Menu

10 stvari koje vlasnici pasa nikada ne bi smjeli (iz)govoriti

Mi vlasnici pasa ponekad ne razmišljamo dovoljno pa svijet gledamo samo iz vlastite perspektive. U stvari, većina ljudi to čini, pa ni ja nisam iznimka.

Na primjer, često izgovaram stvari koje inače mrzim čuti - a pogotovo iz usta drugih vlasnika.

Stoga sam odlučila sama sebe trenirati, jer koliko god da treniram svoje pse - ipak uviđam potrebu da počnem od sebe. Ako ništa, barem u pustoj nadi da će kopirati moj primjer...

U stvari, odlučila sam to nakon što sam pročitala knjigu Patricie McConnell - The Other End of the Leash: Why We Do What We Do Around Dogs, u kojoj autorica objašnjava kako "Fokusiranje na ponašanje s naše strane uzice nije novi koncept što se tiče treniranja pasa. Većina profesionalnih trenera u stvari najmanje vremena troše u radu s psima - vrijeme uglavnom provodimo trenirajući ljude. A vjerujte mi, mi ljudi nismo vrsta koju je jednostavno trenirati!"

A ona bar zna - trenirala je dupine, konje i pse, između ostalih.

Zeznuto jest, ako ništa drugo zato što ne mogu pustiti mozak na pašu - aktivno uključivanje istoga je neminovno, inače ću samo ponavljati ponašanje, poput običnog primata. Evo, neki dan sam sama sebe iznervirala tako što sam izgovorila rečenicu koju sam oduvijek mrzila čuti iz tuđih usta: "Neće ništa!"

Da pojasnim, s izuzetkom Lize, svi su moji psi uvijek bili mali rastom i tu bih rečenicu obično čula od nekog head & shoulders lika obrijane glave s dva slinava _______(upišite pasminu koja vama ili vašem cucku tjera strah u kosti) koji su u mojoj bolesnoj mašti slinili upravo od želje da požderu moje male jadnike.....

No jučer sam nekoj starijoj ženi s dva maltezera nairitirana time što ih je digla u ruke kada je ugledala Lizu (crnu, križanku Labradora/Retrievera, u mraku se čini opasna, barem po reakcijama ljudi) dobacila (preko neke stvari): "Ma neće ništa...."

Ono što nisam rekla je da ona sigurno neće ništa učiniti njezinim bijelim tufnicama ali će ih Joy (koja je već počela vući na povodniku i lagano se daviti od uzbuđenja unatoč ormi koja ne ide preko njezinog grla) pokušati satrati POGOTOVO ako ih digne u ruke, itd.itd.

Naravno da je uslijedila urlačina (Joy, ne ja) i žena me pogledala kao da sam ubojica male djece i žderačica pasjeg mesa, unatoč tome što moja dva od tri psa nisu baš puno veći od njezinih. Liza se, naravno, maknula što dalje jer se u biti (s pravom, obzirom s kim stanuje) BOJI malih pasa.

Sada još nadr....a sama sobom, počela sam razmišljati o tome koje su još fraze koje NE MOGU PODNIJETI (a svejedno ih ponekad i sama izgovaram) i zašto, te kako bih ih pokušala iskorijeniti jednom zauvijek, kako kod sebe, tako i kod drugih.

Pa eto, ako imate i vi koju za ponuditi, slobodno je dodajte dolje u komentare...

bulldog

1. "Sve je u redu, on je dobar!"

To je obično rečenica koju izgovara vlasnik (radi pojednostavljivanja, sve ću pisati u muškom rodu, što ne znači da to rade samo vlasnici i mužjaci, ok?) čiji pas jurca prema drugom psu (ili osobi) - vlasnik se pri tome obično nalazi izvan dometa bilo kakve intervencije te tom rečenicom u stvari pokušava umiriti strah te druge osobe.

Ja sam znala to dovikivati kada bi Susjed, sa svih svojih 45 kg, po mogućnosti blatan do ušiju i razdragan, u punom galopu jurcao niz Cmrok prema - već prema situaciji - izletnicima na SVIJETLOJ dekici koji jedu/grupici sitne djece/Chihuahui u naručju osobe u BIJELOJ (zašto, kako?) trenirci....

