Logo
Print this page

Kraški ovčar/Kraševec - jedina slovenska autohtona pasmina

Kraški ovčar/Kraševec - jedina slovenska autohtona pasmina
Napisala: Mateja Janeš, mag.ing.agr.

    Kraški ovčar zvan je još i Kraševec, brek, čič, istrski ovčar i ilirski ovčar spada pod FCI Grupu 2, sekciju 2.2 Molosi: Planinski tip pod brojem 278 i jedina je, za sada, slovenska autohtona pasmina psa koju priznaje FCI - Fédération Cynologique Internationale.
Kraški ovčar je zapravo po porijeklu, upotrebi i izgledu tipičan pastirski pas. Ime Kraški ovčar navodi na pogrešan zaključak, ali kada je dobio to ime, nisu svi kinolozi razlikovali te dvije pasminske skupine, a i lakše je bilo reći »kraški ovčar« nego »kraški pastirski pas«. Kako bi se izbjeglo pogrešno ime, kasnije ga je međunarodni kinološki sudac iz Slovenije i ljubitelj pasmine Miroslav Zidar preimenovao u »Kraševec«, koje se i službeno upotrebljava od 2001.godine.
 

Mišljenja o tome tko je predak kraškoga ovčara i kako je došao na ovaj teritorij se razlikuju. Neki izvori govore o tome kako se kraški ovčari navodno razvijaju od Moloskog tipa psa koji potiče još iz vremena stare Grčke i ranije. Drugi smatraju da su se sve pastirske pasmine s Balkanskog poluotoka razvile od tibetskih doga (tibetskog mastifa). Na području Čičarije su se kraški ovčari vjerojatno naselili s nomadskim Vlasima tj. Čičima, od kuda im dolazi i jedno od spomenutih imena – čič.
Još u vremena Ilira (vrijeme stare Grčke) u našim krajevima se razvilo više različitih tipova pastirskih pasa, od kojih su danas ustanovljene tri pasmine: Kraški ovčar, Šarplaninac i Tornjak. Začudna je sličnost s kavkaskim ovčarom, iako je ipak najvjerojatnije da su i njegovi prethodnici čuvali ovce u grčkim pokrajinama. Na obali Jadrana se Kraševec pojavio u nekoliko zapisa u zadnjem stoljeću prije Krista (KRŠ Jugoslavije, JAZU, Zagreb 1957).


krasevac3
Slika: Kraševec s lipicancima, http://www.kinoloska.si/

Kraševec se iz Istre i slovenske pokrajine Krasa (po kojem i nosi svoje ime) proširio po cijeloj Sloveniji. Prvi pisani izvori o kraškim ovčarima kao pastirskim psima sežu u 1558. godinu kad je ravnatelj ergele Lipica Franc Jurko zapisao da su kupili jake i oštre pse koji će paziti na uzgojne kobile. Baron i prvi slovenski enciklopedist Janez Vajkard Valvasor spominje jake i neustrašive pse koje su uzgajali niz rijeku Pivku u svojoj knjizi Slava vojvodine Kranjske još davne 1689. godine. U 19. stoljeću prof. Strebel spominje kraševca kao vezu između molosa i njemačkog ovčara.

Kraševec se prvotno zvao istrski ovčar, ali nakon Prvog svjetskog rata Istra je pripala Italiji, zato su ga slovenski kinolozi preimenovali u ilirskog ovčara. Nakon Drugog svjetskog rata ime ilirski ovčar upotrebljava se za dvije pasmine: šarplaninca i kraševca što dovodi do nekih zabluda o pasmini. Kraški ovčar se poimence navodi u prvoj kinološkoj studiji koju je 1925. objavio Ivan Lovrenčič u časopisu Športni pes. Godine 1939. slovenski kinolog Teodor T. Drenig u Stockholmu je predstavio izvješće na temelju kojega je FCI prvi put međunarodno priznao ovu pasminu, međutim pod imenom ilirski pas. Ime kraški ovčar je tada napušteno zbog oporbe talijanskih kinologa jer je u to vrijeme Kras bio pod Italijom.

Nekoliko godina su se pojedini stručnjaci trudili uvjeriti javnost u to da je kraševec „mlađi brat“ šarplaninca ili čak degenerirani šarplaninac. Međutim, među tim pasminama postoje značajne razlike, kako u općem izgledu tako i u značaju. Sličnosti potječu iz zajedničkog prethodnika pastirskih pasa od kojeg se razvila i hrvatska autohtona pasmina tornjak.
Drugi svjetski rat je jako smanjio broj kraških ovčara, preživjelo je tek nekoliko pasa. Zbog malog broja kraševaca i uskog genetskog grla, u populaciju je kroz godine umiješano nekoliko šarplaninaca i dva newfoundlandera. Bez obzira na to, zadnja genetska istraživanja očito odjeljuju kraševca od šarplaninca.

Priznavanje kraševca (ovog puta odvojenog od ilirskog ovčara) kao autohtone slovenske pasmine potrajalo je sve do 1968. godine. O tome je pisao Ivan Božič (Informator, 1980, t.3/4): Kraški ovčar je bio ponovo međunarodno priznat nakon 12godišnjih mučnih i intenzivnih napora naših znanih kinoloških radnika… postignuto je izvanrednim naporima uzgajivača kraških ovčara… (izvor: M.Zidar, O kraševcu, Domžale 1990). Miroslav Zidar je s Teodorom Drenigom i Janezom Hojanom izborio ponovo priznanje kraškog ovčara kao autohtone slovenske pasmine.

krasevac5


Važan dio za povijest pasmine su ostvarili i uzgajivači a nakon rata bila je osnovana uzgojna selekcijska stanica za kraške ovčare u Slovenskoj Bistrici, koju je vodio pokojni Ivan Kupčič, a nakon njega Ivan Božič, zatim bivši predsjednik društva Alojz Cilenšek, kao i Cirila Vitpotnik, Branka Sluga Krajnc i mnogi drugi volonteri. Danas tradiciju nastavlja ekipa volontera iz cijele Slovenije, DLVKOS* (više ispod).

2008. godine je procijenjena veličina populacije kraških ovčara u Sloveniji narasla na 600 do 700 pasa. Nešto pasa ima i u Europi: Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Švicarskoj, no ipak je većina u Sloveniji. Sudeći po broju pasa uključenih u uzgoj - ova pasmina je na rubu izumiranja.

krasevac4
Foto: Kraševci na straži, http://www.kinoloska.si/

STANDARD

krasevac2.jpg

Visina  54-60 cm ženka, 57-63 cm mužjak
Težina  25-37 kg             30-42 kg
Boja - željezno siva, svjetlija prema trbuhu i nogama
Dlaka - dvostruka, gusta i mekana poddlaka koja se (jednom do dva puta u godini linja) i duga, kostretasta pokrovna dlaka  
Kraševec je srednje velik, jak pastirski pas, sa spuštenim ušima i repom, bogato odlakan, željezno sive boje, obilne konstitucije, skladno građen i mišičav. Oči su mu bademaste, smeđe i dobro pigmentirane.


Za svoju obitelj i vlasnika kraševec ima neizmjernu ljubav a prema drugima može biti sumnjičav. Suveren je i treba ga tretirati kao partnera - tada s njegovim odgojem i školovanjem ne bi trebalo biti posebnih problema. Kao i kod svakog psa, važno je poštovanje i dosljednost. Preporuča se njime se od početka intenzivno baviti, ne potiskivati već usmjeravati urođenu agresivnost i oprez. Tu još posebno važnu ulogu igra i socijalizacija, rana iskustva i navikavanje na urbanu okolinu.
Kraški ovčari najbolje će se osjećati s ljudima koji rado idu u prirodu, koji imaju dovoljno vremena i ljubavi da mu se posvete i ispravno ih socijaliziraju i školuju. 


*U Sloveniji se, iako to još nije bila obaveza, već godinama provodi DNA profiliranje  kraškog ovčara. Cijela populacija kraškog ovčara je mala, s obzirom da broji samo 800 pasa. Male populacije ugrožene su kada se kritično smanji genetska raznolikost populacije. Problemi se mogu pojaviti i radi genetskih bolesti, smanjenje imunske otpornosti, malih veličina legla i slično. 
Prije nekoliko je godina Društvo Ljubitelja i Uzgajivača Kraških Ovčara Slovenije (DLVKOS) primijetilo da se stalno, polagano ali sigurno, smanjuje genetska raznolikost te pasmine zbog malog broja pasa u uzgoju i prečestog korištenja malog broja istih popularnih parnjaka (matador uzgoj). DVLKOS se tada odlučio poduzeti hitne mjere zaštite. Ograničili su parenje pojedinih popularnih parnjaka, a povećali broj raspoloživih parnjaka (2005. godine ih je bilo oko 15, a 2011. taj broj narastao je na preko 100) i potražili su pse što manjeg srodstva. Također su započeli programom informiranja vlasnika kraških ovčara o važnosti uključivanja većeg broja ženki u uzgoju, surađujući sa Sveučilištem, Državom i širom javnosti. Od 2006. DLVKOS surađuje sa Odjeljkom za Zootehniku Biotehničkog Fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, na području genetskih istraživanja pod vodstvom prof. dr. sc. Petera Dovča. Od 2006. do 2011. DNA profilirano i genotipizirano je ukupno 400 kraških ovčara, a danas je taj broj već narastao na preko 800. Genetska istraživanja su usmjerena na dokazivanje podrijetla, izračun genetskih distanci i istraživanje povezanosti genetike s bolestima urinarnog trakta. U toj pasmini DNA profili odrađuju se pri prijavi legla i rezultati DNA profila dodaju se na Informacijski Sustav DVLKOS-s za svako novo štene.

Informacijski sustav uveden 2008. godine namijenjen je podizanju svijesti o važnosti odgovornog uzgoja kraškog ovčara. Sustav uključuje povijesne i aktualne podatke o kraškom ovčaru, a najstariji podatak datira čak u 1920. U informacijskom sustavu možete naći rodovnike, podatke o potomcima, slike pasa, podatke o uzgojnim kombinacijama, leglima, parenjima, izložbama i slično. Vrlo je zanimljiv podatak o izračunu takozvane realne, stvarne, genetske distance između mužjaka i ženke kao i podatak o inbreeding koeficijentu, koji se može koristiti pri donošenju odluke o uzgojnim kombinacijama. Genetske distance i drugo izračunavaju se upravo na temelju izrađenih DNA profila. Na sustavu možete pronaći i predizbor parnjaka prema kriteriju manje srodnosti, a poštujući i genetsku distancu. U tom predizboru možete upisati željenu majku i oca budućeg legla i vidjeti kako bi genetski izgledalo predviđeno leglo.

Naslovna fotografija:http://www.dedi.si/dediscina/452-kraski-ovcar

Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu.

I na kraju, kao i uvijek - vaši su komentari (ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije - poslati ih možete na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.">Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 
krasevec6
http://www.pesjanar.si

Ukoliko vam se sviđa ovaj članak slobodno ga podijelite na društvenoj mreži!


Pasji život™

Poruka drugim medijima - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.





KOMENTARI

Share
Website developed @ mediaart.hr Sva prava pridržana.