Kastracija pasa - što, kako zašto
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Rujana Jeger
O rijetko kojoj temi se tako burno raspravlja (a o svakoj se raspravlja dosta burno, barem na društvenim mrežama) i svi imaju svoje razloge za ili protiv, no na svakome je, barem za sada (za emisiju o prijedlogu zakona o obveznim kastracijama kliknite ovdje), da sam odluči za svog četveronošca.
Evo zašto se mnogi vlasnici odlučuju ZA kastraciju – kastracijom se ne samo minimalizira seksualni poriv kod mužjaka kao i kuja, već neželjenu trudnoću naravno čini nemogućom.
Normalni ciklus kuje podrazumijeva tzv. tjeranje, koje u pravilu počinje s oko 6 mjeseci starosti za manje pasmine, odnosno čak i do 2 godine za gigantske a ponavlja se svakih 6-12 mjeseci, što je popraćeno krvarenjem (ne, nije menstruacija, upravo obrnuto) i širenjem primamljivih mirisa na koje se mužjaci „lijepe“.
"Mmmmmm koja aroma..."
To je ujedno jedino razdoblje kada je kuja raspoložena za parenje (tzv. estrus), a traje 3 tjedna. Ovo je naravno pojednostavljena priča, za potrebe ovog teksta, detaljnije oko seksualnog ciklusa kuje možete pročitati ovdje.
Kastrirani mužjak neće reagirati na kuje u tjeranju, neće bježati od kuće i riskirati glavu zbog neke ljepotice iz susjedstva (ili ne baš tako bliskog susjedstva – miris se naime osjeti i na 10 km), neće arlaukati da ga pustite u seksualnu avanturu, neće prestati jesti kao niti zapišavati baš svaki stup koji vidi, a konačno – neće moći ni zaraditi rak jajca.
Muški reproduktivni sistem kod psa
Kastrirana kuja – namjerno pišem kastrirana iako ljudi misle da je za kuju ispravan izraz sterilizirana, a nije – dakle kastrirana kuja, osim što neće moći ostati trudna s bilo kojim fakinom koji je dovljno spretan da ogradu preskoči/potkopa/izreže škarama za žicu, također neće patiti od tzv. lažnih trudnoća koje mogu biti naporne za organizam ukoliko se ponavljaju, a obično su popraćene promijenjenim ponašanjem (razdražljivost/plašljivost/navlačenje plišanaca u „gnijezdo“/cviljenje/nemir/mlijeko u cicama) – također će se donekle smanjiti rizik od raka mliječnih žlijezda (pogotovo ukoliko se kastrira prije prvog tjeranja) a u potpunosti ukloniti rizik od gnojne upale maternice - piometre koja može biti smrtonosna. Pogotovo u rukama neodgovornih i nepažljivih vlasnika.
Ženski reproduktivni sistem kod psa
Neki vlasnici pasa pogrešno smatraju kako kastracijom mogu riješiti i neke probleme u ponašanju pasa – to je utoliko točno ukoliko kastrirani pas ili kuja neće iskazivati ona ponašanja koja su vezana na seksualnost.
Dakle, Susjed (pas mojeg susjeda kojeg šećem uz svoje kuje) je kastriran između ostaloga zato što se sukobljavao s drugim mužjacima ne bi li od njih „obranio“ moje tri kuje. Sada se gotovo nikad ne sukobljava, osim ako ga drugi pas napadne, ali to se događa vrlo, vrlo rijetko. Međutim, kastracija nije utjecala na njegov lovački nagon (hvala na pitanju, na žalost ga ima u obilatoj mjeri), pošto taj segment kod psa nije pod utjecajem gonada, tj. reproduktivnog sistema. Niti je zbog toga posebno poslušniji svojim vlasnicima nego što je bio prije, pošto oni s njime i ne rade na poslušnosti. No meni je poslušan koliko treba, a niti ne grize ogradu i kućicu kao prije dok je provodio vrijeme u dvorištu a po ulici su prolazile zgodne koke u tjeranju pa bi prestao jesti hranu a počeo histerično glodati kuću i okućnicu.
Kastracija nije lobotomija - svakom psu traba dobaj odgoj
Tko nije siguran hoće li njegov agresivni mužjak postati manje agresivan kastracijom može prvo pokušati s hormonalnim implantatom koji se injektira pod kožu poput čipa. Ako pad testosterona izazove pozitivne promjene u ponašanju, ima smisla razmisliti o kastraciji.
Za one koji vrlo osobno doživljavaju nedostatak jajcih na svom psu, mogu se ugraditi silikonski implantati. Ne sramite se, čujem da su prilično uobičajeni ;)
Prava ili lažna jajca ;)?
Naravno, rana kastracija kod mužjaka utjecati će na to da se uopće ne počne sukobljavati s mužjacima/manje se sukobljava, no zato što su neka ponašanja naučena, pas koji se već godinama tuče/bježi od kuće teško će „čarobnim štapićem“ biti izliječen uklone mu li se jajca. Dakle, s psima treba raditi na poslušnosti a ne pribjeći skalpelu! Nije to lobotomija.
A sad malo o toj famoznoj sterilizaciji – koja je uopće razlika?
Kastracija je operacija kojom se uklanjaju seksualni organi – kod psa jajca i sjemenovodi, a kod kuje jajnici, sa ili bez maternice.
Sterilizacija je operacija kojom se kod oba spola presijeku „vodovi“ – to jest sjemenovodi i jajovodi čime se kod njih ne mijenja baš ništa u ponašanju niti seksualnom ciklusu. Kuja će se i dalje tjerati i moći pariti ali neće moći zatrudnjeti, a pas će i dalje željeti naskakivati na kuje, ići za njihovim mirisom itd. Sterilizacijom se međutim neće smanjiti šansa za oboljenja koja smo gore naveli niti će život sa steriliziranim psima biti lakši nego s netaknutima, tako da se u pravilu ne provodi osim na zahtjev vlasnika.
Što se tiče idealnog vremena za kastraciju, tu postoje određena opća pravila, a treba uzeti u obzir i zdravstveno stanje pojedinog psa ili kuje te njegovu ili njezinu konstituciju – uglavnom se računa da se može obaviti kada rečeni pas ili kuja dosegnu 70% predviđene veličine – no kod mješanca je teško znati koje će veličine biti kada posve odraste.
O tome je najbolje posavjetovati se s veterinarom, ali prema nekim novijim teorijama se psa ne bi trebalo kastrirati prije godine dana (pogotovo kod većih i velikih pasmina) zbog mogućeg pojačanog rasta i pritiska na kosti i zglobove, a za kuje u principu važi pravilo da je najbolje kastraciju provesti prije prvog tjeranja.
Prema nekim istraživanjima, postoje razlozi da se to učini dosta kasnije, ali ako vam je motiv smanjivanje rizika od bolesti koje sam spomenula, kao i neželjene trudnoće, ostanimo pri tome.
Ukoliko se odlučite na kastraciju, prije zahvata bi veterinar trebao pregledati psa s obzirom da je potrebna totalna narkoza, a uvijek postoji određeni rizik, posebno za brahiocefalične pse, starije ili oboljele pse. Kod kuje koja nije kastrirana prije prvog tjeranja idealno vrijeme je tzv. anestrus, 4 mjeseca nakon tjeranja, a kod mužjaka to nije važno. Iako sam naletjela na podatak da mužjake koji su kastrirani u ovo doba godine, dakle zimi pa sve do ožujka kasnije manje naskakuju drugi mužjaci. Juno je kastriran u zimu i stvarno ga baš ne naskakuju.
A kad smo već kod naskakivanja, psi i kuje koji su dosegli seksualnu zrelost naskakivati će druge pse i/ili vlasnika jednako kao i prije (ako su to činili). Ne pitajte zašto, razmislite – nemaju ruke a imaju....što? Pišu i klitač. Toliko o tome, dalje zaključujte sami ;)
Moguće posljedice kastracije – s obzirom da kastracija nije reverzibilna, potrebno je priupitati veterinara koji su najčešći rizici, a možete i nastaviti čitati :)
Inkontinencija kod kuje - pogotovo kod većih i velikih pasmina postoji manja mogućnost da će kastrirana kuja početi u manjoj ili većoj mjeri gubiti kontrolu nad mjehurom, pogotovo u snu. Inkontinencija u pravilu nastupa 6 mjeseci do par godina nakon kastracije, a može se riješiti medikamentima. Imala sam sreću s Lizom, pa se to nije dogodilo. Ako je vaša kuja kastrirana unatrag par godina i primjećujete mokri trag na mjestu gdje je spavala, posjetite veta. Neke su pasmine sklonije tome, poput Njemačkog boksera.
Debljina – uklanjanje seksualnih hormona utječe na apetit, kao i na smanjenu izmjenu tvari u organizmu (da se primijetiti već i na mojim vršnjacima, kako je jedan prijatelj sam za sebe rekao: „Prešao sam iz rasplodne u tovnu fazu!") – kao što znamo, to je i kod nas ljudi vražje kolo iz kog se da iščupati uz puno puno truda, dijete, programa vježbanja ili naravno – nalaženjem mlade ljubavnice/ljubavnika (ali ne zadugo ;))
To ne vrijedi za sve pse, neki su skloniji – Labrador, Zlatni retriever, Bigl i Kokeri – drugim riječima, oni koji su prije bili gladuši tada postaju žderavci na kvadrat. Uz malo samokontrole od strane vlasnika i pametnim odabirom hrane, to je moguće spriječiti.
Promjene na krznu – kod nekih kuja se mijenja struktura dlake i ona postaje slična onakvoj kakvu su imale kao štenci – vunastija i nekako suha. Obično se to događa kod dugodlakih pasmina tipa Španijeli ili Seteri. No ukoliko nemate čistokrvnu kuju koju izlažete, to ne bi trebao biti problem.
Promjene ponašanja – intenzivne promjene ponašanju su jako rijetke, kao što smo već gore spomenuli, neki čak smatraju da psi budu malo umjereniji nego prije – no to je obično prisutno kod pasa koji su hladnokrvni po prirodi i koji se nakon kastracije udebljaju. Neki vlasnici kažu da su njihovi psi postali osjetljiviji ili plašljiviji, dok drugi (pogotovo vlasnici kuja) primjećuju potenciranu agresiju prema drugim kujama. Ali opet - i karakter pasa, baš kao i ljudi se s godinama mijenja - neki razlozi su zacijelo uzrokovani hormaonskim promjenama a drugi iskustvima. Samo nagle promjene se stoga mogu pripisati operativnom zahvatu.
I na kraju, da zaključimo – u idealnim uvjetima je na svakome da odluči po svojoj savijesti što je za njega i njegovog psa (naj)bolje.
U idealnim uvjetima se ne bi raspravljalo o prijedlozima zakona po kojima bi kastracija ljubimca trebala biti zakonski obavezna za sve vlasnike pasa koji nemaju uzgojnu dozvolu.
U idealnim uvjetima ne bismo preispitivali razloga za i protiv takve odredbe nego bismo uveli porez na pse (koji inače postoji u većini zemalja Evrope) koji može biti veći za vlasnike nekastriranih ljubimaca - to bih recimo osobno podržala.
U idealnim uvjetima bi naravno mogao i postojati takav porez zato što bismo svi imali dovoljno novca da ga platimo i zato što se on tamo gdje postoji koristi za čišćenje parkova za pse i ograđivanje istih, ali mi ne živimo u idealnim uvjetima.
Kod nas ljudi nisu u stanju cijepiti svoje pse i čipirati ih, hraniti ih i držati kako spada i ne dizati ruke od njih čim dobiju godišnji ili se pas prvi put ozbiljnije razboli.
Ako ste odgovoran vlasnik, imajte na umu da ste u manjini i vjerojatno ionako znate sve što sam napisala, pa i više. Ovaj tekst nije pisan za vas, već za one koji su umjesto kastracije u stanju štence ostaviti da napune nekoliko tjedana ili mjeseci pa ih onda, recimo – posuti otrovom za štakore i zalijepiti u kartonsku kutiju te ju staviti nasred ceste. Naravno, pri tome je vani -5 celzijevaca.
Dakle, umjesto da dotični _________(nisam u stanju smisliti izraz za stvorenje koje je to učinilo) nije u stanju izdvojiti 400-500 kn (a kastracija preko većine udruga može biti i jeftinija, samo se treba javiti i dogovoriti), on ih doslovce pokušava ubiti na tri načina istovremeno: trovanjem, smrzavanjem i gnječenjem.
Ovo nije bio izoliran slučaj, takvih je na stotine i tisuće – bacaju štence od dva mjeseca u vrećicu pa u rijeku, u smeće, ostave u kutiji kraj autoputa, ostave u divljini da se smrznu/uginu od gladi/_________ (smislite sami), odbace i kuju s njima, itd.itd. Ili puste pse da odrastu pa ih muče i/ili ubiju iz zabave ili samo tako. Ili nađete tako oglas „mijenjam maltezera za parfem“ i slično.
Nemojte misliti da se takve stvari ne događaju čistokrvnim psima za koje su isti ti vlasnici iskeširali lovu da bi ih kupili.
I zato se većina udruga za zaštitu životinja zalaže za obaveznu kastraciju pasa.
Sve u svemu, u idealnim uvjetima vjerojatno ne bih ni morala pisati ovaj članak.
Btw., štenci od dva mjeseca u kutiji posuti Ratimorom pa ostavljeni na cesti spašeni su zahvaljujući djevojkama iz udruge Pomoć životinjama Ivankovo i veterinarki i vlasnici ambulante Anubis Klub iz Vukovara, dr.vet.Vesni Marošinac koja je otvorila svoja vrata u nedjelju nakon što ih je par ambulanti odbilo.
Vesna s pacijentom
Stoga sam upravo nju zamolila za komentar na temu:
"Kao prvo, naravno da sam im otvorila vrata! Uz to, kod mene udruge imaju abnormalne popuste jer znam da ulažu abnormalne napore da spase ogroman broj životinja uz gotovo nikakvu potporu i pomoć javnosti, a pošto sam i sama godinama radila kao volonterka udruge Daj šapu Vukovar, želim pomoći (a nisam u tome sama, ima još veterinara koji imaju isti stav kao ja) da se u tu seosku grozotu ne nakoti još štenaca s kojima nitko nema kuda. Udruge su također voljne pomoći pojedincima lošijeg financijskog stanja i preuzeti trošak kastracija na dug pa ga polako vraćati.
Na žalost, moji Slavonci vole reći kako to nije PRIRODNO i kako smo mi svi mesari...pa eto, ne mogu izdržati da sarkastično ne zaključim kako svaki Slavonac zna što je prirodno! Kartonska kutija na asfaltu puna štenaca posutih otrovom za štakore.
Od 2014. kada sam otvorila vlastitu ambulantu zagovaram kastracije ženki i to prije ili nakon prvog tjeranja. Čula sam sve postojeće izgovore...od toga da se psi "debljaju" - i odmah da odgovorim na to - u ambulantu mi dolazi više “razvaljenih” nekastriranih nego kastriranih pasa. Kad uđem malo dublje u tu tematiku sa kastriranim psima (tj. njihovim vlasnicima) ispostavi se da su “debeli od kastracije a zapravo uopće ne jedu puno - samo jednu onu veliku konzervu iz Lidla, samo jednu jedinu (punu) zdjelicu hrane navečer, a između samo malo sira, jabuka, mrkve,1 Dentastick, samo jedan paket onih štapićastih grickalica i jednu jedinu šnitu kruha sa paštetom.”
Dlaka kastriranih i nekastriranih kuja bi se takodjer dala staviti u raspravu, jer “Tako je draga i samo me gleda i bla bla, sa stola, bla....” pa onda ja iz analki iscijedim šačicu Sodome i prebacim ih na hranu sa lososom i na jedvite jade uvjerim da prestanu davati kruh, šećer, slaninu, paštetu, hrenovke (i za svaku stvar redovito dobijem odgovor da toga “dobije ali samo malo”) i dlaka se odmah popravi.
Prednost koju nisi spomenula pri kastraciji mladih kuja je veličina reza i vrijeme oporavka. Mlada kuja ima mini jajnike koje je moguće izvaditi uz mini rez. Mene u ovoj regiji prepoznaju po rezovima od centimetar, centimetar i pol (i da, u ovim krajevima postoje veterinari koji ne samo da to ne znaju napraviti nego i govore ljudima kako to nije moguće, ali to nije ništa - ima tu po selima i veterinara koji ljudima govore i da kuja MORA imati jedno leglo, ali i onih kojima se ne da/ne znaju pa onda ljudima govore i da je to zakonom zabranjeno)...
Uglavnom, vrijeme oporavka i od anestezije od tako mini reza je oko 24 sata – dakle ne morate uzimati godišnji.
Starije kujice imaju jednu čahuru oko jajnika koja se obožava puniti masnim tkivom, a i hormonalni poremećaji u kuja su dosta česti pa tako često iz naočigled zdravih životinja vadim džinovske gvale jajnika umotanih u još veće gvale sala – što znači da je nemoguće napraviti mali rez. Također nalazim svakakve tumore i priraslice koji produžavaju vrijeme oporavka. Ukratko, što je kuja starija i što se više puta tjerala to ću ja vjerojatnije nešto naći.
Na kraju, očito je kako ljudi nisu još dovoljno osviješteni i informirani, ali zato nekolicina nas obilazi i škole, objavljuje slike i činjenice i papigasto pili sve koji prođu kroz ambulantu. Svijest o ovoj temi umnogome se povećala unatrag nekoliko godina, pa kako je to na zapadu već gotovo normalna stvar, tako će i našim ljubimcima valjda jednog dana svanuti sunce. Dakle ljudi - ne budite ovce, kastrirajte svoje pse!"
P.S.
Udruge i veterinarske ordinacije koje nudite popust/besplatne kastracije, molim upišite se ispod pod komentari i dajte svoje ponude!
O rijetko kojoj temi se tako burno raspravlja (a o svakoj se raspravlja dosta burno, barem na društvenim mrežama) i svi imaju svoje razloge za ili protiv, no na svakome je, barem za sada (za emisiju o prijedlogu zakona o obveznim kastracijama kliknite ovdje), da sam odluči za svog četveronošca.
Evo zašto se mnogi vlasnici odlučuju ZA kastraciju – kastracijom se ne samo minimalizira seksualni poriv kod mužjaka kao i kuja, već neželjenu trudnoću naravno čini nemogućom.
Normalni ciklus kuje podrazumijeva tzv. tjeranje, koje u pravilu počinje s oko 6 mjeseci starosti za manje pasmine, odnosno čak i do 2 godine za gigantske a ponavlja se svakih 6-12 mjeseci, što je popraćeno krvarenjem (ne, nije menstruacija, upravo obrnuto) i širenjem primamljivih mirisa na koje se mužjaci „lijepe“.
"Mmmmmm koja aroma..."
To je ujedno jedino razdoblje kada je kuja raspoložena za parenje (tzv. estrus), a traje 3 tjedna. Ovo je naravno pojednostavljena priča, za potrebe ovog teksta, detaljnije oko seksualnog ciklusa kuje možete pročitati ovdje.
Kastrirani mužjak neće reagirati na kuje u tjeranju, neće bježati od kuće i riskirati glavu zbog neke ljepotice iz susjedstva (ili ne baš tako bliskog susjedstva – miris se naime osjeti i na 10 km), neće arlaukati da ga pustite u seksualnu avanturu, neće prestati jesti kao niti zapišavati baš svaki stup koji vidi, a konačno – neće moći ni zaraditi rak jajca.
Muški reproduktivni sistem kod psa
Kastrirana kuja – namjerno pišem kastrirana iako ljudi misle da je za kuju ispravan izraz sterilizirana, a nije – dakle kastrirana kuja, osim što neće moći ostati trudna s bilo kojim fakinom koji je dovljno spretan da ogradu preskoči/potkopa/izreže škarama za žicu, također neće patiti od tzv. lažnih trudnoća koje mogu biti naporne za organizam ukoliko se ponavljaju, a obično su popraćene promijenjenim ponašanjem (razdražljivost/plašljivost/navlačenje plišanaca u „gnijezdo“/cviljenje/nemir/mlijeko u cicama) – također će se donekle smanjiti rizik od raka mliječnih žlijezda (pogotovo ukoliko se kastrira prije prvog tjeranja) a u potpunosti ukloniti rizik od gnojne upale maternice - piometre koja može biti smrtonosna. Pogotovo u rukama neodgovornih i nepažljivih vlasnika.
Ženski reproduktivni sistem kod psa
Neki vlasnici pasa pogrešno smatraju kako kastracijom mogu riješiti i neke probleme u ponašanju pasa – to je utoliko točno ukoliko kastrirani pas ili kuja neće iskazivati ona ponašanja koja su vezana na seksualnost.
Dakle, Susjed (pas mojeg susjeda kojeg šećem uz svoje kuje) je kastriran između ostaloga zato što se sukobljavao s drugim mužjacima ne bi li od njih „obranio“ moje tri kuje. Sada se gotovo nikad ne sukobljava, osim ako ga drugi pas napadne, ali to se događa vrlo, vrlo rijetko. Međutim, kastracija nije utjecala na njegov lovački nagon (hvala na pitanju, na žalost ga ima u obilatoj mjeri), pošto taj segment kod psa nije pod utjecajem gonada, tj. reproduktivnog sistema. Niti je zbog toga posebno poslušniji svojim vlasnicima nego što je bio prije, pošto oni s njime i ne rade na poslušnosti. No meni je poslušan koliko treba, a niti ne grize ogradu i kućicu kao prije dok je provodio vrijeme u dvorištu a po ulici su prolazile zgodne koke u tjeranju pa bi prestao jesti hranu a počeo histerično glodati kuću i okućnicu.
Kastracija nije lobotomija - svakom psu traba dobaj odgoj
Tko nije siguran hoće li njegov agresivni mužjak postati manje agresivan kastracijom može prvo pokušati s hormonalnim implantatom koji se injektira pod kožu poput čipa. Ako pad testosterona izazove pozitivne promjene u ponašanju, ima smisla razmisliti o kastraciji.
Za one koji vrlo osobno doživljavaju nedostatak jajcih na svom psu, mogu se ugraditi silikonski implantati. Ne sramite se, čujem da su prilično uobičajeni ;)
Prava ili lažna jajca ;)?
Naravno, rana kastracija kod mužjaka utjecati će na to da se uopće ne počne sukobljavati s mužjacima/manje se sukobljava, no zato što su neka ponašanja naučena, pas koji se već godinama tuče/bježi od kuće teško će „čarobnim štapićem“ biti izliječen uklone mu li se jajca. Dakle, s psima treba raditi na poslušnosti a ne pribjeći skalpelu! Nije to lobotomija.
A sad malo o toj famoznoj sterilizaciji – koja je uopće razlika?
Kastracija je operacija kojom se uklanjaju seksualni organi – kod psa jajca i sjemenovodi, a kod kuje jajnici, sa ili bez maternice.
Sterilizacija je operacija kojom se kod oba spola presijeku „vodovi“ – to jest sjemenovodi i jajovodi čime se kod njih ne mijenja baš ništa u ponašanju niti seksualnom ciklusu. Kuja će se i dalje tjerati i moći pariti ali neće moći zatrudnjeti, a pas će i dalje željeti naskakivati na kuje, ići za njihovim mirisom itd. Sterilizacijom se međutim neće smanjiti šansa za oboljenja koja smo gore naveli niti će život sa steriliziranim psima biti lakši nego s netaknutima, tako da se u pravilu ne provodi osim na zahtjev vlasnika.
Što se tiče idealnog vremena za kastraciju, tu postoje određena opća pravila, a treba uzeti u obzir i zdravstveno stanje pojedinog psa ili kuje te njegovu ili njezinu konstituciju – uglavnom se računa da se može obaviti kada rečeni pas ili kuja dosegnu 70% predviđene veličine – no kod mješanca je teško znati koje će veličine biti kada posve odraste.
O tome je najbolje posavjetovati se s veterinarom, ali prema nekim novijim teorijama se psa ne bi trebalo kastrirati prije godine dana (pogotovo kod većih i velikih pasmina) zbog mogućeg pojačanog rasta i pritiska na kosti i zglobove, a za kuje u principu važi pravilo da je najbolje kastraciju provesti prije prvog tjeranja.
Prema nekim istraživanjima, postoje razlozi da se to učini dosta kasnije, ali ako vam je motiv smanjivanje rizika od bolesti koje sam spomenula, kao i neželjene trudnoće, ostanimo pri tome.
Ukoliko se odlučite na kastraciju, prije zahvata bi veterinar trebao pregledati psa s obzirom da je potrebna totalna narkoza, a uvijek postoji određeni rizik, posebno za brahiocefalične pse, starije ili oboljele pse. Kod kuje koja nije kastrirana prije prvog tjeranja idealno vrijeme je tzv. anestrus, 4 mjeseca nakon tjeranja, a kod mužjaka to nije važno. Iako sam naletjela na podatak da mužjake koji su kastrirani u ovo doba godine, dakle zimi pa sve do ožujka kasnije manje naskakuju drugi mužjaci. Juno je kastriran u zimu i stvarno ga baš ne naskakuju.
A kad smo već kod naskakivanja, psi i kuje koji su dosegli seksualnu zrelost naskakivati će druge pse i/ili vlasnika jednako kao i prije (ako su to činili). Ne pitajte zašto, razmislite – nemaju ruke a imaju....što? Pišu i klitač. Toliko o tome, dalje zaključujte sami ;)
Moguće posljedice kastracije – s obzirom da kastracija nije reverzibilna, potrebno je priupitati veterinara koji su najčešći rizici, a možete i nastaviti čitati :)
Inkontinencija kod kuje - pogotovo kod većih i velikih pasmina postoji manja mogućnost da će kastrirana kuja početi u manjoj ili većoj mjeri gubiti kontrolu nad mjehurom, pogotovo u snu. Inkontinencija u pravilu nastupa 6 mjeseci do par godina nakon kastracije, a može se riješiti medikamentima. Imala sam sreću s Lizom, pa se to nije dogodilo. Ako je vaša kuja kastrirana unatrag par godina i primjećujete mokri trag na mjestu gdje je spavala, posjetite veta. Neke su pasmine sklonije tome, poput Njemačkog boksera.
Debljina – uklanjanje seksualnih hormona utječe na apetit, kao i na smanjenu izmjenu tvari u organizmu (da se primijetiti već i na mojim vršnjacima, kako je jedan prijatelj sam za sebe rekao: „Prešao sam iz rasplodne u tovnu fazu!") – kao što znamo, to je i kod nas ljudi vražje kolo iz kog se da iščupati uz puno puno truda, dijete, programa vježbanja ili naravno – nalaženjem mlade ljubavnice/ljubavnika (ali ne zadugo ;))
To ne vrijedi za sve pse, neki su skloniji – Labrador, Zlatni retriever, Bigl i Kokeri – drugim riječima, oni koji su prije bili gladuši tada postaju žderavci na kvadrat. Uz malo samokontrole od strane vlasnika i pametnim odabirom hrane, to je moguće spriječiti.
Promjene na krznu – kod nekih kuja se mijenja struktura dlake i ona postaje slična onakvoj kakvu su imale kao štenci – vunastija i nekako suha. Obično se to događa kod dugodlakih pasmina tipa Španijeli ili Seteri. No ukoliko nemate čistokrvnu kuju koju izlažete, to ne bi trebao biti problem.
Promjene ponašanja – intenzivne promjene ponašanju su jako rijetke, kao što smo već gore spomenuli, neki čak smatraju da psi budu malo umjereniji nego prije – no to je obično prisutno kod pasa koji su hladnokrvni po prirodi i koji se nakon kastracije udebljaju. Neki vlasnici kažu da su njihovi psi postali osjetljiviji ili plašljiviji, dok drugi (pogotovo vlasnici kuja) primjećuju potenciranu agresiju prema drugim kujama. Ali opet - i karakter pasa, baš kao i ljudi se s godinama mijenja - neki razlozi su zacijelo uzrokovani hormaonskim promjenama a drugi iskustvima. Samo nagle promjene se stoga mogu pripisati operativnom zahvatu.
I na kraju, da zaključimo – u idealnim uvjetima je na svakome da odluči po svojoj savijesti što je za njega i njegovog psa (naj)bolje.
U idealnim uvjetima se ne bi raspravljalo o prijedlozima zakona po kojima bi kastracija ljubimca trebala biti zakonski obavezna za sve vlasnike pasa koji nemaju uzgojnu dozvolu.
U idealnim uvjetima ne bismo preispitivali razloga za i protiv takve odredbe nego bismo uveli porez na pse (koji inače postoji u većini zemalja Evrope) koji može biti veći za vlasnike nekastriranih ljubimaca - to bih recimo osobno podržala.
U idealnim uvjetima bi naravno mogao i postojati takav porez zato što bismo svi imali dovoljno novca da ga platimo i zato što se on tamo gdje postoji koristi za čišćenje parkova za pse i ograđivanje istih, ali mi ne živimo u idealnim uvjetima.
Kod nas ljudi nisu u stanju cijepiti svoje pse i čipirati ih, hraniti ih i držati kako spada i ne dizati ruke od njih čim dobiju godišnji ili se pas prvi put ozbiljnije razboli.
Ako ste odgovoran vlasnik, imajte na umu da ste u manjini i vjerojatno ionako znate sve što sam napisala, pa i više. Ovaj tekst nije pisan za vas, već za one koji su umjesto kastracije u stanju štence ostaviti da napune nekoliko tjedana ili mjeseci pa ih onda, recimo – posuti otrovom za štakore i zalijepiti u kartonsku kutiju te ju staviti nasred ceste. Naravno, pri tome je vani -5 celzijevaca.
Dakle, umjesto da dotični _________(nisam u stanju smisliti izraz za stvorenje koje je to učinilo) nije u stanju izdvojiti 400-500 kn (a kastracija preko većine udruga može biti i jeftinija, samo se treba javiti i dogovoriti), on ih doslovce pokušava ubiti na tri načina istovremeno: trovanjem, smrzavanjem i gnječenjem.
Ovo nije bio izoliran slučaj, takvih je na stotine i tisuće – bacaju štence od dva mjeseca u vrećicu pa u rijeku, u smeće, ostave u kutiji kraj autoputa, ostave u divljini da se smrznu/uginu od gladi/_________ (smislite sami), odbace i kuju s njima, itd.itd. Ili puste pse da odrastu pa ih muče i/ili ubiju iz zabave ili samo tako. Ili nađete tako oglas „mijenjam maltezera za parfem“ i slično.
Nemojte misliti da se takve stvari ne događaju čistokrvnim psima za koje su isti ti vlasnici iskeširali lovu da bi ih kupili.
I zato se većina udruga za zaštitu životinja zalaže za obaveznu kastraciju pasa.
Sve u svemu, u idealnim uvjetima vjerojatno ne bih ni morala pisati ovaj članak.
Btw., štenci od dva mjeseca u kutiji posuti Ratimorom pa ostavljeni na cesti spašeni su zahvaljujući djevojkama iz udruge Pomoć životinjama Ivankovo i veterinarki i vlasnici ambulante Anubis Klub iz Vukovara, dr.vet.Vesni Marošinac koja je otvorila svoja vrata u nedjelju nakon što ih je par ambulanti odbilo.
Vesna s pacijentom
Stoga sam upravo nju zamolila za komentar na temu:
"Kao prvo, naravno da sam im otvorila vrata! Uz to, kod mene udruge imaju abnormalne popuste jer znam da ulažu abnormalne napore da spase ogroman broj životinja uz gotovo nikakvu potporu i pomoć javnosti, a pošto sam i sama godinama radila kao volonterka udruge Daj šapu Vukovar, želim pomoći (a nisam u tome sama, ima još veterinara koji imaju isti stav kao ja) da se u tu seosku grozotu ne nakoti još štenaca s kojima nitko nema kuda. Udruge su također voljne pomoći pojedincima lošijeg financijskog stanja i preuzeti trošak kastracija na dug pa ga polako vraćati.
Na žalost, moji Slavonci vole reći kako to nije PRIRODNO i kako smo mi svi mesari...pa eto, ne mogu izdržati da sarkastično ne zaključim kako svaki Slavonac zna što je prirodno! Kartonska kutija na asfaltu puna štenaca posutih otrovom za štakore.
Od 2014. kada sam otvorila vlastitu ambulantu zagovaram kastracije ženki i to prije ili nakon prvog tjeranja. Čula sam sve postojeće izgovore...od toga da se psi "debljaju" - i odmah da odgovorim na to - u ambulantu mi dolazi više “razvaljenih” nekastriranih nego kastriranih pasa. Kad uđem malo dublje u tu tematiku sa kastriranim psima (tj. njihovim vlasnicima) ispostavi se da su “debeli od kastracije a zapravo uopće ne jedu puno - samo jednu onu veliku konzervu iz Lidla, samo jednu jedinu (punu) zdjelicu hrane navečer, a između samo malo sira, jabuka, mrkve,1 Dentastick, samo jedan paket onih štapićastih grickalica i jednu jedinu šnitu kruha sa paštetom.”
Dlaka kastriranih i nekastriranih kuja bi se takodjer dala staviti u raspravu, jer “Tako je draga i samo me gleda i bla bla, sa stola, bla....” pa onda ja iz analki iscijedim šačicu Sodome i prebacim ih na hranu sa lososom i na jedvite jade uvjerim da prestanu davati kruh, šećer, slaninu, paštetu, hrenovke (i za svaku stvar redovito dobijem odgovor da toga “dobije ali samo malo”) i dlaka se odmah popravi.
Prednost koju nisi spomenula pri kastraciji mladih kuja je veličina reza i vrijeme oporavka. Mlada kuja ima mini jajnike koje je moguće izvaditi uz mini rez. Mene u ovoj regiji prepoznaju po rezovima od centimetar, centimetar i pol (i da, u ovim krajevima postoje veterinari koji ne samo da to ne znaju napraviti nego i govore ljudima kako to nije moguće, ali to nije ništa - ima tu po selima i veterinara koji ljudima govore i da kuja MORA imati jedno leglo, ali i onih kojima se ne da/ne znaju pa onda ljudima govore i da je to zakonom zabranjeno)...
Uglavnom, vrijeme oporavka i od anestezije od tako mini reza je oko 24 sata – dakle ne morate uzimati godišnji.
Starije kujice imaju jednu čahuru oko jajnika koja se obožava puniti masnim tkivom, a i hormonalni poremećaji u kuja su dosta česti pa tako često iz naočigled zdravih životinja vadim džinovske gvale jajnika umotanih u još veće gvale sala – što znači da je nemoguće napraviti mali rez. Također nalazim svakakve tumore i priraslice koji produžavaju vrijeme oporavka. Ukratko, što je kuja starija i što se više puta tjerala to ću ja vjerojatnije nešto naći.
Na kraju, očito je kako ljudi nisu još dovoljno osviješteni i informirani, ali zato nekolicina nas obilazi i škole, objavljuje slike i činjenice i papigasto pili sve koji prođu kroz ambulantu. Svijest o ovoj temi umnogome se povećala unatrag nekoliko godina, pa kako je to na zapadu već gotovo normalna stvar, tako će i našim ljubimcima valjda jednog dana svanuti sunce. Dakle ljudi - ne budite ovce, kastrirajte svoje pse!"
P.S.
Udruge i veterinarske ordinacije koje nudite popust/besplatne kastracije, molim upišite se ispod pod komentari i dajte svoje ponude!