To što on STVARNO ne bi povrijedio djecu ili malog psa je jedan par rukava, ali što bi oteo hranu izletnicima i/ili srušio sitnu djecu u pokušaju da ih izljubi je posve drugi!

Nakon dva takva incidenta shvatila sam da ga mogu pustiti s povodnika tek kada dođem do mjesta gdje mogu procijeniti situaciju, a ne pustiti ga odmah naslijepo "jer je dobar"...

Dobar jest, u smislu da neće nikoga ugristi ili napasti, ali teško bih to objasnila ljudima u čijem ručku sjedi ili djetetu koje je doživjelo životni šok!

Ništa od gore navedenog se nije dogodilo, na sreću, ali činjenica jest da se jednom prilikom u jednom restoranu na Sljemenu popeo ljudima na stol, što na sreću nisam vidjela jer sam vezivala druge pse, pa je tom prizoru nazočila moja prijateljica Z. te ga skinula sa stola, ispričavajući se sveudilj. Rekla mi je to tek kasnije, znajući da bih svisnula od užasa te se počela ukopavati u zemlju žlicom kojom sam jela grah....

To što moj pas nema ubilačke namjere ne znači da smije ulaziti u osobni prostor drugih ljudi ili pasa prije nego što sam tražila i dobila dopuštenje za to. Naime, kada MENI netko tako nešto kaže, nije mi nimalo lakše. Ono što taj netko ne zna je da ja imam 7 kilograma dinamita u liku malog bijelog psa koji određene pse (sve bully pasmine, na primjer) pokuša ugristi bez ikakvog upozorenja! A ono što taj drugi vlasnik vjerojatno također ne zna jest - što bi njegov pas napravio kada bi ga daleko manji pas ugrizao prvi? A to je ono što ni ja ne želim znati. Stoga, ubuduće se navodim po onoj biblijskoj: "Ne radi drugome ono što ne želiš da drugi rade tebi!"



2. "Ne grize!" - na tragu prethodnog odlomka - možda vaš pas ne grize osim ako ga netko isprovocira.

Ja sam se već dovoljno u životu opekla da ne mogu tvrditi da moji psi ne grizu: Liza nije nikada ugrizla, sve do jedne tuče u parku kada ju je napala jedna Bokserica, uvjerena da Liza u ustima ima njezinu lopticu. Jedva sam ih razdvojila. Bilo je krvi, pa sam pomno pregledala svoju kuju, uvjerena da ju je Bokserica dohvatila. Nije, Liza je njoj napravila rupicu na plećki!

Oko Joy nemam što misliti - kada me pitaju grize li, odgovaram da grize - čak joj znam staviti žutu maramu na kojoj piše MOLIMO NE DIRAJTE. Unatoč tome, ljudi me gledaju kao da sam luda. Vjerojatno misle da lažem jer ne želim da je diraju... i ne želim, Parsoni imaju kratak fitilj, kao i većina drugih malih terijera, pa mi je lakše reći da grize nego poslije izlaziti na kraj s posljedicama.

Pixie nema niti godinu dana, a sa mnom je od svog četvrtog mjeseca - ne mogu zamisliti da bi nekoga ugrizla, ali to ne znači da to mogu tvrditi. Pomalo je plaha, pa ne znam što bi se dogodilo da ju netko pokuša podići u ruke - strah može biti uzrok agresije, kao što znamo.

Uostalom, kako pjesma kaže: "Nikad ne reci nikad..."





3. "Moj pas nije kriv!"

Da vas podsjetim da su se mnogi masovni i serijski ubojice branili istim riječima....

Sigurna sam da vaš pas ne bi bio kriv - moja bi ga Joy prva ugrizla, a onda nitko ne zna što bi uslijedilo. Isto tako, Susjed ne bi bio kriv kada bi je skočio braniti (da, imali smo i tu situaciju i dobro da jest, jer u ovom slučaju ona zbilja nije bila kriva, napadnuta je "iza flanjke"), ali na kraju ne bi bilo važno tko je kriv - u čekaonici kod veterinara, ili negdje još gore. Tu rečenicu, btw. nisam nikada izgovorila - uostalom, imam terijera.

parsoni
Ova slatka bagra je puno opasnija nego neki "opasni psi"!

