebali biste biti svjesni nekoliko važnih stvari kod nabavke štenaca.
- Svako štene, bez iznimke, trebat će neko vrijeme da nauči obavljati nuždu (piškanje i kakanje) izvan kuće. Psi su čiste životinje, no štenci često obavljaju nuždu posvuda zato što im tijelo još nije dovoljno razvijeno da bi mogli izdržati, to im jednostavno „pobjegne“. Dakle, kada se udomi štene, trebalo bi ga izvoditi van svakih sat do dva, odnosno svaki puta kada jede, pije, nakon igre, buđenja, i svakog drugog uzbuđenja. U kući se treba prirediti za dolazak šteneta, tako da se makne sve tepihe i sl.
- Svako štene mora proći rrazdoblje kada mijenja zube (od mliječnih u trajne), pa treba računati da će u tom razdoblju pogristi nešto… Potrebno je štencima dati igračke koje smiju gristi i koje neće moći progutati ako ih raskomada, no ipak treba računati da će tu i tamo stradati koja noga od stola ili stolice… Posebno je važno zaštititi i skloniti sve žice od stuje!
- Svako štene mora naučiti inhibiciju ugriza. Kako psi nemaju ruke s kojima bi primali stvari, druge pse i nas, oni se za to služe zubima. Za štene je neophodno da nauči kako primiti sa zubima, a da pri tome ne ozlijedi. Najbolje je kada štene to ima prilike učiti s drugim psima, početno u leglu s mamom i braćom, a kasnije kroz igru s drugim psećim prijateljima.
- Svako štene treba socijalizaciju. Socijalizacija je učenje o živim bićima s kojima će pas živjeti. To uključuje druge pse (različitog izgleda), ljude (različitog izgleda, spola, dobi, zanimanja), i druge vrste s kojima pas treba živjeti skladno (npr. mačke, papige, konje, svinje,…)
- Svako štene treba proći habituaciju, odnosno navikavanje na sve ono što čini naš ljudski okoliš, a što mi već znamo „ignorirati“. Na primjer, pas mora naučiti da se ne boji zvukova stroja za pranje rublja, sušila za kosu, usisavača, televizora, zatim mora naučiti voziti se u autu, u tramvaju, autobusu, liftu, itd.
- Ako živite u zgradi s puno stepenica i bez lifta, morat ćete nositi štene kako ne bi hodalo po stepenicama jer mu u protivnom može stradati kralježnica.
7) Da li je epigenetika važna?
Kod udomljavanja šteneta trebalo bi pitati da li je štene došlo na skrb udruge/skloništa/pojedinca zajedno s majkom i braćom, ili je pronađeno samo. Naime, ako je štene došlo s majkom i braćom, tada ih ne bi trebalo odvajati prije 8. tjedna starosti jer je važno da štene dobije odgovarajuću skrb od majke i da osnove pristojnog ponašanja nauči u leglu. Skrb koju štene dobiva od majke, te uvjeti u kojima je držana majka kuja, određuju koliko će pas biti mentalno stabilan i zdrav kao odrasla jedinka (epigenetika).
Ukoliko je štene pronađeno samo, ili je majka teško bolesna pa ne može skrbiti za štence, tada udomitelj šteneta preuzima odgovornost za cjelokupnu socijalizaciju šteneta. Takvo štene može se smjestiti kod iskusnog udomitelja, odnosno kod nekoga tko već ima odraslog dobro socijaliziranog psa, koji će znati nadoknaditi socijalni kontakt kakav bi pružila majka i drugi štenci u leglu.
Epigenetika je važna, ali danas imamo dovoljno znanja da možemo pravilnim postupanjem prema štenetu unaprijed spriječiti neke posljedice preranog odvajanja od majke, i time dobiti dobrog i stabilnog psa. No, ovo je posao za iskusne vlasnike koji imaju dovoljno vremena da se bave s tako mladim štenetom!
8) Da li je odrasli pas za vas?
