Je li bolje imati dva psa?
- font size decrease font size increase font size
Draga Rujana,
znam da imaš trio pasa (pročitala sam knjigu i pratim te na FB) pa me zanima što ti misliš - je li bolje imati više pasa? Nekoliko mjeseci već razmišljam o tome da uzmem mom Drenu neko društvo, pošto je dosta tužan kada je sam doma. Što misliš, hoće li mu biti veselije? Što tvoji psi rade kada su sami doma? Je li teško paziti na dva psa u šetnji?
Unaprijed hvala,
Ž.
Uff, draga Ž., ovo je jedna podosta kompleksna tema pa će odgovor biti malo duži i opsežniji od ovih pitanja koja si iznijela u mailu.
Dakle, upravo sam izračunala da već četvrt stoljeća imam više od jednog psa, s time da zadnje gotovo dvije godine imam tri, ako ne računamo susjedovog psa kojeg šetam gotovo svakodnevno već točno 4 godine zajedno sa svojima.... Pretpostavljam da mi to daje za određenu dozu stručnosti da odgovorim na ovo pitanje umjesto da ga proslijedim dalje.
S lijeva na desno: Liza, Pixie, Joy, susjedov pas - i ne, nisam uvijek ovako sretna&bezbrižna - nekada sjednem pa plačem od muke :)
Iskreno, uopće nisam previše razmišljala kada sam uzimala drugog psa - imala sam Kiki (mješanka s ulice, 5 kg), kada je u naš život ušao Charlie (crni srednji pudl, muški) koji je trebao biti pas moje bake, ali se ona predomislila.
Chili (Jack Russellica) sam kupila kada je Kiki uginula i Charlie ostao sam. Kada je Charlie uginuo, Chili je neko vrijeme bila sama, no nakon otprilike 6-7 mjeseci na ulici sam našla Lizu (križanka labradora/retrievera, 30 kg).
Kada je Chili uginula, kupila sam Joy (Parson Russellica) i prije oko godine i pol s ceste skupila malu Pixie (mješanka u tipu terijera, 10 kg).
Ali to što ja djelujem impulzivno i instinktivno te sam zbilja uporna ako se pojave problemi, ne znači da su drugi ljudi takvi, niti da bi trebali biti, a pogotovo da takvo ponašanje vodi sretnom kraju, dapače.
Stoga se nemojte voditi mojim primjerom (bar ne u ovom slučaju) već riječima :)
Dakle, prije nego što se odlučujete na drugog psa, trebali biste se upitati, između ostaloga - je li to vaša potreba i želja ili ste možda na neki način zaključili da bi to za vašeg psa bilo dobro (na primjer, čuvajući nekome psa ili slično - u vlastitom životnom prostoru, što je također važno)?
Zatim bi bilo dobro pogledati istini u oči - pati li vaš pas od nekih bolesti zbog kojih to ne bi bilo zgodno, a možda još važnije - ima li poremećaja u ponašanju, odnosno - imate li problema s njim - na primjer, loših navika koje vas izluđuju?
Imate li dvostruko slobodnog vremena (ok, možda ne baš dvostruko, ali sigurno nešto više nego do sada, ako ništa drugo zato što ćete neko vrijeme biti zauzeti promatrajući interakciju između novog i starog člana obitelji)?
Imate li dovoljno novaca za hranu, čipiranje, cijepljenje i eventualno liječenje - konačno, ne možete znati kakvi mogu biti troškovi, bez obzira koliko pas bio zdrav u trenutku kada vam dolazi u kuću? Zatim, uzmite u obzir da u neke trgovine i kafiće možete s jednim psom, ali dva su već malo veći zalogaj, pogotovo ako su većeg rasta - možda ćete morati promijeniti neke navike, nabaviti veći autombil, itd.
Obratite pažnju i da razlika u veličini ne bude pretjerana
Strah od rastanka je također moćan poticaj - ukoliko imate starog psa, možda svjesno ili nesvjesno želite ublažiti strah - ja to potpuno razumijem, u stvari tek sada shvaćam da je to sigurno veliki motivacijski faktor u mom životu. Hmmmm....
No ukoliko je vaš pas već prestar ili previše bolestan, malo mu štene u životu neće biti neka sreća, dapače - stariji psi imaju povećanu potrebu za mirom i svako izbacivanje iz kolotečine ih iscrpljuje. Razmislite bi li bilo baš fer od vas da im pokvarite te preostale mjesece ili godinu-dvije života? Možda bi bilo bolje, ukoliko vaš stari pas više nije baš za duge šetnje, dogovoriti se s nekim od prijatelja ili susjeda da prošetate nekog drugog psa - možda čak i sa starim psom ako je još raspoložen. A ne moram vam ni reći da azili i skloništa za životinje vape za volonterima koji bi mogli šetati, hraniti i brinuti se za štićenike.