4. "Pustite, već će oni to srediti među sobom!"

Vrlo opasna ideja - oprostite na analogiji, ali to je kao kada je međunarodna zajednica gleda/la kolinje u ________(upisati zemlju u kojoj bukti građanski rat). Hoće, ali s kojim ishodom?

Ja uvijek prekidam svađu, također se trudim prekinuti situacije gdje vidim da se neki pas ne osjeća posve ugodno kada se moji sjate oko njega. Ako u parku ima drugih pasa, ne stojim na jednom mjestu, nego se krećem - ako vidim da je neki pas kompatibilan s mojima, pokušam navesti vlasnika da napravimo "đir". Tako preuzimam kontrolu nad smjerom kretanja svojih pasa pa i nad situacijom - koliko je to u mojoj moći, naravno.

U stvari, kada imate 4 psa, nema puno potrebe za društvom izvana, dapače. Stoga se češće šećem tamo gdje znam da ne mogu sresti puno nepoznatih pasa - ako vam je želja imati hrpu pasa, za vas imam samo jednu riječ: SOCIJALIZACIJA. TO je ono što moji roditelji nisu odradili kako spada pa se češće družim s psima nego s ljudima.

Inače, unutar naše grupe nema nikakvih trzavica, ali ako ikada dođe do toga - zadnje što bih dopustila je da ih "srede između sebe"!

Uostalom, biste li vi pasivno gledali svoje frendove kako se tuku?


4. "Pa, nije bilo nikakvog upozorenja?!"

Bilo je. Ali niste ga vidjeli.

Velika većina ljudi ne razumije baš govor tijela svojih pasa. Još veći broj vlasnika uopće ne gleda u svog psa - bilo da razgovara s drugim vlasnicima ili na mobitel...

Osim što govor tijela kod svakog psa nije uvijek izrazito naglašen, neki znakovi se k tome još znaju i previdjeti ili krivo tumačiti (zijevanje, oblizivanje, pogled iskosa) - pogotovo kod neiskusnih vlasnika. Stoga posvetite malo više pažnje promatranju pasa - osim što može biti poučno, u stvari je i vrlo zabavno!

chich i austr
Ovo gore jest poziv na igru, ali neki ljudi se boje kad imaju ovako malog psa.

5. "On se samo hoće igrati!"

Ako je pas zauzeo pozu za igranje - tzv. play-bow, to je zasigurno tako. Ali stvari nisu tako jednostavne - obično to izgovaraju vlasnici pasa koji su pomalo nekontrolirani u svojoj "želji za igranjem", ali što ako ta želja naleti na par oštrih očnjaka?

I što ako je taj pas puno veći od onog s kojim se pokušava "igrati"?

Ne, ne pričam to kao vlasnica malih bojažljivih pasa. U stvari, prvo što mi pada je na pamet da sam to rekla vlasnici šestomjesečnog Cavalier King Charles španijela kojeg je moja tada jednako stara Joy izmaltretirala tako da je na kraju potražio utočište u njezinom naručju!

Naime, u tom je trenutku Joy imala na raspolaganju Lizu u najboljim godinama i Susjeda u najgorim (pubertetu) i mogla je od njih raditi što je htjela - kada se uzme u obzir i da je imala oko 4-5 kilograma, ja nisam nalazila za shodno da je smirujem kada bi se nekome od njih objesila za uho ili ih grizla za tetive na nogama jer mi je sve to bilo "simpatično i slatko!" Posljedice? Joy se sa svakim psom igra kao da ima 30-40 kg, što većinu manjih pasa naprosto - užasava. Da, moja slatka mala Joy je obični bully. Na sreću, Pixie se s tim nosi kako zna i umije, ali se i dan danas trudim da ju ne umaltretira baš previše.