Odrasli psi uglavnom su manje zahtjevni od štenaca. Vrlo često u skloništima se mogu pronaći odrasli psi koji su dobro socijalizirani, oni više ne mijenjaju zube i znaju da ne bi trebali obaviti nuždu u kući. Ako su takvi psi proveli cijeli život u skloništu, tada bi udomitelji trebali imati malo strpljenja s njima i dati im mogućnost tijekom par dana kako bi shvatili da se nužda obavlja u šetnji, a ne u životnom prostoru. Naime, ako su uvijek bili u nekom boksu, tada ovo nisu imali priliku naučiti.
Udomitelji odraslih pasa mogu se odmah uključiti u neku grupu za socijalizaciju i trening, te vrlo brzo imati dobro odgojene i poslušne pse.
Ponašanje udomljenog psa može se promijeniti nakon udomljavanja, uglavnom se psi opuste i postanu zaigraniji. Ipak, udomljavanjem odraslog psa možete točno znati koliko je pas velik, te kakve je naravi, za razliku od štenadi gdje se veličinu može samo nagađati, kao i narav.
9) Znate li odgajati psa ili trebate pomoć stručnjaka?
Svaki pas treba biti dobro odgojen i naučiti razumjeti neke ljudske riječi. Neovisno o tome da li ste udomili štene ili odraslog psa, dobro je psa odvesti u neku školicu na trening. Naravno, ukoliko imate dovoljno iskustva s time, možete i sami trenirati psa.
Nikako nemojte koristiti averzivne metode treninga (fizičko kažnjavanje, davilice i sl.) jer time nećete uspjeti uspostaviti dobar emocionalni odnos sa svojim novim ljubimcem! Važno je psa podučavati pozitivnim poticanjem („nagrađivanjem“) i postavljanjem jasnih granica što se smije i što se ne smije (dosljednost).
10) Da li je stariji pas za vas?
Udomljavanje starih pasa (iznad sedam godina) sve je popularnije u razvijenim zemljama, dok kod nas takvi psi još uvijek teško pronalaze novi dom. Stariji psi mogu biti jako dobri zato što su uglavnom mirniji (što su stariji), i preporučaju se za sve one vlasnike koji i sami nisu jako aktivni. Na primjer, stariji psi idealni su za ljude koji nemaju volje trčati svaki dan po šumi ili nasipu, već trebaju psa kome će veći broj laganih šetnji zadovoljiti potrebu za izlaskom iz kuće. Osim toga, takvi psi često su već prošli i trening, pa ih nije potrebno učiti nešto specijalno (ali je moguće!).
No, stariji psi mogu češće poboljevati, pa treba razmisliti o financijskoj strani takvog udomljavanja. Neke udruge u tome su spremne pomoći.
11) Zdravlje psa koga želite udomiti
Kod udomljavanja važno je raspitati se o zdravlju psa. Nažalost, neki psi odbačeni su od svojih vlasnika kada su bili bolesni ili ozlijeđeni, jer vlasnici nisu željeli platiti veterinarske troškove. Bolest koju je pas preživio neće utjecati na njegovu narav, ali može biti važna pri odabiru hrane za psa i može skratiti dužinu njegovog života. Osim toga, ako je pas kronično bolestan, potrebno je da se udomitelj priredi za određene veterinarske troškove.
12) Problemi u ponašanju psa koga želite udomiti
Kod udomljavanja pasa koji već imaju određena životna iskustva, mogući su neki problemi u ponašanju. Imajte na umu da kod pasa nema puno prave patologije ponašanja („psihijatrije“), nego se većinom radi o krivo naučenim ponašanjima, te će uglavnom to biti moguće riješiti dosljednošću, strpljivošću i ljubavlju. Ipak, prvi puta kada se novi vlasnik susretne s problemom, trebao bi zatražiti stručnu pomoć kako bi ispravno postupao od prvog trenutka. Najveća greška je čekati da problem prođe sam od sebe.
13) Udomljavanje mješanca ili čistokrvnog psa?
Slijedeća odluka koju trebate donijeti je da li želite udomiti čistokrvnog psa ili mješanca. Mogli biste se iznenaditi koliko je čistokrvnih pasa dostupno za udomljavanje! Neki od ponuđenih čistokrvnih pasa imaju čak i rodovnice – takve udomljavaju vlasnici koji su ih kupili, pa su iz nekog razloga zaključili da ih ne mogu zadržati. U skloništima, s druge strane, uvijek ima i „čistokrvnih pasa bez papira“ (bez rodovnice). Ako udomljavate odraslog psa, doista možete procijeniti da li pripada nekoj pasmini, dok kod štenaca to nije tako sigurno.
