Moj pas previše laje - kako da ga odučim?
- font size decrease font size increase font size
Napisala: dr.sc.Irena Petak, savjetnica za ponašanje životinja
Poštovana,
udomili smo mješanca goniča, ali iako smo u životu već imali dva psa - ovu količinu lajanja ne znamo iskontrolirati. Ima godinu dana i para nam uši - možete li pomoći savjetom?
Unaprijed hvala,
H.
Svatko tko se odluči imati psa mora znati da će pas ponekad lajati. Količina lajanja ovisit će o pasmini, ponašanju vlasnika, uvjetima u kojima pas živi te socijalizaciji i treningu koji (ni)je prošao.
Pseće lajanje jedan je od oblika komunikacije glasom i važnije je za pse nego njihove divlje pretke vukove ili rođake poput lisica, čagljeva ili kojota. Smatra se da su tijekom domestikacije psi postali lajavi(ji )zbog prilagodbe na život s ljudima (primatima). Više o lajanju pročitajte na Ireninoj web stranici!
U našem urbanom društvu gdje svatko živi u svom stanu ili dvorištu, psima je lajanje važan način širenja informacija. Lajanje je način na koji će otjerati dugog psa s kojim ne žele doći u kontakt, ili upozoriti vlasnika ako se približava netko nepoznat. Psi će lajanjem pozdraviti onoga kome se vesele što postoji, a ima i lajanja koja se smatraju ekvivalentom smijehu. Psi laju na razne načine - ovisno o situaciji.
Ukoliko vlasnici žele smanjiti količinu lajanja, tada bi trebali razmisliti o uvjetima i načinu držanja svog psa. Na primjer, pas kojeg se premalo izvodi u šetnju, koji nema dovoljno prilike za igru (sa vlasnikom, drugim psima i stimulativnim igračkama), lakše će se uzbuditi, reagirat će na svaki šum u svojoj okolini i više će lajati. Dakle, svaki pas treba biti redovno prošetan, umoran i zabavljen glodalicama ili igračkama zato da općenito bude mirniji, pa će i manje lajati.
Jedno od važnih pravila je da vlasnik NE odgovara na lajanje psa vikanjem ili davanjem nekog drugog oblika pažnje (pogled, govor, dodir). Naime, psa je lako naučiti da laje kada želi razgovarati s vlasnikom pa je iz pseće perspektive ta komunikacija uspješna toliko dugo dok dobija pažnju svoga vlasnika. Zbog toga psi koje vlasnici grde kada laju - počinju još više lajati, te se iz pseće perspektive to pretvara u razgovor psa i vlasnika. Lajanje se može umanjiti ako NE odgovaramo na njega.
Pse je moguće učiti da prestanu lajati na signal/naredbu „tišina“ (ili „mir“ ili „šuti“ ili…).
Jedan od načina učenja psa je da se psa posjedne (na naredbu), a zatim započne onu radnju zbog koje inače počinje lajati (na primjer zvono na vratima).
Psa treba brzo nagraditi prije nego što počne lajati uz istovremeno izgovaranje signala/naredbe.
Postupak se započinje laganom zvonjavom na vratima, pa se pojačava do normalne jačine – onako kako inače gosti na vratima zvone.
Nakon toga počinje se smanjivati učestalost davanja poslastica, odnosno ponašanje (NE lajanje) se nagrađuje po varijabilnom rasporedu (ponekad se nagradi, a ponekad ne, bez nekog određenog reda).
Ovo je lakše vježbati ako jedna osoba radi sa psom, a druga zvoni/kuca na vrata.
Isti princip može se koristiti u svim situacijama u kojima se vlasnici mogu zateći sa psom: privuče se pažnju psa (npr. dozove se psa k sebi, započne se veselo pričati prije nego pas zalaje), kada je moguće smanji se intenzitet podražaja (npr. udalji se od onoga na što laje) i tada nagradi šutnja.
Tek kada pas nauči ovaj signal/naredbu, bit će moguće koristiti ga za utišavanje kada laje.
Ako se želi prekinuti lajanje, najbolje je omesti psa nečime što nije davanje pažnje vlasnika (glas, dodir, pogled) – na primjer, moguće je koristiti se nekim jakim zvukom koji će psu odvratiti pažnju (npr. kamenčići u staklenoj boci, udarac po kanti za smeće i sl.). Svakako, psa se nagradi kada prekine lajanje. Ne smije se vaditi i pokazivati poslastice psu dok laje jer bismo time nagradili lajanje, a ne tišinu.