Stoga nemojte i vi napraviti grešku - kada vam se čini da igra postaje preglasna, a jedan od "igrača" ima rep među nogama - vrijeme je za time out! Inače ćete uzgojiti monstruma koji će kad-tad dobiti po piksi.



6. "Mene psi vole"

Džizs.

Znate one tetke i bake koje su vas kao djecu štipale za obrašćiće, mrsile vam kosu ili vas uzimale iz ruku roditelja iako ste plakali dok ne bi počeli štucati? Zar ih ne biste najradije ugrizli? Ili one muškarce koji misle da ih sve žene vole i da žele da im se unesu u facu i pitaju "što dama radi sama?", pridržavajući joj lakat ili još gore - držeći ruku na križima ali već nisko prema trtici? Možda neke žene vole takve tipove. Ja bih takvome slomila prst i odgrizla uho. Nismo svi isti.

Liza je drolja.

Njoj je svejedno tko ju žnjara, glavno da ju žnjara.

Pixie je malo povučena, pa ako želite osvojiti njezino srce, obratite joj se nježnim glasom i odmah će vam prići.

Ali Joy.... ona je primjer za onu Cesar Millanovu taktiku (nije da mislim baš sve loše o njemu, znate?): ne gledaj, ne diraj. I svakako ne pružaj ruke. Ako je ignorirate, vrlo će vam uskoro biti u krilu i pokušati vam dokazati kako je upravo ona najslađa od svih!

stres
Djeluje simpatično, zar ne? Inače, ovo što dijete radi je direktna provokacija za većinu pasa - ne dopustite svom djetetu da ovo radi nepoznatim psima!

7. "Moj pas voli djecu!"

SVU djecu? Uvijek?

Gledajte, ja stvarno volim pse. Ali ne volim sve pse, cijelo vrijeme - pogotovo ako mi žvaču ruku, laju mi na uho ili mi zapišavaju nogu, dok me u drugu ševe. Mislim, to je mogući scenarij, zar ne?

Liza i Susjed vole djecu, ali to samo znači da mašu repom kada vide djecu na cesti - ali još uvijek ne znači da ću ja pustiti neko dijete da im gurne prst u noseve, uši, šupak ili oči, jer stvarno ne mislim da bi ta ljubav nužno potrajala.

Pixie ih se kloni, a Joy se nakostriješi kada ugleda ljudsko mladunče da hoda prema njoj gledajući je u oči i pružajući ručice - u stvari, to je moja najgora noćna mora. Naime, moj pudl Charlie je već tako ugrizao jedno dijete, tako da znam o čemu pričam. NIKADA nemojte tvrditi da vaš pas voli svu djecu, a također nikada nemojte ostaviti svog psa nasamo s nepoznatim djetetom. I obratno.

eeeeee
On je______, pa zato______!

8. "On je iz azila ili __________(umetnite tužnu sudbinu), pa zato___________(umetnite neprihvatljivo ponašanje za koje bi ovo trebao biti izgovor)"

Da, mnogi psi iz azila/šinteraja/s ulice imaju mračnu prošlost - uostalom, imam posla s nekoliko takvih. Ali to ne znači da se takav pas s vremenom ne može preodgojiti; zadnji takav slučaj je Pixie, tužna sudbina i još tužniji pogled - svaki puta kada sam pogledala u njezine oči i pomislila kako je mogla završiti, suze su mi potekle niz obraze.... a onda sam skužila kako mala p....a to iskorištava; beskrupulozno žica, ne sluša, gnjavi, krade stvari sa stola i radi sve ono za što bih na Joy bila dreknula i vrlo brzo ukinula! Ali Joy nema velike tužne oči i mračnu prošlost, zar ne?

Neke stvari su stvar karaktera, naravno - dok su neke posljedica prošlih iskustava - no kada vas mlati neki nasilnik na ulici, nećete reći policajcu; "Ma pustite ga, imao je tužno djetinjstvo!", zar ne?

U svakom je slučaju pohvalno što ste spasili napuštenog psa, ali ne dajte da vas njegova sudbina učini robom - konačno, i najteži se slučajevi mogu rehabilitirati.


9. "On samo pokušava biti dominantan!"