14) Koliko je važna razlika udomljavate li mužjaka ili ženku? Da li je kastracija psa obavezna?
S obzirom da će vam većina odgovornih udruga dati na udomljavanje kastrirane pse ili dogovoriti da psa kasnije kastrirate, spol psa neće biti veći problem.
Uglavnom, ukoliko udomite mužjaka, on će u šetnji češće zastajkivati i urinirati. Osim toga, kod mužjaka je češće zaskakivanje na nekoga i nešto, i to samo ako nisu kastrirani kao jako mladi. No, ženke se žešće svade kada se posvade. Općenito, ako već imate psa jednog spola, veća je šansa da se dobro slaže s novim ako su različitog spola. No, sve ovo nije pravilo.
Kastracija se preporuča zato što se želi spriječiti da udomljeni psi imaju potomke, u svijetu u kome i ovako ima previše pasa (i drugih domaćih životinja), te zbog toga što je novom vlasniku uglavnom lakše s kastriranom životinjom.
15) Da li je već bilo pokušaja udomljavanja ovog psa, i zašto je vraćen?
Ovo ne treba biti zadnje pitanje koje ćete postaviti.
Kada se pas vrati od udomitelja, moguće je da je kriv onaj tko ga je dao na udomljavanje ili onaj tko je udomio psa. Pas nije kriv.
Naime, neki udomitelji se „zaljube“ u psa kada ga vide na slici, na primjer zato što sliči psu koga su prije imali, pa ga vrate kada shvate da je novi pas drugačije naravi. Isto tako, neke pse udome parovi, pa kada se raziđu, ne žele više zadržati psa. Ponekad ljudi, koji žive kao podstanari, presele na novu adresu, pa im novi vlasnik ne odobrava držanje kućnog ljubimca. Dakle, nemojte se ljutiti ako vam netko prilikom udomljavanja postavi ovakva pitanja. I tako dobar pas dođe natrag…
Nažalost, postoji i druga opcija, a to je kada oni koji skrbe o napuštenom psu (skloništa/udruge/pojedinci) žele samo što prije smjestiti ga u novi dom, ne pazeći pri tome da li se pas bude mogao snaći kod tog vlasnika. Zato je potrebno da i sam udomitelj razmisli da li je pojedini pas baš za njega. Na primjer, psa koji ima strahove ne bi trebalo udomiti u centar grada, ili psa koji je živahan ne bi trebalo udomiti kod osobe bez sportskih ambicija, ili štene ne bi trebalo udomiti kod osoba koja ima 90 godina, lovačkog psa nije mudro dati kod nekoga tko drži slobodne kokoši, itd.
Na kraju, treba reći da postoje neudomljivi psi! U inozemstvu sam imala prilike vidjeti kako se postupa s takvim psima u skloništu koje ne provodi eutanaziju: psi su se više puta vratili u sklonište zbog agresivnosti bili su smješteni u tzv. utočištu, nisu bili u djelu skloništa gdje dolaze potencijalni udomitelji. Živjeli su zajedno u jako velikom ograđenom prostoru, te su o njima brinuli iskusniji zaposlenici. Bilo je oko takvih 20-ak pasa, od čega su neki bili čistokrvni (zlatni retriver, njemački ovčar i border koli), dok su ostali bili mješanci. Svaki pas imao je više sponzora, ljudi koji su plaćali zato da bi on/ona mogao živjeti u utočištu, da ne bi bio eutanaziran.
Dakle, odlukom da udomite ljubimca pridružili ste se kulturnom krugu građana koji brinu o brinu o zaštiti prirode (jer je brojnost domaćih životinja zabrinjavajuće velika), dobrobiti građana (jer se briga o napuštenim životinjama financira od svih nas, bilo putem prireza ili direktnih donacija), a uljepšali ste život baš tom psu koga ste odabrali. Udomljavanjem ste učinili više dobroga nego što ste prvotno zamislili. Čestitam!