Međutim, psa je teško zaustaviti kada već laje, pošto ga tada već preplavi uzbuđenje. Zbog toga je za vlasnike koji znaju u kojim će situacijama njihov pas zalajati bolje kada uspiju psa preduhitriti i omesti nekom drugom aktivnošću, npr. za pse koji inače razumiju signale/naredbe može ih se pozvati, reći im da sjednu, da daju šapu i sl.
Konačno, pse je moguće naučiti da laju na naredbu i tako shvate da će biti nagrađeni samo ako šute – sve dok im vlasnik ne kaže da smiju lajati.
Da bismo psa naučili da laje na naredbu, trebamo čekati da zalaje te dok laje reći mu „glas“ (ili neku drugu riječ koristiti kao signal, npr. „vau-vau“) i nagraditi ga za lajanje. Ovo je vrlo jednostavno naučiti psa koji puno laje, ali može biti teže za one šutljive.
Lajanje na druge pse u šetnji posebna je tema. Psi koji nisu dostatno socijalizirani intenzivno laju na druge pse, pogotovo ako su na povodcu. Za smanjivanje takvog lajanja pas se treba naviknuti da se fokusira na vlasnika u stresnim situacijama, a posebno - kroz druženje s drugim dobro socijaliziranim psima - naučiti kako se pristojno komunicira po psećem bontonu.
Pretjerano ritmičko lajanje, ili lajanje izvan konteksta, bez jasnog podražaja, može biti pokazatelj nekih zdravstvenih problema kod psa, pa je uvijek potrebno savjetovati se s veterinarom.
Na kraju, samo bih dodala kako određene pasmine laju manje ili više te na posebne načine - goniči imaju široki raspon raznih lajanja ali za one koji ne znaju kako to zvuči, evo ilustracije - to nije prosječan lavež (op.ur.):
Ukoliko smatrate da je ovaj članak koristan, molimo podijelite ga na društvenoj mreži!
Važno:
Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje problematično/agresivno ponašanje, kontaktirajte savjetnicu za ponašanje pasa dr.sc.Irenu Petak kako bi napravila procjenu i napravila precizan program rada s vašim psom.
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem - znate vi dobro na koga se ovo odnosi!
Poštovana,
udomili smo mješanca goniča, ali iako smo u životu već imali dva psa - ovu količinu lajanja ne znamo iskontrolirati. Ima godinu dana i para nam uši - možete li pomoći savjetom?
Unaprijed hvala,
H.
Svatko tko se odluči imati psa mora znati da će pas ponekad lajati. Količina lajanja ovisit će o pasmini, ponašanju vlasnika, uvjetima u kojima pas živi te socijalizaciji i treningu koji (ni)je prošao.
Pseće lajanje jedan je od oblika komunikacije glasom i važnije je za pse nego njihove divlje pretke vukove ili rođake poput lisica, čagljeva ili kojota. Smatra se da su tijekom domestikacije psi postali lajavi(ji )zbog prilagodbe na život s ljudima (primatima). Više o lajanju pročitajte na Ireninoj web stranici!
U našem urbanom društvu gdje svatko živi u svom stanu ili dvorištu, psima je lajanje važan način širenja informacija. Lajanje je način na koji će otjerati dugog psa s kojim ne žele doći u kontakt, ili upozoriti vlasnika ako se približava netko nepoznat. Psi će lajanjem pozdraviti onoga kome se vesele što postoji, a ima i lajanja koja se smatraju ekvivalentom smijehu. Psi laju na razne načine - ovisno o situaciji.
Ukoliko vlasnici žele smanjiti količinu lajanja, tada bi trebali razmisliti o uvjetima i načinu držanja svog psa. Na primjer, pas kojeg se premalo izvodi u šetnju, koji nema dovoljno prilike za igru (sa vlasnikom, drugim psima i stimulativnim igračkama), lakše će se uzbuditi, reagirat će na svaki šum u svojoj okolini i više će lajati. Dakle, svaki pas treba biti redovno prošetan, umoran i zabavljen glodalicama ili igračkama zato da općenito bude mirniji, pa će i manje lajati.