WTF?
Kao prvo, ta cijela priča o "dominiranju" mi već ide na jajnike - njome se počinje objašnjavati praktički sve - od kopanja po smeću do pišanja na krevet. Ako pas skače po vama, vjerojatnije je da to radi zato što mu nitko nije objasnio da to ne radi (kad je bio mali i sladak), a ne zato što želi biti vaš šef! Čak i "čuvanje resursa" (igračke, kosti, hrane) se objašnjava "dominacijom". Ne, dragi moji, ako mi netko želi ukrasti knjigu sa stola, dobiti će packe, ne zato što ja želim biti glavna, nego zato jer mi je ta knjiga draga i ne želim je izgubiti.

Imam dojam da se u više slučajeva radi o razmaženosti, a zatim čitavom spektru normalnih emocija poput uzbuđenja, staha, nepovjerenja, samouvjerenosti/nesamouvjerenosti, poduzetnosti/nepoduzetnosti ili čak bolu/bolesti....ima puno preciznijih načina za tumačenje ponašanja od "dominacije".Patricia McConell piše: "Razumijevanje društvenog statusa je posebno važno zato što je krivo tumačenje "dominacije" dovelo do ružnog maltretiranja. Toliko staromodnih metoda korištenih u učenju poslušnosti može se svesti na: "Radi što ti kažem, jer ako nećeš, ozlijediti ću te." Ideja je da bi psi trebali raditi što im kažemo, zato jer smo im to rekli; uostalom, mi smo ljudi, a oni psi, a ljudi su na višoj ljestvici društvenog statusa od pasa"

Međutim, kako kaže, društveni status se ne zasniva samo na principu dominacije - puno je kompleksniji od onog: "Ja vođa čopora, ti pas!"

Ako sve svalimo na dominaciju, nećemo tražiti dublje uzroke ponašanja, pa ih tako i ispravljati. Ja očito u svemu tražim dublje razloge, pa možda i ne kužim ako me moje kujetine i dominiraju. Sve dok to rade tako da ne osjetim, meni je posve svejedno.

dogo

10. "Inače me sluša!"

Je, da. I meni Joy dolazi na poziv OSIM kada vidi mačku. Naravno, upravo tada bi bilo najpoželjnije da dođe, zar ne? Na primjer, prije nego ta mačka odluči suicidalno pretrčati cestu i povesti moje pseto za sobom....

I Pixie isto dolazi uvijek, OSIM kada se igra s nekim drugim psom (puca je pubertet, tješim se).

Nema tu INAČE. Pas ili sluša ili ne sluša.

I ne, nema pomoći računati postotke.


O tome zašto pas koji inače sluša odjednom prestane (najčešće u dobi od oko 9-12 mjeseci) i kako ga navesti da ponovno sluša, više možete čitati uskoro - Ana Odak će nam odati tajnu.

U međuvremenu, ja sam naručila gomilu loptica (samo na njih reagiraju) kojima ove dvije male zvjerke ne mogu odoljeti, čim čuju cviljenje, stižu! Na žalost, iako su relativno skupe, ove loptice imaju loše napravljen pisak koji brzo rikne, makar ih ne ostavljam na žvakanje po kući. Ali to je jedino što mi daje super moći i stoga uvijek imam jednu sa sobom u džepu. Eto, neki dan sam čak sjela na nju u kinu i izazvala infarkt pola sale, a i vlastiti.

boomer copy
P.S.
Joy je uskoro rođendan, pa svlada li vas neka želja da joj kupite lopticu, neću vas spriječiti!
 


I na kraju, možda i najvažnije:
"Samo da se pozdrave!"
Ako netko ima psa ili još gore - pse, na povodniku - vjerojatno postoji dobar razlog. Bez obzira koji je to razlog, treba ga poštovati. "Najdraže" mi je kada netko svoga psa na flexi povodniku pusti među moja 4 vezana "da se pozdrave" - prvo, ne puštate jednog psa u grupu pasa kojima je ograničeno kretanje i to bez pitanja. Drugo, ne volim raditi makrame niti sam dobra u (od)vezivanju čvorova.

park copy

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK