Zašto udomiti psa?
- font size decrease font size increase font size
Jeste li znali da je danas Svjetski dan napuštenih životinja?
Stoga donosim 5 razloga zašto udomiti jednoga (ili više - ja imam dvije mješanke/križanke):
1. Originalni su - što se tiče izgleda, ali i osobnosti.
Mene je Pixie osobno jako ugodno iznenadila jer je izgledom neka križanka terijera i (po mom mišljenju - ali naravno, ne mora biti) Cavalier King Charles španijela (ima i plivaće kožice), no karakterom je povukla na to drugo nešto i vrlo je poslušna i nježna, ali ne previše. Ma taman prava kombinacija! Ili mišancija, tko će znati...
Lijevo je Pixie, par dana nakon što sam je udomila, desno Parson Russellica Joy - mnogi ljudi misle da je upravo obrnuto!
Liza je križanka labradora i zlatnog retrievera - to je inače kombinacija koju genetičari već godinama preporučuju uzgajivačima zlatnih retrievera kako bi malo osnažili pasminu - pošto zlatni retrieveri potječu od jako malog broja jedinki pa su malo zaglibili s genetikom u usko grlo i zato ih preko 60% umre od kojekakvih rakova....no, naravno, oni tvrdoglavo i dalje tjeraju svoje da ne bi slučajno uprljali pasminu - koja je ionako nastala na supstratu labrador retrievera. No eto, zato Liza, koja ima 9 godina, još uvijek jurca naokolo s daleko mlađim i naizgled aktivnijim psima! Dajem joj kondroitin s glukosaminom jer ima blagu spondilozu i artrozu, ali da nije sijede brade, nitko joj ne bi dao te godine. Meni osobno ljepša je od bilo kojeg labića i retrievera. Ali znate da je ljubav slijepa, stoga prosudite sami:
2. Uvijek su dostupni - i to u neograničenim količinama i kombinacijama.
Kod nas stvarno ima masu udruga i azila te šinteraja - na žalost, puno je odbačenih pasa, ali s druge strane to također daje široke mogućnosti izbora! Naravno, neki ljudi više vole karakteristike svoga psa znati unaprijed, pa je za takve svakako bolje rješenje kupovina, ali već sam i u knjizi i u intervjuima te raznim drugim tekstovima upozoravala; kupujte od odgovornih uzgajivača. Jeftini čistokrvni štenci "bez papira" su obično proizvod masovnog uzgoja/kućnih legla koji nemaju potrebne uzgojne preglede i veterinarske kontrole. I da, mješanci i križanci su najčešće boljeg zdravlja a to se objašnjava (laički) tako da "loši" geni potonu na dno "genetskog bazena" a dobri isplivaju na vrh, odnosno postanu dominantni!
3. Križanci i mješanci su, dakle - jeftiniji.
To jest - besplatni. Što ne znači da ne biste trebali ukalkulirati sve potrebne troškove držanja psa. Ne pristajem na to da je ljudima "iznenađenje" da se pas treba cijepiti ili da kastracija košta od 500 kuna naviše....
Ako vam je stalo do štednje, onda je svakako bolje udomiti neko pseto koje je već dosta toga preživjelo te bi već odavno uginulo da je lošeg zdravlja nego kupiti nekog rasnog psa bez potrebnih papira koji je možda potomak one: "Incest is the best!"
Kad smo već kod cijena, imajte na umu da štene "s papirima" jako teško može koštati ispod 500-600 eura, osim ako se prodaje samo za ljubimca jer ima neku sitnu manu tipa krivi zagriz zbog čega nije dobar za izlaganje i uzgoj. Tisuću i više eura je cijena koju biste trebali očekivati za štene iz kvalitetnog uzgoja.
4. Udomljavanjem ne podržavate "kućna legla" i "farme pasa" - gdje se rasplodnu kuju najčešće iscrpljuje do iznemoglosti i na kraju ukloni kada više ne može rađati, a štenci odrastaju u kavezima bez potrebne socijalizacije...
5. Spasiti ćete nečiji život!
Kada samo pomislim da bi Liza ili Pixie danas bile mrtve, plače mi se od muke i sreće. Naravno, kako su ljudi glupi, nemojte misliti da takva sudbina nije mogla zadesiti i čistokrvnu Parson Russellicu Joy - u Njemačkoj, Engleskoj i Americi postoje i posebni azili za Jack/Parson Russelle jer su poprilično popularni, ali neodgovorni uzgajivači tvrde da se mogu slagati sa svim životinjama, da nisu problematični i da vole djecu.
Haha. Ako vas ijedan uzgajivač ove pasmine bude uvjeravao da je tako - pokušava se riješiti psa i nije ga briga.
Ti su psi meni najdivniji na svijetu, ali da su zaguljeni - jesu! Ako niste spremni na njihove "fore", nisu pasmina koju bih preporučila prosječnom vlasniku psa, a neiskusnom - nipošto.
Međutim, ako čovjek plati 1-2 tisuće eura za psa, kažu moji odgovorni prijatelji uzgajivači - manja je šansa da će ga frknuti na ulicu. Iako, kao što rekoh - događa se i to. Pa tako na FB-u imate grupu pod imenom Udomljavanje čistokrvnih pasa.
I na kraju, ako ste udomili mješanca, podijelite u komentarima ispod svoje iskustvo i/ili fotku i napišite preko koje ste ga/ju udruge/azila ili šinteraja, odnosno iz koje situacije spasili!
Naslovnica američkog kalendara Mješanci za 2014.
Stoga donosim 5 razloga zašto udomiti jednoga (ili više - ja imam dvije mješanke/križanke):
1. Originalni su - što se tiče izgleda, ali i osobnosti.
Mene je Pixie osobno jako ugodno iznenadila jer je izgledom neka križanka terijera i (po mom mišljenju - ali naravno, ne mora biti) Cavalier King Charles španijela (ima i plivaće kožice), no karakterom je povukla na to drugo nešto i vrlo je poslušna i nježna, ali ne previše. Ma taman prava kombinacija! Ili mišancija, tko će znati...
Lijevo je Pixie, par dana nakon što sam je udomila, desno Parson Russellica Joy - mnogi ljudi misle da je upravo obrnuto!
Liza je križanka labradora i zlatnog retrievera - to je inače kombinacija koju genetičari već godinama preporučuju uzgajivačima zlatnih retrievera kako bi malo osnažili pasminu - pošto zlatni retrieveri potječu od jako malog broja jedinki pa su malo zaglibili s genetikom u usko grlo i zato ih preko 60% umre od kojekakvih rakova....no, naravno, oni tvrdoglavo i dalje tjeraju svoje da ne bi slučajno uprljali pasminu - koja je ionako nastala na supstratu labrador retrievera. No eto, zato Liza, koja ima 9 godina, još uvijek jurca naokolo s daleko mlađim i naizgled aktivnijim psima! Dajem joj kondroitin s glukosaminom jer ima blagu spondilozu i artrozu, ali da nije sijede brade, nitko joj ne bi dao te godine. Meni osobno ljepša je od bilo kojeg labića i retrievera. Ali znate da je ljubav slijepa, stoga prosudite sami:
2. Uvijek su dostupni - i to u neograničenim količinama i kombinacijama.
Kod nas stvarno ima masu udruga i azila te šinteraja - na žalost, puno je odbačenih pasa, ali s druge strane to također daje široke mogućnosti izbora! Naravno, neki ljudi više vole karakteristike svoga psa znati unaprijed, pa je za takve svakako bolje rješenje kupovina, ali već sam i u knjizi i u intervjuima te raznim drugim tekstovima upozoravala; kupujte od odgovornih uzgajivača. Jeftini čistokrvni štenci "bez papira" su obično proizvod masovnog uzgoja/kućnih legla koji nemaju potrebne uzgojne preglede i veterinarske kontrole. I da, mješanci i križanci su najčešće boljeg zdravlja a to se objašnjava (laički) tako da "loši" geni potonu na dno "genetskog bazena" a dobri isplivaju na vrh, odnosno postanu dominantni!
3. Križanci i mješanci su, dakle - jeftiniji.
To jest - besplatni. Što ne znači da ne biste trebali ukalkulirati sve potrebne troškove držanja psa. Ne pristajem na to da je ljudima "iznenađenje" da se pas treba cijepiti ili da kastracija košta od 500 kuna naviše....
Ako vam je stalo do štednje, onda je svakako bolje udomiti neko pseto koje je već dosta toga preživjelo te bi već odavno uginulo da je lošeg zdravlja nego kupiti nekog rasnog psa bez potrebnih papira koji je možda potomak one: "Incest is the best!"
Kad smo već kod cijena, imajte na umu da štene "s papirima" jako teško može koštati ispod 500-600 eura, osim ako se prodaje samo za ljubimca jer ima neku sitnu manu tipa krivi zagriz zbog čega nije dobar za izlaganje i uzgoj. Tisuću i više eura je cijena koju biste trebali očekivati za štene iz kvalitetnog uzgoja.
4. Udomljavanjem ne podržavate "kućna legla" i "farme pasa" - gdje se rasplodnu kuju najčešće iscrpljuje do iznemoglosti i na kraju ukloni kada više ne može rađati, a štenci odrastaju u kavezima bez potrebne socijalizacije...
5. Spasiti ćete nečiji život!
Kada samo pomislim da bi Liza ili Pixie danas bile mrtve, plače mi se od muke i sreće. Naravno, kako su ljudi glupi, nemojte misliti da takva sudbina nije mogla zadesiti i čistokrvnu Parson Russellicu Joy - u Njemačkoj, Engleskoj i Americi postoje i posebni azili za Jack/Parson Russelle jer su poprilično popularni, ali neodgovorni uzgajivači tvrde da se mogu slagati sa svim životinjama, da nisu problematični i da vole djecu.
Haha. Ako vas ijedan uzgajivač ove pasmine bude uvjeravao da je tako - pokušava se riješiti psa i nije ga briga.
Ti su psi meni najdivniji na svijetu, ali da su zaguljeni - jesu! Ako niste spremni na njihove "fore", nisu pasmina koju bih preporučila prosječnom vlasniku psa, a neiskusnom - nipošto.
Međutim, ako čovjek plati 1-2 tisuće eura za psa, kažu moji odgovorni prijatelji uzgajivači - manja je šansa da će ga frknuti na ulicu. Iako, kao što rekoh - događa se i to. Pa tako na FB-u imate grupu pod imenom Udomljavanje čistokrvnih pasa.
I na kraju, ako ste udomili mješanca, podijelite u komentarima ispod svoje iskustvo i/ili fotku i napišite preko koje ste ga/ju udruge/azila ili šinteraja, odnosno iz koje situacije spasili!
Naslovnica američkog kalendara Mješanci za 2014.