Menu

Je li Pravilnik o opasnim psima dovoljno dobar? - tekst Igora Gaćeše

Prenosim s www.igorgacesa.com, pošto ovu temu smatram iznimno važnom.
Imajte na umu da prema posljednjim svjetskim statistikama top lista opasnih pasmina izgleda ovako:
1. jazavčar
2. chihuahua
3. Jack Russell terijer

Pravilnik opasni-psi

Pa kaže:

"Kada psu možemo dodijeliti titulu „opasnog psa”? Ako se oslanjamo na zakonom propisan Pravilnik o opasnim psima, tada se takvim psom smatra bilo koja jedinka te vrste podrijetlom bilo koje pasmine koja je:

ničim izazvana napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili ga usmrtila

ničim izazvana napala drugog psa i nanijela mu teške tjelesne ozljede

uzgajana i/ili dresirana za borbe pasa ili zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom.

Pravilnik navodi da se opasnim psom smatra i svaki pas pasmine terijera tipa bull koji ne potječe iz kontroliranog uzgoja Hrvatskoga kinološkog saveza ili neke druge članice Međunarodne kinološke federacije (F.C.I.).

Možda je još važno napomenuti i kako činjenicu da je pas opasan utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka s nanesenim tjelesnim ozljedama ili usmrćenjem, odnosno ničim izazvanom napadu na drugog psa s nanesenim teškim tjelesnim ozljedama.

Dakle, prema ovom je pravilniku osnovna referentna točka prema kojoj se utvrđuje je li pas opasan zapravo sud o tome je li napad na čovjeka ili drugog psa koji se dogodio bio „ničim izazvan”. Što konkretno podrazumijeva „ničim izazvan” napad, na temelju čega se obavlja takva procjena i kako se točno utvrđuju činjenice, nigdje u Pravilniku o opasnim psima nije navedeno.

Je li ovakva definicija „opasnog psa” dobra i je li u skladu sa stručnim spoznajama?

Stručna literatura i praksa ne dijele napad, odnosno agresivno ponašanje, na izazvano i neizazvano. U pravilu je svako ponašanje životinje, pa i agresivno ponašanje, nečim izazvano, odnosno pokrenuto određenim podražajem. Podražaji mogu biti različite prirode − vizualni, akustični, olfaktivni, taktilni…

Ovisno od autora do autora, agresivno se ponašanje kategorizira prema kontekstu u kojem se iskazuje ili prema onome što ga motivira (primjerice strah, stoga je to agresija zbog straha). Tako imamo agresiju zbog straha, agresiju zbog boli, preusmjerenu agresiju, teritorijalnu agresiju, materalnu agresiju itd…

„Ničim izazvan napad” koji je opisan u Pravilniku o opasnim psima najbliži bi bio idiopatskoj agresiji, koja se manifestira kao nepredvidljivi agresivni ispadi koji se ne mogu dovesti u vezu ni s jednom drugom kategorijom agresivnog ponašanja. Važno je naglasiti da je prije zaključka da je riječ o idiopatskom obliku agresije potrebno isključiti bilo koji čimbenik fizičke, fiziološke i neurološke prirode. Da su slučajevi idiopatske agresije u praksi vrlo rijetki, pokazuju i podaci dobiveni istraživanjem. Na uzorku od 223 slučaja agresivnog ponašanja u samo se dva slučaja (dakle u 0,9 posto) radilo o idiopatskoj agresiji.

S obzirom na sve navedeno jasno je da kriterij „ničim izazvan napad” prilikom ocjene psa (ne)opasnim nije ni dobar ni dostatan jer NE uključuje 99 posto slučajeva agresivnog ponašanja. Drugim riječima, vodeći se aktualnim Pravilnikom o opasnim psima mogli bismo zaključiti da primjerice pas koji iskazuje teritorijalnu agresiju ili agresiju iz straha ne može biti opasan?!

Budući da je zakonodavac donošenjem ovog pravilnika htio prije svega zaštititi društvo od pasa koji mogu biti zbog svojeg ponašanja opasni za ljude ili druge pse, prilikom procjene je li neki pas (ne)opasan valjalo bi uzeti u obzir one čimbenike koje je moguće nedvosmisleno ustanoviti i/ili izmjeriti:

