Tri mesara buhu klala....
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
"...buha im se otimala, buha sim', buha tam’ al je ipak vušla van!“
Luko Paljetak, Miševi i mačke naglavačke
Već sam pisala o tome kako su krpelji i buhe mučili još dinosaure, prije kojih 120 milijuna godina, stoga nas ne treba čuditi da su se njima bavili i filozofi i biskupi i liječnici – a ne samo zagorski mesari.
Aristotel tako piše kako i buhe i komarci u stvari nastaju sami od sebe, u mulju i prljavštini – danas naravno znamo da se legu iz jajašaca koja nisu vidljiva prostim okom.
U srednjem vijeku su buhe smatrali vražjim izaslanicima, dok u 13. stoljeću njemački biskup i prirodoslovac Albertus Magnus zapaža kako se i komarci i buhe hrane ljudskom krvlju! Međutim, tijekom epidemije kuge nitko nije zbrojio 2+2 i shvatio da kugu prenose buhe koje sa štakora skaču na ljude, a koje su tako između 1347. i 1353. u stvari skrivile smrt oko trećine tadašnjeg stanovništva Europe – možete li to vjerovati?
Tek je 1894. otkrivena bakterija Yersinia pestis i način na koji se prenosi, i to u vrijeme kada je buha uživala čisto lijep image – naime bilo je to vrijeme nastanka takozvanih „cirkusa buha“. Buhe su vezivali izrazito tankim koncima i zatim ih uprezali u minijaturne kočije i slično – 1923. su Francuzi čak iznijeli prijedlog zakona prema kojem bi se buhe trebalo zaštiti od izrabljivanja!
Vrlo je malo poznato i da su buhe ostavile traga i u književnosti, kroz djela J.W.von Goethea i H.C. Andersena na primjer, pa tako u Faustu Mefisto pjeva pjesmu o buhi koju je jedan kralj toliko volio da joj je dao ministarsku fotelju. Problem je u tome što je nepotistička buha u dvor ufurala sve svoje rođake (zvuči poznato?) pa je nastao problem...ovu je priču uglazbio ni manje ni više nego - Ludwig von Beethoven:
U to vrijeme buhe nisu bile ništa čudno niti neobično, već stalni podstanari u svakom domu – u vrijeme baroka i rokokoa kada su bile moderne one visoke perike, bilo je normalno sa sobom nositi lijepo ukrašene štapiće od bjelokosti ili nekog finog drveta sa srebrom ili zlatom koji su služili za – češanje ispod perike. Smatralo se da su buhe ruka Pravde koja stiže sve – bili oni bogati ili siromašni.
Giuseppe Maria Crespi, 1707., Galleria Degli Uffizi, Firenca, "Buha"
Buhe na psima i ostalim životinjama nikoga nisu posebno zabrinjavale pošto je čovjek dakle – imao buhe. Ali svoje vlastite, Pulex irritans. Tek kada su države u 19. stoljeću uvele higijenske standarde i pravila – ljudske su buhe počele nestajati, ali još uvijek se nitko nije bavio pasjim ili mačjim buhama – kojima mi nismo najdraži obrok, ali mogu nas gricnuti – u stvari, bocnuti - u nuždi!
Gerard Terborch, 1665. Alte Pinakotek, München, "Dječak koji vadi buhe svom psu"
MAČJA BUHA (Ctenocephalus felis) je unatoč imenu – je u stvari najčešća buha koja zalazi na pse!
PASJA BUHA (Ctenocephalus canis) živi uglavnom na divljim životinjama poput vukova, šakala, lisica itd..
K tome postoje i ježje buhe ili kokošje buhe koje također znaju prijeći na pse....
Niti jedna buha nema krila, ali imaju treći par nogu koje su razvijene poput klokanskih, te se njima može vinuti u neslućene visine – Blanka Vlašić bi tako morala skočila preko trokatnice ako bi se htjela mjeriti s prosječnom buhom! Skok buhe ujedno drži rekord u brzini – to je najbrži pokret u životinjskom carstvu, stoga se nemojte čuditi što su se ona tri mesara mučila....no buha ipak koristi doping – u njezinim skakačkim nogama nalazi se poseban protein – rezilin – koji se prije skoka napne kao luk (luk i strijela, ne luk za jelo). Tako se buha doslovno katapultira na žrtvu - imala je buha, doduše, 120 milijuna godina da poradi na tehnologiji, stoga je u nepravednoj prednosti nad nama - rezilin je već u upotrebi u biomedicini, na primjer.
Jesam li spomenula da je buha i savršeno aerodinamična, dakle gotovo pljosnata, kako bi se što uspješnije probijala kroz džungle pasje dlake? Već sam rekla da buha ne grize već bode – i to po nekoliko puta za redom, što objašnjava grupiranost točkica na koži. K tome je i dugotrajni stanar – za razliku od krpelja koji se naždere i otpadne, buhi je cilj cijeli život (3 tjedna – 3 mjeseca) provesti na istoj žrtvi, a najviše voli leđa, iako su u redu i prsa a najmanje su joj drage uši.
No buha je samo 5% priče – naime, toliko je buha koje žive na psima, ostalo su jajašca (50%), larve (35%) i tzv. pupe/lutke (10%), prijelazni oblik. Svi se oni veselo valjuškaju u psećem krevetiću, ili našem krevetu – ukoliko spavamo sa svojim ljubimcima.
AAAAAARGH!
Mislim da sada znate gdje moji spavaju.
Sve ovo vam ne govorim samo zato što je zanimljivo, nego i zato što zahtijeva poseban plan i program borbe protiv istih, pošto je potrebno uništiti čitav ciklus bušje metamorfoze – od jajašca do odrasle buhe...
Scenarij je dostojan Stephena Kinga, zaboravite horore, čitajte dalje!
Otprilike 8-24 sata nakon što se buhica fino napapa, izleći će jednu rundicu jajašaca u krzno nezaštićenog psa – ona su velika samo pola milimetra i svijetle boje, za slučaj da vas baš zanima. Naravno, ta će jajašca iz dlake padati posvuda: po psećem krevetu, po ljudskim krevetima i foteljama, tepisima i svugdje gdje se pas kreće...buhice su jako produktivne, pa tako tokom života mogu izleći oko 2000 jajašaca.
Već prema temperaturi i vlazi u zraku – a ne moram niti napominjati da im upravo ovo vrijeme pogoduje – nakon 4-6 dana iz jaja će se izleći larve, koje se hrane izmetom mame buhe. E sad – ako ste kod psa koji ima buhe našli neke crne točkice u korijenu dlake, to je taj izmet, odnosno prerađena krv vašeg psa, buduća hrana za larve.
Nakon nekog vremena, larva će se umotati u kukuljicu iz koje će za 8-13 dana izaći u novom ruhu – kao buha. Ali ne ukoliko nema razloga za to – naime, ona u toj kukuljici može ostati i do godinu dana ukoliko u blizini nema pogodnih žrtava! A kako će znati da ih ima? Iz koncentracije ugljičnog dioksida u zraku, na primjer.
Znači, vi u principu možete prolaziti pokraj nekog grma gdje nitko nije prošao već dva mjeseca, ali buha će skužiti vašeg psa, razderati kukuljicu i superherojskom snagom se odbaciti u krzno psa!
U Evropi se točno može zabilježiti porast pasa napadnutih buhama od 7-10. mjeseca svake kalendarske godine, a i ranije i duže kod posebno toplih i vlažnih ljeta....
Najčešća posljedica uboda buhe kod psa je alergijski dermatitis – ovo nije ništa zarazno, već samo alergijska reakcija psa na ubod buhe, pa čak i jedne jedine – stoga je najvažnija prevencija, pošto se pas može grickati i češkati čak i do samoranjavanja, a najgore reagiraju psi od 1-3 godine starosti. Alergijski dermatitis se očituje kao crvenilo (ili tamnilo na sivoj koži), točkice i krastice, obično po donjem dijelu tijela, na unutrašnjosti bedara, ispod repa i obično na stražnjoj strani psa, a u kasnijoj fazi može čak i otpasti dlaka, a te površinske rane se još inficirati, pa će pas poprimiti izrazito neugodan miris.
http://www.fedpest.com.au
Takvog psa svakako valja odvesti veterinaru koji će vas posavjetovati i prepisati lijekove za uklanjanje uzroka i tretiranje simptoma.
Vjerovali ili ne, postoje naučnici koji se bave buhama do u takve detalje da znaju na primjer kako 21% buha ubode psa unutar samo nekoliko minuta boravka na njemu, dok 72% buha ubode već u toku sat vremena – ne bih voljela biti pas u tom laboratoriju...
Osim što uzrokuje alergijski dermatitis, ubod buhe može prenijeti i različite boleštine, dakle ne samo bakterije i viruse već i – parazite! Na primjer pseću trakavicu, čija jajašca mogu živjeti unutar buhe, a kada ju pas pregrize zubima – grickajući se kako bi umanjio osjećaj svraba – progutati će ta jajašca koje će se u roku od 3 mjeseca pretvoriti u do 70 cm duge trakavice! Dakle ovo je fakat gore nego Alien Vs. Predator - ektoparazit (buha) koja u sebi nosi endoparazita (trakavica) – koji ju koristi kako bi došao do nove žrtve!
Btw. jeste li znali da je operna diva Maria Callas kao i mnoge dame iz visokog društva u prošlom stoljeću – popila kapsulu s jajašcima trakvice kako bi – smršavila!!! Dakle, nemojte misliti da su ljudi imuni na pseću ili bilo koju drugu trakavicu.
Poanta ovog teksta je: jedna buhica je samo vrh ledenog brijega – u stvari, buhe su najmanji problem – u usporedbi s jajašcima, larvama i lutkama (buhama dok su u kukuljici). Veći problem je da ne djeluju sva sredstva jednako na sve faze životnog ciklusa buhe, pa tako postoje adulticidi koji ubijaju buhu kada prvi puta ubode, zatim regulatori rasta koji ne dopuštaju produkciju hitina pa se iz jajašaca ne mogu izleći larve, potom zaustavljači razvoja koji ubijaju buhe i larve....
Drugim riječima, kako bi se uspješno borili protiv buha moramo koristiti različite preparate – ne samo na psu, već i u okolini.
Što to zapravo znači?
Prije nekoliko godina, moji su psi „pobrali“ buhe u jednom selu u Istri gdje sam odlazila po sir i mlijeko – na dvorištu je bilo nekoliko ofucanih pasa i mačaka, ali meni – naivnom gradskom stvorenju – nije palo na pamet da bi mogli biti izvor buha. Elem, kad sam nakon par dana u Zagrabu skužila da svaki dan vidim po buhu - dvije – tri na Joy i Pixie (srećom se na bijelim psima zbilja lako vide), odmah sam otišla u veterinarsku ljekarnu.
Veterinarka koja tamo radi dala mi je Advantix ampule, no također mi je objasnila kako se buhe vrlo brzo množe i da je, osim nanošenja sredstva na pse, potrebno barem tri puta u razmaku od po tjedan dana (zbog životnog ciklusa buhe) pošpricati zelenim Biokillom sve površine na kojima se psi zadržavaju!
Nakon tjedan dana te površine valja dobro usisati i baciti vrećicu direktno u kontejner za smeće pa opet pošpricati, pa tjedan dana kasnije opet usisati, baciti vrećicu itd. – ukupno minimalno tri puta. Čula sam da neki vlasnici i psa pošpricaju tim istim Biokillom, ali on nije za to namijenjen!!! Postoje učinkovita sredstva namijenjena specifično za pse (koja se ne koriste za mačke, unatoč tome što većina pasa ima mačje buhe, kako sam već spomenula), koja truju buhe bez da škode "domaćinu".