I na kraju, ukoliko imate problema s vašim udomljenim (ili kupljenim, svejedno) psom, slobodno kontaktirajte stručnjakinju za ponašanje pasa dr.sc.Irenu Petak kako bi napravila procjenu i napravila vam precizan program rada sa Vašim psom.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Napisala: dr.sc. Irena Petak
Ukoliko ste odlučili udomiti psa, donijeli ste hvale vrijednu odluku! U našem podneblju jako je puno dobrih napuštenih pasa koji zaslužuju dom, dok je u bogatim zapadnjačkim zemljama, gdje je kultura udomljavanja visoka, teže pronaći odgovarajućeg psa u skloništu. Za razliku od kupovine psa (o čemu je Rujana pisala ovdje), imati ćete puno više izbora, pa samim time i puno više mogućnosti da odaberete ispravno ili pogrešno.
Za početak, pse koji trebaju novi dom možete pronaći na društvenim mrežama, u oglasnicima i na web stranicama pojedinih udruga.
1) Želite li udomiti psa iz skloništa, od neke udruge ili od pojedinca?
Zapravo, imate mogućnosti udomiti psa od:
a) Skloništa koje ne eutanaziraju pse – takva su sva skloništa koja vode udruge za zaštitu životinja i dio skloništa koja su u vlasništvu veterinarskih stanica ili drugih privatnih poduzeća;
b) Skloništa koje eutanaziraju pse nakon 60 dana boravka u skloništu – takav je veći dio skloništa koja su u vlasništvu veterinarskih stanica ili drugih privatnih poduzeća;
c) Udruga koje nemaju sklonište, pa su psi smješteni kod volontera i privremenih udomitelja;
d) Pojedinaca koji sakupljaju napuštene pse;
e) Vlasnika koji imaju nekastrirane kuje, pa se one povremeno „slučajno“ oštene ili su ih jednom namjerno parili;
f) Vlasnika koji su nabavili psa (kupili ili udomili), ali zbog nekog razloga ne žele ili ne mogu zadržati svog psa;
g) Psa možete pronaći i na ulici; u tom slučaju trebali biste prvo odvesti psa kod veterinara na očitanje mikročipa. Ako pas nema mikročip, tada ga možete zadržati.
Prvo što bi bilo pametno da ne donesete spontanu odluku i udomite psa zato što će sutra biti eutanaziran ako ga se ne udomi! Postati vlasnik psa ozbiljna je odluka i potrebno je dobro promisliti da li imate uvjete za držanje baš tog psa. Ukoliko se niste dogovorili s ostalim ukućanima, planirate odlazak u inozemstvo, nemate financijskih mogućnosti za psa (hranjenje, socijalizacija, odlazak veterinaru), tada nećete napraviti dobro djelo, nego ćete iz jednog problema stvoriti novi.
Naravno, možete pomoći takvom psu: javite se nekoj udruzi koja pomaže psima i dajte donaciju zato da preuzmu psa kako ne bi bio eutanaziran, pomozite im novčano i dijeljenjem oglasa o udomljavanju tog psa.
Možda možete psa privremeno čuvati? Javite se nekoj od udruga i dogovorite uvjete čuvanja.
Svakako udomljavajte i pse iz skloništa koja ne eutanaziraju pse! Često ljudi misle kako su psi tamo sigurni od smrti, no takva sklonište ne mogu opstati ako sakupe previše pasa. Zato je jako bitno da se psi redovno udomljavaju, kako bi bilo mjesta za dolazak novih sirotana kojima je potrebna pomoć.
2) Da li članovi udruge dolaze u pretkontrolu uvjeta gdje bi pas živio?
Neke potencijalne udomitelje smeta što pojedine udruge postavljaju puno pitanja prije nego odobre udomljavanje ili čak dolaze u posjetu prije udomljenja, odnosno vidjeti u kakvim uvjetima bi pas, njihov štićenik, živio. Nažalost, ima udomitelja koji nemaju realnu sliku o tome kako brinuti za psa, a i onih koji su u stanju lagati da bi dobili nekog psa, pa ako vi niste taj koji ima nešto skrivati, neka vas ovo ne brine. Naprotiv, dolazak volontera/zaposlenika udruge u Vaš dom prilika je da ispitate one koji poznaju psa sve njemu, te da dobijete savjet kako najbolje prirediti svoj dom za dolazak novog člana obitelji. Ispitajte ih sve o naravi psa i njegovim potrebama, o hranjenju, o zaštiti od parazita (unutarnjih i vanjskih), o kupanju psa,… sve što smatrate da bi vam moglo biti korisno znati kao novom vlasniku psa.
Uzmite u obzir koje prednosti vam donosi udomljavanje od tako odgovorne udruge: dobit ćete psa koji je zdrav, cijepljen i mikročipiran, te je ili će biti kastriran o trošku udruge. Uštedjet ćete novac, vrijeme ali i emocije kakve bi nastale ako ste nepripremljeni.
Odgovorne udruge/skloništa/pojedinci potpisat će s vama ugovor o udomljavanju, ugovor koji propisuje vaše i njihove obaveze - za primjer, kliknite ovdje.
3) Da li pas može živjeti uz druge vrste životinja koje imate?
Prvo što svakako nemojte napraviti je udomiti ptičara ako imate u kući ptice (papige, kanarince, i sl.), ili terijera ako imate glodavce ili dvojezupce (kunići, zečevi)! Jako brzo netko bi mogao stradati, a psa ćete poželjeti vratiti. To je iskustvo koje nikome u životu ne treba.
Ovo je važno pitanje udomiteljima koji već imaju nekog ljubimca u kući (npr. mačku), no može biti jednako važno ako se bavite jahanjem (neki psi se boje konja), ili ako uzgajate i slobodno držite npr. kokoši.
S istim problemom se mogu susresti i oni koji već imaju jednog ili više pasa, pa ovdje pročitajte kako ih međusobno upoznati na pravi način i općenito o držanju više pasa
4) Kako će se pas slagati s vašim ukućanima?
Kod udomljavanja je najsigurnija opcija uzeti psa koji je već bio kod nekog privremenog udomitelja jer ćete od te osobe moći doznati puno o psu. Ova opcija važna je udomiteljima koji već imaju ljubimca u kući, no može biti jednako važna ako imate djecu, starijeg člana obitelji ili invalida. Ako se dobro informirate možete udomiti psa za koga znate da voli djecu ili se ne boji pomagala koja koriste invalidi. Dakle, udomiti možete psa koji će se savršeno uklopiti u vašu obitelj!
Prije nego nabavite psa provjerite da vi i vaša obitelj nemate alergiju na dlaku ili neke druge zdravstvene probleme koji bi mogli biti razlog da pas mora ponovno tražiti novi dom.
5) Hoće li pas koji je već imao vlasnike moći prihvatiti i voljeti novog vlasnika?
Svi koji smo udomili odrasle pse možemo potvrditi da i odrasli psi jako zavole novog vlasnika i privrženi su. Poslušni su onoliko koliko uložite u njihov odgoj i trening.
No, postoje i znanstvena istraživanja u kojima je testirano koliko se psi vodiči za slijepe osobe vežu za svoje „vlasnike“. Naima, takvi psi provode najraniju mladost u obitelji socijalizatora, zatim idu na trening (borave kod trenera), i kada su uvježbani odlaze kod slijepe osobe kao vodiči. U znanstvenom istraživanju je potvrđeno da se jednako emocionalno vežu za sve vlasnike koje imaju u toku života.
Ipak, treba reći da će neke pasmine pasa lakše, a neke teže, prihvatiti ovaj prijelaz u novi dom.
6) Možete li odgajati štene?
Važna odluka je da li ćete udomljavati štene ili odraslog psa. Svi štenci izgledaju neodoljivo, ali trebali biste biti svjesni nekoliko važnih stvari kod nabavke štenaca.
- Svako štene, bez iznimke, trebat će neko vrijeme da nauči obavljati nuždu (piškanje i kakanje) izvan kuće. Psi su čiste životinje, no štenci često obavljaju nuždu posvuda zato što im tijelo još nije dovoljno razvijeno da bi mogli izdržati, to im jednostavno „pobjegne“. Dakle, kada se udomi štene, trebalo bi ga izvoditi van svakih sat do dva, odnosno svaki puta kada jede, pije, nakon igre, buđenja, i svakog drugog uzbuđenja. U kući se treba prirediti za dolazak šteneta, tako da se makne sve tepihe i sl.
- Svako štene mora proći rrazdoblje kada mijenja zube (od mliječnih u trajne), pa treba računati da će u tom razdoblju pogristi nešto… Potrebno je štencima dati igračke koje smiju gristi i koje neće moći progutati ako ih raskomada, no ipak treba računati da će tu i tamo stradati koja noga od stola ili stolice… Posebno je važno zaštititi i skloniti sve žice od stuje!
- Svako štene mora naučiti inhibiciju ugriza. Kako psi nemaju ruke s kojima bi primali stvari, druge pse i nas, oni se za to služe zubima. Za štene je neophodno da nauči kako primiti sa zubima, a da pri tome ne ozlijedi. Najbolje je kada štene to ima prilike učiti s drugim psima, početno u leglu s mamom i braćom, a kasnije kroz igru s drugim psećim prijateljima.
- Svako štene treba socijalizaciju. Socijalizacija je učenje o živim bićima s kojima će pas živjeti. To uključuje druge pse (različitog izgleda), ljude (različitog izgleda, spola, dobi, zanimanja), i druge vrste s kojima pas treba živjeti skladno (npr. mačke, papige, konje, svinje,…)
- Svako štene treba proći habituaciju, odnosno navikavanje na sve ono što čini naš ljudski okoliš, a što mi već znamo „ignorirati“. Na primjer, pas mora naučiti da se ne boji zvukova stroja za pranje rublja, sušila za kosu, usisavača, televizora, zatim mora naučiti voziti se u autu, u tramvaju, autobusu, liftu, itd.
- Ako živite u zgradi s puno stepenica i bez lifta, morat ćete nositi štene kako ne bi hodalo po stepenicama jer mu u protivnom može stradati kralježnica.
7) Da li je epigenetika važna?
Kod udomljavanja šteneta trebalo bi pitati da li je štene došlo na skrb udruge/skloništa/pojedinca zajedno s majkom i braćom, ili je pronađeno samo. Naime, ako je štene došlo s majkom i braćom, tada ih ne bi trebalo odvajati prije 8. tjedna starosti jer je važno da štene dobije odgovarajuću skrb od majke i da osnove pristojnog ponašanja nauči u leglu. Skrb koju štene dobiva od majke, te uvjeti u kojima je držana majka kuja, određuju koliko će pas biti mentalno stabilan i zdrav kao odrasla jedinka (epigenetika).
Ukoliko je štene pronađeno samo, ili je majka teško bolesna pa ne može skrbiti za štence, tada udomitelj šteneta preuzima odgovornost za cjelokupnu socijalizaciju šteneta. Takvo štene može se smjestiti kod iskusnog udomitelja, odnosno kod nekoga tko već ima odraslog dobro socijaliziranog psa, koji će znati nadoknaditi socijalni kontakt kakav bi pružila majka i drugi štenci u leglu.
Epigenetika je važna, ali danas imamo dovoljno znanja da možemo pravilnim postupanjem prema štenetu unaprijed spriječiti neke posljedice preranog odvajanja od majke, i time dobiti dobrog i stabilnog psa. No, ovo je posao za iskusne vlasnike koji imaju dovoljno vremena da se bave s tako mladim štenetom!
8) Da li je odrasli pas za vas?
Odrasli psi uglavnom su manje zahtjevni od štenaca. Vrlo često u skloništima se mogu pronaći odrasli psi koji su dobro socijalizirani, oni više ne mijenjaju zube i znaju da ne bi trebali obaviti nuždu u kući. Ako su takvi psi proveli cijeli život u skloništu, tada bi udomitelji trebali imati malo strpljenja s njima i dati im mogućnost tijekom par dana kako bi shvatili da se nužda obavlja u šetnji, a ne u životnom prostoru. Naime, ako su uvijek bili u nekom boksu, tada ovo nisu imali priliku naučiti.
Udomitelji odraslih pasa mogu se odmah uključiti u neku grupu za socijalizaciju i trening, te vrlo brzo imati dobro odgojene i poslušne pse.
Ponašanje udomljenog psa može se promijeniti nakon udomljavanja, uglavnom se psi opuste i postanu zaigraniji. Ipak, udomljavanjem odraslog psa možete točno znati koliko je pas velik, te kakve je naravi, za razliku od štenadi gdje se veličinu može samo nagađati, kao i narav.
9) Znate li odgajati psa ili trebate pomoć stručnjaka?
Svaki pas treba biti dobro odgojen i naučiti razumjeti neke ljudske riječi. Neovisno o tome da li ste udomili štene ili odraslog psa, dobro je psa odvesti u neku školicu na trening. Naravno, ukoliko imate dovoljno iskustva s time, možete i sami trenirati psa.
Nikako nemojte koristiti averzivne metode treninga (fizičko kažnjavanje, davilice i sl.) jer time nećete uspjeti uspostaviti dobar emocionalni odnos sa svojim novim ljubimcem! Važno je psa podučavati pozitivnim poticanjem („nagrađivanjem“) i postavljanjem jasnih granica što se smije i što se ne smije (dosljednost).
10) Da li je stariji pas za vas?
Udomljavanje starih pasa (iznad sedam godina) sve je popularnije u razvijenim zemljama, dok kod nas takvi psi još uvijek teško pronalaze novi dom. Stariji psi mogu biti jako dobri zato što su uglavnom mirniji (što su stariji), i preporučaju se za sve one vlasnike koji i sami nisu jako aktivni. Na primjer, stariji psi idealni su za ljude koji nemaju volje trčati svaki dan po šumi ili nasipu, već trebaju psa kome će veći broj laganih šetnji zadovoljiti potrebu za izlaskom iz kuće. Osim toga, takvi psi često su već prošli i trening, pa ih nije potrebno učiti nešto specijalno (ali je moguće!).
No, stariji psi mogu češće poboljevati, pa treba razmisliti o financijskoj strani takvog udomljavanja. Neke udruge u tome su spremne pomoći.
11) Zdravlje psa koga želite udomiti
Kod udomljavanja važno je raspitati se o zdravlju psa. Nažalost, neki psi odbačeni su od svojih vlasnika kada su bili bolesni ili ozlijeđeni, jer vlasnici nisu željeli platiti veterinarske troškove. Bolest koju je pas preživio neće utjecati na njegovu narav, ali može biti važna pri odabiru hrane za psa i može skratiti dužinu njegovog života. Osim toga, ako je pas kronično bolestan, potrebno je da se udomitelj priredi za određene veterinarske troškove.
12) Problemi u ponašanju psa koga želite udomiti
Kod udomljavanja pasa koji već imaju određena životna iskustva, mogući su neki problemi u ponašanju. Imajte na umu da kod pasa nema puno prave patologije ponašanja („psihijatrije“), nego se većinom radi o krivo naučenim ponašanjima, te će uglavnom to biti moguće riješiti dosljednošću, strpljivošću i ljubavlju. Ipak, prvi puta kada se novi vlasnik susretne s problemom, trebao bi zatražiti stručnu pomoć kako bi ispravno postupao od prvog trenutka. Najveća greška je čekati da problem prođe sam od sebe.
13) Udomljavanje mješanca ili čistokrvnog psa?
Slijedeća odluka koju trebate donijeti je da li želite udomiti čistokrvnog psa ili mješanca. Mogli biste se iznenaditi koliko je čistokrvnih pasa dostupno za udomljavanje! Neki od ponuđenih čistokrvnih pasa imaju čak i rodovnice – takve udomljavaju vlasnici koji su ih kupili, pa su iz nekog razloga zaključili da ih ne mogu zadržati. U skloništima, s druge strane, uvijek ima i „čistokrvnih pasa bez papira“ (bez rodovnice). Ako udomljavate odraslog psa, doista možete procijeniti da li pripada nekoj pasmini, dok kod štenaca to nije tako sigurno.
14) Koliko je važna razlika udomljavate li mužjaka ili ženku? Da li je kastracija psa obavezna?