Jedno od važnih pravila je da vlasnik NE odgovara na lajanje psa vikanjem ili davanjem nekog drugog oblika pažnje (pogled, govor, dodir). Naime, psa je lako naučiti da laje kada želi razgovarati s vlasnikom pa je iz pseće perspektive ta komunikacija uspješna toliko dugo dok dobija pažnju svoga vlasnika. Zbog toga psi koje vlasnici grde kada laju - počinju još više lajati, te se iz pseće perspektive to pretvara u razgovor psa i vlasnika. Lajanje se može umanjiti ako NE odgovaramo na njega.
Pse je moguće učiti da prestanu lajati na signal/naredbu „tišina“ (ili „mir“ ili „šuti“ ili…).
Jedan od načina učenja psa je da se psa posjedne (na naredbu), a zatim započne onu radnju zbog koje inače počinje lajati (na primjer zvono na vratima).
Psa treba brzo nagraditi prije nego što počne lajati uz istovremeno izgovaranje signala/naredbe.
Postupak se započinje laganom zvonjavom na vratima, pa se pojačava do normalne jačine – onako kako inače gosti na vratima zvone.
Nakon toga počinje se smanjivati učestalost davanja poslastica, odnosno ponašanje (NE lajanje) se nagrađuje po varijabilnom rasporedu (ponekad se nagradi, a ponekad ne, bez nekog određenog reda).
Ovo je lakše vježbati ako jedna osoba radi sa psom, a druga zvoni/kuca na vrata.
Isti princip može se koristiti u svim situacijama u kojima se vlasnici mogu zateći sa psom: privuče se pažnju psa (npr. dozove se psa k sebi, započne se veselo pričati prije nego pas zalaje), kada je moguće smanji se intenzitet podražaja (npr. udalji se od onoga na što laje) i tada nagradi šutnja.
Tek kada pas nauči ovaj signal/naredbu, bit će moguće koristiti ga za utišavanje kada laje.
Ako se želi prekinuti lajanje, najbolje je omesti psa nečime što nije davanje pažnje vlasnika (glas, dodir, pogled) – na primjer, moguće je koristiti se nekim jakim zvukom koji će psu odvratiti pažnju (npr. kamenčići u staklenoj boci, udarac po kanti za smeće i sl.). Svakako, psa se nagradi kada prekine lajanje. Ne smije se vaditi i pokazivati poslastice psu dok laje jer bismo time nagradili lajanje, a ne tišinu.
Međutim, psa je teško zaustaviti kada već laje, pošto ga tada već preplavi uzbuđenje. Zbog toga je za vlasnike koji znaju u kojim će situacijama njihov pas zalajati bolje kada uspiju psa preduhitriti i omesti nekom drugom aktivnošću, npr. za pse koji inače razumiju signale/naredbe može ih se pozvati, reći im da sjednu, da daju šapu i sl.
Konačno, pse je moguće naučiti da laju na naredbu i tako shvate da će biti nagrađeni samo ako šute – sve dok im vlasnik ne kaže da smiju lajati.
Da bismo psa naučili da laje na naredbu, trebamo čekati da zalaje te dok laje reći mu „glas“ (ili neku drugu riječ koristiti kao signal, npr. „vau-vau“) i nagraditi ga za lajanje. Ovo je vrlo jednostavno naučiti psa koji puno laje, ali može biti teže za one šutljive.
Lajanje na druge pse u šetnji posebna je tema. Psi koji nisu dostatno socijalizirani intenzivno laju na druge pse, pogotovo ako su na povodcu. Za smanjivanje takvog lajanja pas se treba naviknuti da se fokusira na vlasnika u stresnim situacijama, a posebno - kroz druženje s drugim dobro socijaliziranim psima - naučiti kako se pristojno komunicira po psećem bontonu.
Pretjerano ritmičko lajanje, ili lajanje izvan konteksta, bez jasnog podražaja, može biti pokazatelj nekih zdravstvenih problema kod psa, pa je uvijek potrebno savjetovati se s veterinarom.
Na kraju, samo bih dodala kako određene pasmine laju manje ili više te na posebne načine - goniči imaju široki raspon raznih lajanja ali za one koji ne znaju kako to zvuči, evo ilustracije - to nije prosječan lavež (op.ur.):
Ukoliko smatrate da je ovaj članak koristan, molimo podijelite ga na društvenoj mreži!
Važno:
Ovaj članak nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje problematično/agresivno ponašanje, kontaktirajte savjetnicu za ponašanje pasa dr.sc.Irenu Petak kako bi napravila procjenu i napravila precizan program rada s vašim psom.
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem - znate vi dobro na koga se ovo odnosi!