Da se razumijemo – ja tada nisam vidjela niti jednu buhu nigdje drugdje osim na psima, ali duboko sam uvjerena da nas je taj tretman spasio infestacije koju je moja prijateljica paralelno doživljavala u drugom gradu, zahvaljujući svom mačku koji je crn i na kojem nije skužila buhice dok se nisu toliko nakotile da su počele bockati nju, a to je shvatila tek kada je sama završila kod liječnika zbog alergijskog dermatitisa!
Ukoliko u istom domaćinstvu imate mačku i psa, stavite svakome „njegovo“ sredstvo, bez toga nećete moći riješiti problem
Kalvariju svoje prijateljice vam neću niti prepričavati u detalje - znajte samo da je na kraju spalila i madrace i trosjed i fotelje i tepih!
Možda se pitate kako je do toga došlo – možda i ne bi da ne stanuje u prizemlju s vrtom i da nema mačka koji slobodno šeta naokolo. Nezaštićen, naravno.
Svaki dan sam se čula s njom i slušala što sve poduzima, čak je pozvala i službu za deratizaciju, dva puta su joj zaprašili kompletan stan - ali ni to nije pomoglo! Nabavljala je sva moguća prirodna (dijatomejska zemlja) i neprirodna (Biokill) sredstva i na kraju sve zaprašila Neopitroid praškom. Tek je to pomoglo.
O troškovima te borbe nije htjela niti razgovarati.
Poučena njezinom pričom, čim sam na svojim psima spazila buhe, provela sam akciju prema naputcima veterinarke, pošto i ja u Zagrebu živim u prizemlju a imam i komadić vrta, te ne mogu znati tko njime noću patrolira i tko su mu autostoperi, a i za naš vrt u Istri sam sigurna da je raj za mačke kad moji psi nisu tamo...
Dakle, kako prepoznati bušju ofenzivu (ukoliko ne vidite same buhe, naime brze su):
Pas se češe puuno češće nego inače
U korijenu dlake se vide crvene, smeđe ili crne točkice (vlasnici crnih pasa možda će vidjeti bijela jajašca, ali to stvarno ne ide bez povećala
Pojavljuju se promjene na koži tipa crvene točkice, ekcem, opadanje dlake na zahvaćenim mjestima
Važno - samo pranje, pa čak i iskuhavanje posteljine, psećeg kreveta i slično – ne ubija jajašca, a ogrlica protiv buha ima repelentno djelovanje - ako je stavite na psa koji već ima buhe, nećete riješiti problem. Tek nakon što ste uklonili buhe, te nakon što je djelovanje ampule isteklo (cca 4 tjedna) ima smisla staviti ogrlicu.
Moji psi inače imaju Foresto, ali pošto se upravo nalazimo u Istri gdje ćemo provesti više dana, ista ona veterinarka u ljekarni me posavjetovala da skinem Foresto i stavim Advantix ampulu (i ne kupam pse barem 3 dana prije i tjedan poslije), pošto ovdje osim naravno buha i krpelja (više o njima naći ćete ovdje, ima još i komaraca i muha, a ova ampula djeluje protiv sve te navedene žgadije, odnosno - kako ih naša kolumnistica, veterinarka Vesna zove - bilmeza (ovdje pročitajte kolumnu, zbilja je smiješna!).
I na kraju, iako se navedena sredstva mogu kupiti bez recepta, ne podnose svi psi sve, pa radije učinite onako kako kažu na TV (pročitati nekoliko puta naglas, najbrže što možete):
prijeupotrebepažljivopročitatiuputuolijekuzaobavijestio indikacijamamjeramaoprezainuspojavamaupitajtesvogveterinara
Btw. - dođe mi da se zapitam: je li ovako nekako počelo naše uzajamno prijateljstvo?
Poruka drugim medijima - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
"...buha im se otimala, buha sim', buha tam’ al je ipak vušla van!“
Luko Paljetak, Miševi i mačke naglavačke
Već sam pisala o tome kako su krpelji i buhe mučili još dinosaure, prije kojih 120 milijuna godina, stoga nas ne treba čuditi da su se njima bavili i filozofi i biskupi i liječnici – a ne samo zagorski mesari.
Aristotel tako piše kako i buhe i komarci u stvari nastaju sami od sebe, u mulju i prljavštini – danas naravno znamo da se legu iz jajašaca koja nisu vidljiva prostim okom.U srednjem vijeku su buhe smatrali vražjim izaslanicima, dok u 13. stoljeću njemački biskup i prirodoslovac Albertus Magnus zapaža kako se i komarci i buhe hrane ljudskom krvlju! Međutim, tijekom epidemije kuge nitko nije zbrojio 2+2 i shvatio da kugu prenose buhe koje sa štakora skaču na ljude, a koje su tako između 1347. i 1353. u stvari skrivile smrt oko trećine tadašnjeg stanovništva Europe – možete li to vjerovati?Tek je 1894. otkrivena bakterija Yersinia pestis i način na koji se prenosi, i to u vrijeme kada je buha uživala čisto lijep image – naime bilo je to vrijeme nastanka takozvanih „cirkusa buha“. Buhe su vezivali izrazito tankim koncima i zatim ih uprezali u minijaturne kočije i slično – 1923. su Francuzi čak iznijeli prijedlog zakona prema kojem bi se buhe trebalo zaštiti od izrabljivanja!Vrlo je malo poznato i da su buhe ostavile traga i u književnosti, kroz djela J.W.von Goethea i H.C. Andersena na primjer, pa tako u Faustu Mefisto pjeva pjesmu o buhi koju je jedan kralj toliko volio da joj je dao ministarsku fotelju. Problem je u tome što je nepotistička buha u dvor ufurala sve svoje rođake (zvuči poznato?) pa je nastao problem...ovu je priču uglazbio ni manje ni više nego - Ludwig von Beethoven:U to vrijeme buhe nisu bile ništa čudno niti neobično, već stalni podstanari u svakom domu – u vrijeme baroka i rokokoa kada su bile moderne one visoke perike, bilo je normalno sa sobom nositi lijepo ukrašene štapiće od bjelokosti ili nekog finog drveta sa srebrom ili zlatom koji su služili za – češanje ispod perike. Smatralo se da su buhe ruka Pravde koja stiže sve – bili oni bogati ili siromašni.Giuseppe Maria Crespi, 1707., Galleria Degli Uffizi, Firenca, "Buha"
Buhe na psima i ostalim životinjama nikoga nisu posebno zabrinjavale pošto je čovjek dakle – imao buhe. Ali svoje vlastite, Pulex irritans. Tek kada su države u 19. stoljeću uvele higijenske standarde i pravila – ljudske su buhe počele nestajati, ali još uvijek se nitko nije bavio pasjim ili mačjim buhama – kojima mi nismo najdraži obrok, ali mogu nas gricnuti – u stvari, bocnuti - u nuždi!Gerard Terborch, 1665. Alte Pinakotek, München, "Dječak koji vadi buhe svom psu"
MAČJA BUHA (Ctenocephalus felis) je unatoč imenu – je u stvari najčešća buha koja zalazi na pse!
PASJA BUHA (Ctenocephalus canis) živi uglavnom na divljim životinjama poput vukova, šakala, lisica itd..
K tome postoje i ježje buhe ili kokošje buhe koje također znaju prijeći na pse....
Niti jedna buha nema krila, ali imaju treći par nogu koje su razvijene poput klokanskih, te se njima može vinuti u neslućene visine – Blanka Vlašić bi tako morala skočila preko trokatnice ako bi se htjela mjeriti s prosječnom buhom! Skok buhe ujedno drži rekord u brzini – to je najbrži pokret u životinjskom carstvu, stoga se nemojte čuditi što su se ona tri mesara mučila....no buha ipak koristi doping – u njezinim skakačkim nogama nalazi se poseban protein – rezilin – koji se prije skoka napne kao luk (luk i strijela, ne luk za jelo). Tako se buha doslovno katapultira na žrtvu - imala je buha, doduše, 120 milijuna godina da poradi na tehnologiji, stoga je u nepravednoj prednosti nad nama - rezilin je već u upotrebi u biomedicini, na primjer.
Jesam li spomenula da je buha i savršeno aerodinamična, dakle gotovo pljosnata, kako bi se što uspješnije probijala kroz džungle pasje dlake? Već sam rekla da buha ne grize već bode – i to po nekoliko puta za redom, što objašnjava grupiranost točkica na koži. K tome je i dugotrajni stanar – za razliku od krpelja koji se naždere i otpadne, buhi je cilj cijeli život (3 tjedna – 3 mjeseca) provesti na istoj žrtvi, a najviše voli leđa, iako su u redu i prsa a najmanje su joj drage uši.
No buha je samo 5% priče – naime, toliko je buha koje žive na psima, ostalo su jajašca (50%), larve (35%) i tzv. pupe/lutke (10%), prijelazni oblik. Svi se oni veselo valjuškaju u psećem krevetiću, ili našem krevetu – ukoliko spavamo sa svojim ljubimcima.
AAAAAARGH!
Mislim da sada znate gdje moji spavaju.
Sve ovo vam ne govorim samo zato što je zanimljivo, nego i zato što zahtijeva poseban plan i program borbe protiv istih, pošto je potrebno uništiti čitav ciklus bušje metamorfoze – od jajašca do odrasle buhe...
Scenarij je dostojan Stephena Kinga, zaboravite horore, čitajte dalje!
Otprilike 8-24 sata nakon što se buhica fino napapa, izleći će jednu rundicu jajašaca u krzno nezaštićenog psa – ona su velika samo pola milimetra i svijetle boje, za slučaj da vas baš zanima. Naravno, ta će jajašca iz dlake padati posvuda: po psećem krevetu, po ljudskim krevetima i foteljama, tepisima i svugdje gdje se pas kreće...buhice su jako produktivne, pa tako tokom života mogu izleći oko 2000 jajašaca.Već prema temperaturi i vlazi u zraku – a ne moram niti napominjati da im upravo ovo vrijeme pogoduje – nakon 4-6 dana iz jaja će se izleći larve, koje se hrane izmetom mame buhe. E sad – ako ste kod psa koji ima buhe našli neke crne točkice u korijenu dlake, to je taj izmet, odnosno prerađena krv vašeg psa, buduća hrana za larve.Nakon nekog vremena, larva će se umotati u kukuljicu iz koje će za 8-13 dana izaći u novom ruhu – kao buha. Ali ne ukoliko nema razloga za to – naime, ona u toj kukuljici može ostati i do godinu dana ukoliko u blizini nema pogodnih žrtava! A kako će znati da ih ima? Iz koncentracije ugljičnog dioksida u zraku, na primjer.Znači, vi u principu možete prolaziti pokraj nekog grma gdje nitko nije prošao već dva mjeseca, ali buha će skužiti vašeg psa, razderati kukuljicu i superherojskom snagom se odbaciti u krzno psa!
U Evropi se točno može zabilježiti porast pasa napadnutih buhama od 7-10. mjeseca svake kalendarske godine, a i ranije i duže kod posebno toplih i vlažnih ljeta....
Najčešća posljedica uboda buhe kod psa je alergijski dermatitis – ovo nije ništa zarazno, već samo alergijska reakcija psa na ubod buhe, pa čak i jedne jedine – stoga je najvažnija prevencija, pošto se pas može grickati i češkati čak i do samoranjavanja, a najgore reagiraju psi od 1-3 godine starosti. Alergijski dermatitis se očituje kao crvenilo (ili tamnilo na sivoj koži), točkice i krastice, obično po donjem dijelu tijela, na unutrašnjosti bedara, ispod repa i obično na stražnjoj strani psa, a u kasnijoj fazi može čak i otpasti dlaka, a te površinske rane se još inficirati, pa će pas poprimiti izrazito neugodan miris.
http://www.fedpest.com.au
Takvog psa svakako valja odvesti veterinaru koji će vas posavjetovati i prepisati lijekove za uklanjanje uzroka i tretiranje simptoma.
Vjerovali ili ne, postoje naučnici koji se bave buhama do u takve detalje da znaju na primjer kako 21% buha ubode psa unutar samo nekoliko minuta boravka na njemu, dok 72% buha ubode već u toku sat vremena – ne bih voljela biti pas u tom laboratoriju...
Osim što uzrokuje alergijski dermatitis, ubod buhe može prenijeti i različite boleštine, dakle ne samo bakterije i viruse već i – parazite! Na primjer pseću trakavicu, čija jajašca mogu živjeti unutar buhe, a kada ju pas pregrize zubima – grickajući se kako bi umanjio osjećaj svraba – progutati će ta jajašca koje će se u roku od 3 mjeseca pretvoriti u do 70 cm duge trakavice! Dakle ovo je fakat gore nego Alien Vs. Predator - ektoparazit (buha) koja u sebi nosi endoparazita (trakavica) – koji ju koristi kako bi došao do nove žrtve!
Btw. jeste li znali da je operna diva Maria Callas kao i mnoge dame iz visokog društva u prošlom stoljeću – popila kapsulu s jajašcima trakvice kako bi – smršavila!!! Dakle, nemojte misliti da su ljudi imuni na pseću ili bilo koju drugu trakavicu.
Poanta ovog teksta je: jedna buhica je samo vrh ledenog brijega – u stvari, buhe su najmanji problem – u usporedbi s jajašcima, larvama i lutkama (buhama dok su u kukuljici). Veći problem je da ne djeluju sva sredstva jednako na sve faze životnog ciklusa buhe, pa tako postoje adulticidi koji ubijaju buhu kada prvi puta ubode, zatim regulatori rasta koji ne dopuštaju produkciju hitina pa se iz jajašaca ne mogu izleći larve, potom zaustavljači razvoja koji ubijaju buhe i larve....
Drugim riječima, kako bi se uspješno borili protiv buha moramo koristiti različite preparate – ne samo na psu, već i u okolini.
Što to zapravo znači?
Prije nekoliko godina, moji su psi „pobrali“ buhe u jednom selu u Istri gdje sam odlazila po sir i mlijeko – na dvorištu je bilo nekoliko ofucanih pasa i mačaka, ali meni – naivnom gradskom stvorenju – nije palo na pamet da bi mogli biti izvor buha. Elem, kad sam nakon par dana u Zagrabu skužila da svaki dan vidim po buhu - dvije – tri na Joy i Pixie (srećom se na bijelim psima zbilja lako vide), odmah sam otišla u veterinarsku ljekarnu.
Veterinarka koja tamo radi dala mi je Advantix ampule, no također mi je objasnila kako se buhe vrlo brzo množe i da je, osim nanošenja sredstva na pse, potrebno barem tri puta u razmaku od po tjedan dana (zbog životnog ciklusa buhe) pošpricati zelenim Biokillom sve površine na kojima se psi zadržavaju!
Nakon tjedan dana te površine valja dobro usisati i baciti vrećicu direktno u kontejner za smeće pa opet pošpricati, pa tjedan dana kasnije opet usisati, baciti vrećicu itd. – ukupno minimalno tri puta. Čula sam da neki vlasnici i psa pošpricaju tim istim Biokillom, ali on nije za to namijenjen!!! Postoje učinkovita sredstva namijenjena specifično za pse (koja se ne koriste za mačke, unatoč tome što većina pasa ima mačje buhe, kako sam već spomenula), koja truju buhe bez da škode "domaćinu".
Da se razumijemo – ja tada nisam vidjela niti jednu buhu nigdje drugdje osim na psima, ali duboko sam uvjerena da nas je taj tretman spasio infestacije koju je moja prijateljica paralelno doživljavala u drugom gradu, zahvaljujući svom mačku koji je crn i na kojem nije skužila buhice dok se nisu toliko nakotile da su počele bockati nju, a to je shvatila tek kada je sama završila kod liječnika zbog alergijskog dermatitisa!
Ukoliko u istom domaćinstvu imate mačku i psa, stavite svakome „njegovo“ sredstvo, bez toga nećete moći riješiti problem
Kalvariju svoje prijateljice vam neću niti prepričavati u detalje - znajte samo da je na kraju spalila i madrace i trosjed i fotelje i tepih!
Možda se pitate kako je do toga došlo – možda i ne bi da ne stanuje u prizemlju s vrtom i da nema mačka koji slobodno šeta naokolo. Nezaštićen, naravno.
Svaki dan sam se čula s njom i slušala što sve poduzima, čak je pozvala i službu za deratizaciju, dva puta su joj zaprašili kompletan stan - ali ni to nije pomoglo! Nabavljala je sva moguća prirodna (dijatomejska zemlja) i neprirodna (Biokill) sredstva i na kraju sve zaprašila Neopitroid praškom. Tek je to pomoglo.
O troškovima te borbe nije htjela niti razgovarati.
Poučena njezinom pričom, čim sam na svojim psima spazila buhe, provela sam akciju prema naputcima veterinarke, pošto i ja u Zagrebu živim u prizemlju a imam i komadić vrta, te ne mogu znati tko njime noću patrolira i tko su mu autostoperi, a i za naš vrt u Istri sam sigurna da je raj za mačke kad moji psi nisu tamo...
Dakle, kako prepoznati bušju ofenzivu (ukoliko ne vidite same buhe, naime brze su):
Pas se češe puuno češće nego inačeU korijenu dlake se vide crvene, smeđe ili crne točkice (vlasnici crnih pasa možda će vidjeti bijela jajašca, ali to stvarno ne ide bez povećalaPojavljuju se promjene na koži tipa crvene točkice, ekcem, opadanje dlake na zahvaćenim mjestimaVažno - samo pranje, pa čak i iskuhavanje posteljine, psećeg kreveta i slično – ne ubija jajašca, a ogrlica protiv buha ima repelentno djelovanje - ako je stavite na psa koji već ima buhe, nećete riješiti problem. Tek nakon što ste uklonili buhe, te nakon što je djelovanje ampule isteklo (cca 4 tjedna) ima smisla staviti ogrlicu.
Moji psi inače imaju Foresto, ali pošto se upravo nalazimo u Istri gdje ćemo provesti više dana, ista ona veterinarka u ljekarni me posavjetovala da skinem Foresto i stavim Advantix ampulu (i ne kupam pse barem 3 dana prije i tjedan poslije), pošto ovdje osim naravno buha i krpelja (više o njima naći ćete ovdje, ima još i komaraca i muha, a ova ampula djeluje protiv sve te navedene žgadije, odnosno - kako ih naša kolumnistica, veterinarka Vesna zove - bilmeza (ovdje pročitajte kolumnu, zbilja je smiješna!).
I na kraju, iako se navedena sredstva mogu kupiti bez recepta, ne podnose svi psi sve, pa radije učinite onako kako kažu na TV (pročitati nekoliko puta naglas, najbrže što možete):
prijeupotrebepažljivopročitatiuputuolijekuzaobavijestio indikacijamamjeramaoprezainuspojavamaupitajtesvogveterinara
Btw. - dođe mi da se zapitam: je li ovako nekako počelo naše uzajamno prijateljstvo?
Poruka drugim medijima - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)