  • Stupanj ugriza − odnosi se na ozbiljnost fizičke povrede koju je pas učinio prilikom ugriza. Prema Dunbarovoj ljestvici razlikujemo šest stupnjeva ugriza, pri čemu se prvi stupanj opisuje kao agresivno ponašanje prilikom kojeg nije došlo do kontakta zubi s kožom, drugi stupanj podrazumijeva kontakt zubi i kože, no bez probijanja kože. Treći i četvrti stupanj odnose se na ugrize prilikom kojih je došlo do probijanja kože, a stupanj je veći ako je ugrizna rana dublja. Peti stupanj podrazumijeva višestruke ugrize s dubokom ugriznom ranom. Šesti stupanj odnosi se na napad u kojem je žrtva usmrćena.
  • Veličina psa −psi bez obzira na veličinu mogu iskazivati agresivno ponašanje, no posljedice nisu iste ako to čini pas od 5 kilograma i onaj od 50 kilograma. Ukoliko je pas veći, utoliko može nanijeti potencijalno ozbiljnije ozljede prilikom agresivnog ponašanja.
  • Kontekst − agresivno ponašanje (izuzev idiopatske agresije) povezano je uz određeni kontekst i podražaje koji ga pokreću. Prilikom evaluacije slučaja iznimno je važno utvrditi u kojim točno situacijama pas iskazuje agresivno ponašanje. Primjerice, ne radi se o istom riziku ako ženka iskazuje agresivno ponašanje dok ima štenad u odnosu na iskazivanje agresivnog ponašanja svaki put kada osoba rukom prilazi glavi psa.
  • Povijest −svakom je agresivnom ponašanju osim konteksta u kojem se iskazuje svojstvena i povijest. Vrlo je važno znati je li riječ o prvom slučaju agresivnog ponašanja ili pas agresivno ponašanje iskazuje već duže vrijeme. U pravilu svako iskazivanje agresivnog ponašanja dovodi do (negativnog) potkrepljenja i time do veće vjerojatnosti ponovnog pojavljivanja, odnosno stvaranja svojevrsne navike.
  • Obitelj u kojoj pas živi −shvaćanje ozbiljnosti problema i odgovornost, spremnost na suradnju prilikom rada na prevenciji agresivnog ponašanja, dob članova i prisustvo djece u obitelji također su važan čimbenik prilikom procjene rizika i donošenja suda je li riječ o opasnom psu ili nije. Primjerice, pas koji iskazuje agresivno ponašanje prema djeci, a živi u obitelji koja ima djecu, može biti opasan, dok taj isti pas u obitelji koja nema djecu, a vlasnik je odgovorna osoba, ne treba biti nužno etiketiran kao opasan.
  • Okoliš −mogućnost kontroliranja i utjecaja na podražaje iz okoliša koji utječu na iskazivanje agresivnog ponašanja također je važan čimbenik prilikom procjene je li pas opasan. Primjerice, ako pas živi vani, u neograđenom prostoru, a iskazuje teritorijalnu agresiju, tada takav pas može predstavljati opasnost jer nemamo utjecaj na njegovo ponašanje, kao ni na ponašanje drugih koji dolaze u njegovu blizinu.
  • Dob i zdravlje psa −procjena zdravstvenog stanja, mogućnost liječenja i prognoze razvoja bolesti iznimno su važne informacije u slučajevima kada je riječ o agresivnom ponašanju prouzročenom nekim zdravstvenim poremećajem. Primjerice, istraživanja pokazuju povezanost između epilepsije i agresivnog ponašanja. Također, u starijoj dobi psima neka od osjetila mogu oslabjeti ili potpuno izgubiti svoju funkciju. S gubitkom osjeta psima slabi i mogućnost spoznaje i snalaženja u okolišu, što može utjecati na iskazivanje agresivnog ponašanja u različitim situacijama.
Prilikom procjene radi li se o opasnom psu trebalo bi u obzir uzeti sve spomenute čimbenike. Uzimanjem u obzir samo jednog čimbenika vjerojatno nećemo dobiti vjerodostojnu sliku je li riječ o opasnome psu ili ne.

Očito je da je potreba za Pravilnikom o opasnim psima opravdana, no da bi on postigao svoju svrhu, potrebno ga je uskladiti sa stručnim spoznajama o agresivnom ponašanju, evaluaciji agresivnog ponašanja i načinima procjene rizika. Aktualni pravilnik nije usklađen s navedenim.

O tome koliko je ispit poslušnosti i test socijalizacije koji propisuje Pravilnik o opasnim psima adekvatan tretman za opasnog psa, je li eutanazija opasnog psa mogućnost koju treba razmotriti i kolika je kvaliteta života psa koji je obilježen kao opasan, bit će spomena u nekim od sljedećih članaka."

Tekst: Igor Gaćeša

KOMENTARI

Share
back to top
The most visited gambling websites in The UK