Imamo jako plahu kuju - želimo joj pomoći! Kako dalje?
- font size decrease font size increase font size
Napisala: dr.sc.Irena Petak
Poštovana gđo Petak,
Nadam se da imate neki savjet za nas. Pupica je mješanka u tipu Hrvatskog ovčara, koja će uskoro navršiti 2 godine. Pronađena je ostavljena s mamom, još dva štenca i jednom odraslom kujom, pretpostavlja se da nije imala gotovo nikakvog kontakta s ljudima. Mama joj je još strašljivija (još uvijek je u azilu). Pupica je imala 6 mjeseci kada je nađena, a još je 7 mjeseci provela u azilu prije nego smo je mi udomili.
Prva dva mjeseca kad je došla u stan, ležala je sklupčana u jednom kutu, nepomična cijeli dan, kretala se samo noću kad bi svi zaspali (tad je jedino i jela i pila), okretala glavu i stajala potpuno ukipljena od straha, dala se maziti ali se vidjelo da joj to nije ugodno, nije pokazivala ni najmanje znakove agresije, samo paralizirajućeg straha. Ponašala se kao divlja, plaha šumska životinja, po danu brlog, po noći kretanje i hrana, strah od svakog zvuka. Nitko je nije gnjavio ni forsirao i polako se opustila i sad je doma najnormalnija, veseli nam se kad dođemo kući, maše repom, skače, hoda posvuda, igra se, penje se na krevet, spava s nama, jede pred nama i iz ruke, žica hranu dok ručamo, dođe se maziti, itd. Tu se stvarno vidi veliki pomak i sretni smo što nam vjeruje i opuštena je s nama. Nuždu od početka vrši vani (par puta joj se desilo u kući, ali nitko joj nije zabranio niti vikao pošto nam je žao povisiti ton na nju), ali svaki izlazak vani je obilježen najvećim strahom, ne želi izaći iz stana, ukopa se, rep je potpuno spušten i između nogu, hoda ukočeno i panično, čim vidi ili čuje nešto/nekoga ukopa se ili pokušava pobjeći s uzice ili se zavlači u grm, pod auto ili mahnito trči u smjeru kuće. Zbog toga dnevni izlasci traju ne duže od 10 minuta, a sestra ju izvodi po noći, između ponoći i 3 ujutro - tada idu na dugu šetnju i onda je super, maše repom, trči, „smije se“, njuška, kopa, sve normalno kao „običan“ pas. Kako se može riješiti tog straha i nesigurnosti vani, kako da joj pomognemo?
Užasno mi ju je žao, ona je vani baš izvan sebe, neki dan ju je tata izveo i srela sam ih i mene se prepala i uspaničila, a doma mi skače po glavi i igramo se i sve super, možda me nije ni prepoznala u tom strahu. Boji se i kad nesto zaklapa, kiše, grmljavine, usisavača, miksera i tad kad je kući stavi glavu pod jastuk ili se cijela zavuče tako da joj samo nos viri.
S drugim psima u azilu je bila dobra, a sad kako se boji i ne može šetati po danu, ima samo jednog psećeg prijatelja s kojim šetamo noću - njega voli i slijedi i baš mu se jako razveseli kad se nađu.
Ako imate ikakav savjet za nas kako da se postavimo i kako da joj pomognemo, bila bih jako zahvalna. Unaprijed hvala na odgovoru i srdačan pozdrav,
B.
Poštovana,
uvijek mi je drago čuti kada netko udomi psa!
Nažalost, psi koji su imali teško djetinjstvo mogu biti plašljivi. No, ako se s njima ispravno radi, može se postići da su uz svog vlasnika, u svojoj obitelji, sretni i opušteni. Važno je da znate da će ona uvijek trebati vas (članove obitelji) za oslonac.
Kao prvo, bilo bi dobro da nabavite DAP (Dog Appessing Pheromone), feromon koji umiruje pse, a ne stvara ovisnost. Naime, kada kuja ima štenad ona luči jedan feromon koji djeluje umirujuće na štence. U istraživanjima se pokazalo da taj feromon ima umirujući učinak i na odrasle pse. Zbog toga ga se počelo proizvoditi i prodavati kao DAP. DAP se često koristi kada se novog psa dovede u kuću ili u veterinarskim ambulantama da bi se psi bolje osjećali. DAP se može kupiti kao difuzer, ogrlica ili kao sprej. Mislim da bi vama najviše koristila ogrlica za izlaženje van.
Zatim, počnite raditi neke osnove treninga. Najvažnije je da sluša "sjedi" i "dođi".
Ovdje možete vidjeti primjere kako se to radi:
Što god je učili/trenirali, NIKADA nemojte koristiti fizičko kažnjavanje (i tzv. korekcije su kažnjavanje!)!!!
Sve izlaske van učinite zanimljivim i zabavnim. Ponesite poslastice, igračke, i svakako svoje vlastito veselje jer psi čitaju naš govor tijela. Dakle, za sada nastavite izlaziti u mirnije doba dana i noći, ali svu igru i pažnju koju joj posvećujete prebacite van, u vrijeme šetnje.
Nakon uvodnog treniranja u stanu, započnite i trening izvan kuće.
Za početak nemojte postavljati visoke kriterije, važno je da ostane vani i sluša samo par puta.
S vremenom tražite više...
Zatim, počnite izlaziti van i tijekom dana. Iskoristite dolazak hladnijeg vremena kada je manje pasa vani, jer je bolje da izbjegavate gužvu (kakva je u najpopularnijim parkovima i livadama).
Što se straha od kućanskih aparata tiče, počnite s procesom desenzitizacije. To znači da snimite taj zvuk (ili ga pronađite u nekom videu online), i postepeno, vrlo, vrlo tiho joj puštajte taj zvuk dok se bavi nečim zabavnim, npr. dok se igra s vama, ili dok se igra sama, dok je trenirate ili dok jede.
Ako se prestraši, znači da ste zvuk putili preglasno - psi čuju puno bolje nego mi ljudi.
Ako ne reagira, nego nastavi s onim što je u tom trenutku radila - onda to isto ponavljate par dana ili par tjedana. To će ovisiti o tome koliko se jako boji, i koliko ćete imati vremena za vježbanje. Ne žurite.
Nakon toga ponovite sve s malo glasnijim zvukom...
Na taj način vježbajte dok ne budete mogli zvuk puštati onoliko glasno kao u stvarnosti, bez da ona reagira.
Svakako je nagrađujte za svako "hrabro" ponašanje.
Pokušajte s promjenom prehrane uzimajući u obzir savjete iz ovog članka.
Konačno, možete s njom vježbati neke igre koje će joj omogućiti da izgrađuje samopouzdanje i odnos s Vama.
Ovdje je primjer igara koje možete s njom igrati:
Pazite, igru trebate tako osmisliti da bude uspješna, te se trebate s njom veseliti kada uspije.
Na primjer, kada već bude uspješna u ovakvim igrama, pokušajte se s njom igrati dok neko drugi usisava. Ako ste dobro vježbali sve gore navedeno i niste radili prebrzo, Pupica bi trebala ostati usmjerena na vas i igru.
Kroz trening i ovakve igre usmjerit ćete njenu pažnju na sebe, tako da se uz vas osjeća sigurno. To će pomagati u onim situacijama i na onim mjestima gdje budete vježbali. No, ako se nađete na nekom novom mjestu i u novim okolnostima, njezin strah će se ponovno pokazati. Znači, trebati ćete ponovno vježbati...
Naime, sve što sam navela djeluje na principu učenja i time se mijenja naučeno ponašanje. S druge strane je epigenetika, na koju ne utječemo tako lako.
Novija biomedicinska istraživanja upozorila su da na zdravlje i ponašanje svake jedinke utječu uvjeti u kojima se nalazila majka (prehrana, količina stresa i sl.) i ponašanje majke prema mladuncima u prvim danima života. Pokazalo se da ovo može promijeniti, odnosno odrediti koji dio gena će doći do izražaja kod mladunaca – to je tzv. epigenetika. Na primjer, gladne majke „pripremaju“ svoje mladunce na život s malo hrane, dok majke koje se slabije brinu o mladuncima imaju potomke koji se teško nose sa stresom. Ako vas zanima ova tema predlažem da se „poigrate“ na ovoj web stranici.
Ili pročitate ovaj tekst.
Osim toga, nije imala prilike upoznati se sa svime onime što danas čini njenu svakodnevicu dok je bila štene, u periodu socijalizacije (u razdoblju od 3. do 16. tjedna starosti). U to vrijeme štenci uče bez straha i tako stvaraju obrazac normalnog okoliša.
Sada ona uči uz emociju straha, što usporava učenje. No, tu će pomoći DAP.
Uz puno rada, učinit ćete joj život sretnijim i boljim. Ali, trebate vježbati.
Prve rezultate vidjet ćete ubrzo. Prave promjene u ponašanju bit će tek za godinu-dvije, kada će sve što vježbate postajati nova navika i zamijeniti će dosadašnje navike pune straha.
Važno:
Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. kako bi napravila procjenu i napravila precizan program rada s vašim psom.
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
Poštovana gđo Petak,
Nadam se da imate neki savjet za nas. Pupica je mješanka u tipu Hrvatskog ovčara, koja će uskoro navršiti 2 godine. Pronađena je ostavljena s mamom, još dva štenca i jednom odraslom kujom, pretpostavlja se da nije imala gotovo nikakvog kontakta s ljudima. Mama joj je još strašljivija (još uvijek je u azilu). Pupica je imala 6 mjeseci kada je nađena, a još je 7 mjeseci provela u azilu prije nego smo je mi udomili.
Prva dva mjeseca kad je došla u stan, ležala je sklupčana u jednom kutu, nepomična cijeli dan, kretala se samo noću kad bi svi zaspali (tad je jedino i jela i pila), okretala glavu i stajala potpuno ukipljena od straha, dala se maziti ali se vidjelo da joj to nije ugodno, nije pokazivala ni najmanje znakove agresije, samo paralizirajućeg straha. Ponašala se kao divlja, plaha šumska životinja, po danu brlog, po noći kretanje i hrana, strah od svakog zvuka. Nitko je nije gnjavio ni forsirao i polako se opustila i sad je doma najnormalnija, veseli nam se kad dođemo kući, maše repom, skače, hoda posvuda, igra se, penje se na krevet, spava s nama, jede pred nama i iz ruke, žica hranu dok ručamo, dođe se maziti, itd. Tu se stvarno vidi veliki pomak i sretni smo što nam vjeruje i opuštena je s nama. Nuždu od početka vrši vani (par puta joj se desilo u kući, ali nitko joj nije zabranio niti vikao pošto nam je žao povisiti ton na nju), ali svaki izlazak vani je obilježen najvećim strahom, ne želi izaći iz stana, ukopa se, rep je potpuno spušten i između nogu, hoda ukočeno i panično, čim vidi ili čuje nešto/nekoga ukopa se ili pokušava pobjeći s uzice ili se zavlači u grm, pod auto ili mahnito trči u smjeru kuće. Zbog toga dnevni izlasci traju ne duže od 10 minuta, a sestra ju izvodi po noći, između ponoći i 3 ujutro - tada idu na dugu šetnju i onda je super, maše repom, trči, „smije se“, njuška, kopa, sve normalno kao „običan“ pas. Kako se može riješiti tog straha i nesigurnosti vani, kako da joj pomognemo?
Užasno mi ju je žao, ona je vani baš izvan sebe, neki dan ju je tata izveo i srela sam ih i mene se prepala i uspaničila, a doma mi skače po glavi i igramo se i sve super, možda me nije ni prepoznala u tom strahu. Boji se i kad nesto zaklapa, kiše, grmljavine, usisavača, miksera i tad kad je kući stavi glavu pod jastuk ili se cijela zavuče tako da joj samo nos viri.
S drugim psima u azilu je bila dobra, a sad kako se boji i ne može šetati po danu, ima samo jednog psećeg prijatelja s kojim šetamo noću - njega voli i slijedi i baš mu se jako razveseli kad se nađu.
Ako imate ikakav savjet za nas kako da se postavimo i kako da joj pomognemo, bila bih jako zahvalna. Unaprijed hvala na odgovoru i srdačan pozdrav,
B.
Poštovana,
uvijek mi je drago čuti kada netko udomi psa!
Nažalost, psi koji su imali teško djetinjstvo mogu biti plašljivi. No, ako se s njima ispravno radi, može se postići da su uz svog vlasnika, u svojoj obitelji, sretni i opušteni. Važno je da znate da će ona uvijek trebati vas (članove obitelji) za oslonac.
Kao prvo, bilo bi dobro da nabavite DAP (Dog Appessing Pheromone), feromon koji umiruje pse, a ne stvara ovisnost. Naime, kada kuja ima štenad ona luči jedan feromon koji djeluje umirujuće na štence. U istraživanjima se pokazalo da taj feromon ima umirujući učinak i na odrasle pse. Zbog toga ga se počelo proizvoditi i prodavati kao DAP. DAP se često koristi kada se novog psa dovede u kuću ili u veterinarskim ambulantama da bi se psi bolje osjećali. DAP se može kupiti kao difuzer, ogrlica ili kao sprej. Mislim da bi vama najviše koristila ogrlica za izlaženje van.
Zatim, počnite raditi neke osnove treninga. Najvažnije je da sluša "sjedi" i "dođi".
Ovdje možete vidjeti primjere kako se to radi:
Što god je učili/trenirali, NIKADA nemojte koristiti fizičko kažnjavanje (i tzv. korekcije su kažnjavanje!)!!!
Sve izlaske van učinite zanimljivim i zabavnim. Ponesite poslastice, igračke, i svakako svoje vlastito veselje jer psi čitaju naš govor tijela. Dakle, za sada nastavite izlaziti u mirnije doba dana i noći, ali svu igru i pažnju koju joj posvećujete prebacite van, u vrijeme šetnje.
Nakon uvodnog treniranja u stanu, započnite i trening izvan kuće.
Za početak nemojte postavljati visoke kriterije, važno je da ostane vani i sluša samo par puta.
S vremenom tražite više...
Zatim, počnite izlaziti van i tijekom dana. Iskoristite dolazak hladnijeg vremena kada je manje pasa vani, jer je bolje da izbjegavate gužvu (kakva je u najpopularnijim parkovima i livadama).
Što se straha od kućanskih aparata tiče, počnite s procesom desenzitizacije. To znači da snimite taj zvuk (ili ga pronađite u nekom videu online), i postepeno, vrlo, vrlo tiho joj puštajte taj zvuk dok se bavi nečim zabavnim, npr. dok se igra s vama, ili dok se igra sama, dok je trenirate ili dok jede.
Ako se prestraši, znači da ste zvuk putili preglasno - psi čuju puno bolje nego mi ljudi.
Ako ne reagira, nego nastavi s onim što je u tom trenutku radila - onda to isto ponavljate par dana ili par tjedana. To će ovisiti o tome koliko se jako boji, i koliko ćete imati vremena za vježbanje. Ne žurite.
Nakon toga ponovite sve s malo glasnijim zvukom...
Na taj način vježbajte dok ne budete mogli zvuk puštati onoliko glasno kao u stvarnosti, bez da ona reagira.
Svakako je nagrađujte za svako "hrabro" ponašanje.
Pokušajte s promjenom prehrane uzimajući u obzir savjete iz ovog članka.
Konačno, možete s njom vježbati neke igre koje će joj omogućiti da izgrađuje samopouzdanje i odnos s Vama.
Ovdje je primjer igara koje možete s njom igrati:
Pazite, igru trebate tako osmisliti da bude uspješna, te se trebate s njom veseliti kada uspije.
Na primjer, kada već bude uspješna u ovakvim igrama, pokušajte se s njom igrati dok neko drugi usisava. Ako ste dobro vježbali sve gore navedeno i niste radili prebrzo, Pupica bi trebala ostati usmjerena na vas i igru.
Kroz trening i ovakve igre usmjerit ćete njenu pažnju na sebe, tako da se uz vas osjeća sigurno. To će pomagati u onim situacijama i na onim mjestima gdje budete vježbali. No, ako se nađete na nekom novom mjestu i u novim okolnostima, njezin strah će se ponovno pokazati. Znači, trebati ćete ponovno vježbati...
Naime, sve što sam navela djeluje na principu učenja i time se mijenja naučeno ponašanje. S druge strane je epigenetika, na koju ne utječemo tako lako.
Novija biomedicinska istraživanja upozorila su da na zdravlje i ponašanje svake jedinke utječu uvjeti u kojima se nalazila majka (prehrana, količina stresa i sl.) i ponašanje majke prema mladuncima u prvim danima života. Pokazalo se da ovo može promijeniti, odnosno odrediti koji dio gena će doći do izražaja kod mladunaca – to je tzv. epigenetika. Na primjer, gladne majke „pripremaju“ svoje mladunce na život s malo hrane, dok majke koje se slabije brinu o mladuncima imaju potomke koji se teško nose sa stresom. Ako vas zanima ova tema predlažem da se „poigrate“ na ovoj web stranici.
Ili pročitate ovaj tekst.
Osim toga, nije imala prilike upoznati se sa svime onime što danas čini njenu svakodnevicu dok je bila štene, u periodu socijalizacije (u razdoblju od 3. do 16. tjedna starosti). U to vrijeme štenci uče bez straha i tako stvaraju obrazac normalnog okoliša.
Sada ona uči uz emociju straha, što usporava učenje. No, tu će pomoći DAP.
Uz puno rada, učinit ćete joj život sretnijim i boljim. Ali, trebate vježbati.
Prve rezultate vidjet ćete ubrzo. Prave promjene u ponašanju bit će tek za godinu-dvije, kada će sve što vježbate postajati nova navika i zamijeniti će dosadašnje navike pune straha.
Važno:
Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. kako bi napravila procjenu i napravila precizan program rada s vašim psom.
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)