S obzirom da će vam većina odgovornih udruga dati na udomljavanje kastrirane pse ili dogovoriti da psa kasnije kastrirate, spol psa neće biti veći problem.
Uglavnom, ukoliko udomite mužjaka, on će u šetnji češće zastajkivati i urinirati. Osim toga, kod mužjaka je češće zaskakivanje na nekoga i nešto, i to samo ako nisu kastrirani kao jako mladi. No, ženke se žešće svade kada se posvade. Općenito, ako već imate psa jednog spola, veća je šansa da se dobro slaže s novim ako su različitog spola. No, sve ovo nije pravilo.
Kastracija se preporuča zato što se želi spriječiti da udomljeni psi imaju potomke, u svijetu u kome i ovako ima previše pasa (i drugih domaćih životinja), te zbog toga što je novom vlasniku uglavnom lakše s kastriranom životinjom.
15) Da li je već bilo pokušaja udomljavanja ovog psa, i zašto je vraćen?
Ovo ne treba biti zadnje pitanje koje ćete postaviti.
Kada se pas vrati od udomitelja, moguće je da je kriv onaj tko ga je dao na udomljavanje ili onaj tko je udomio psa. Pas nije kriv.
Naime, neki udomitelji se „zaljube“ u psa kada ga vide na slici, na primjer zato što sliči psu koga su prije imali, pa ga vrate kada shvate da je novi pas drugačije naravi. Isto tako, neke pse udome parovi, pa kada se raziđu, ne žele više zadržati psa. Ponekad ljudi, koji žive kao podstanari, presele na novu adresu, pa im novi vlasnik ne odobrava držanje kućnog ljubimca. Dakle, nemojte se ljutiti ako vam netko prilikom udomljavanja postavi ovakva pitanja. I tako dobar pas dođe natrag…
Nažalost, postoji i druga opcija, a to je kada oni koji skrbe o napuštenom psu (skloništa/udruge/pojedinci) žele samo što prije smjestiti ga u novi dom, ne pazeći pri tome da li se pas bude mogao snaći kod tog vlasnika. Zato je potrebno da i sam udomitelj razmisli da li je pojedini pas baš za njega. Na primjer, psa koji ima strahove ne bi trebalo udomiti u centar grada, ili psa koji je živahan ne bi trebalo udomiti kod osobe bez sportskih ambicija, ili štene ne bi trebalo udomiti kod osoba koja ima 90 godina, lovačkog psa nije mudro dati kod nekoga tko drži slobodne kokoši, itd.
Na kraju, treba reći da postoje neudomljivi psi! U inozemstvu sam imala prilike vidjeti kako se postupa s takvim psima u skloništu koje ne provodi eutanaziju: psi su se više puta vratili u sklonište zbog agresivnosti bili su smješteni u tzv. utočištu, nisu bili u djelu skloništa gdje dolaze potencijalni udomitelji. Živjeli su zajedno u jako velikom ograđenom prostoru, te su o njima brinuli iskusniji zaposlenici. Bilo je oko takvih 20-ak pasa, od čega su neki bili čistokrvni (zlatni retriver, njemački ovčar i border koli), dok su ostali bili mješanci. Svaki pas imao je više sponzora, ljudi koji su plaćali zato da bi on/ona mogao živjeti u utočištu, da ne bi bio eutanaziran.
Dakle, odlukom da udomite ljubimca pridružili ste se kulturnom krugu građana koji brinu o brinu o zaštiti prirode (jer je brojnost domaćih životinja zabrinjavajuće velika), dobrobiti građana (jer se briga o napuštenim životinjama financira od svih nas, bilo putem prireza ili direktnih donacija), a uljepšali ste život baš tom psu koga ste odabrali. Udomljavanjem ste učinili više dobroga nego što ste prvotno zamislili. Čestitam!
I na kraju, ukoliko imate problema s vašim udomljenim (ili kupljenim, svejedno) psom, slobodno kontaktirajte stručnjakinju za ponašanje pasa dr.sc.Irenu Petak kako bi napravila procjenu i napravila vam precizan program rada sa Vašim psom.
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.