Drugi pas kao terapijski pas je također česti argument - ljudi se nadaju da će pasje društvo pomoći riješiti neke poremećaje u ponašanju, strahove i slično kod psa starosjedioca. Međutim, to može i ne mora biti tako - možda će neki samosvjesni novi pas ohrabriti vašeg plašljivca - ali možda će mu utjerati strah u kosti - što ćete onda? Ukoliko vaš pas (a to ide tebe Ž., iako nisi napisala detalje pa moram ovako napamet) urla kada ostane sam ili rastura po kući - vrlo se lako može dogoditi da će to činiti i kada ih bude dvoje - dvostruko glasnije i snažnije! Pogotovo ako je drugi pas mlađi, pošto mlađi pas u pravilu oponaša starijeg.
Dva psa trebaju manje brige, truda i vremena nego jedan - to je često mišljenje/pitanje koje čujem kada šetam sa svojim čoporom...kao, oni se međusobno zabavljaju - mda. Zabavljaju se oni, no pitanje je opet - je li način na koji se oni zabavljaju ono što doista želite? U zabavu je recimo sigurno spadalo kada je Joy pokazala Pixie kako je cool kopati rupetine u vrtnoj gredici - iako sam Joy od toga odviknula još u pubertetu! A da ne pričamo da se dva psa ne moraju od početka slagati - Charlie je Chili tako šikanirao da sam je skoro vratila uzgajivačima, umilostivio se tek nakon neka dva tjedna tokom kojih niti jedne sekunde nisu ostajali sami kod kuće. Liza isto nije bili presretna s Joy, režala je na nju čitava tri dana i također ih još tjednima nisam ostavljala same. No ja svoj posao obavljam od kuće, a vi? Isto tako, moji se psi nikada ne posvađaju oko igračaka niti hrane niti mjesta za ležanje. Pitanje je koliko je to sreća ili odgoj - u smislu stalne prisutnosti i nadzora tokom rane socijalizacije drugog, odnosno trećeg psa.
Jako je važno kolika je dobna razlika između pasa - kao što sam već spomenula, vrlo starom/bolesnom psu navaliti štene na vrat bio bi zločin. Osim toga, također ne bih savjetovala uzeti dva šteneta/psa iste dobi - osim što ćete morati čistiti dvostruko više pišaline i kakice i nositi se s dvostrukom destrukcijom, te postati razroki pazeći gdje je koji u svakom datom trenutku, kasnije bi moglo biti problema oko ustanovljavanja položaja u obitelji.
Moj je savjet - neka dobna razlika bude između 3 i 6 godina. Dopustite starijem psu da odraste i oblikujte njegov karakter u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima. Ako imate nemogućeg i neposlušnog psa koji je takav (djelomično) zbog pasmine, možda nije dobra ideja nabaviti psa iste te pasmine. Pogotovo što se psi nekih pasmina i istog spola i ne savjetuju držati zajedno bez nadzora - ženke terijera, na primjer.
Iako sam mislila da je Pixie križanac u tipu terijera, ako u njoj i ima terijera ta njezina strana nije dominantna. No mogu nazrijeti kako bi bilo da jest, pošto se Joy zna pošorati sa svojim frendicama mješankama terijera, a pogotovo po pitanju hrane. Liza je pravi labradoretrieverski karakter, vrlo je tolerantna, te unatoč dobi od 10 godina još uvijek zaigrana tako da često zove ove dvije male na igru. No isto tako im je dobar primjer zbog svoje poslušnosti - no kada je prisutan susjedov pas (muški kastrirani mješanac, 5 godina, 40 kg), povećava se mogućnost da se male cure selektivno ogluše na moje dozivanje, a pogotovo ako se našao neki izvor hrane u grmlju....ili leš. Ili....
Štene kao podmladak i pomlađivanje starog psa, dakle, ne savjetujem iznad određene dobi (što je dosta individualno, ali recimo preko 10 za velikog ili preko 13 za malog psa) - a pogotovo ako stariji pas ima bolove (artritis i slično) ili ne može kontrolirati mjehur/probavu (što bi štene onda moglo shvatiti kao da je obavljanje nužde po kući dopušteno). No ako se učini pravovremeno, zbilja može biti uspješno - ja sam sigurna da je Pixie dodatno podmladila Lizu, jer se Joy dosta rano uozbiljila i prestala igrati s njom, a obje se sada rado igraju s Pixie i ponovno - međusobno.
Nikada se nisu potukle, iako sam se naslušala horor priča o držanju više pasa istog spola. U stvari, to mi je jedno vrijeme bila paranoja, pogotovo kada sam ih po prvi puta ostavljala u Alpha dog pansionu za pse u istom boksu (""Na vlastiti rizik" kako je istaknuo Robert Kranjčec). No sada sam posve sigurna da nema razloga za ikakvu brigu - ali ponavljam - ja radim od kuće i cijelo su mi vrijeme pod nosom pa ih promatram htjela to ili ne - pitanje je bi li bile iste takve da su u formativnoj dobi bile po 8-9 sati same.
Razlika u dobi je naročito važna, jer ukoliko kod kuće imate štene ili pašče u pubertetu a onda se odlučite na drugo (ili vas život nanese, kao što je mene nekoliko puta) - ne bi bilo loše da se predbilježite za neku tapeciranu prostorijicu u Vrapču ili sličnoj ustanovi! U stvari, riskirati ću pa vas upitati - jeste li vi normalni?
Osim ukoliko se radi o nekoj iznimno lijenoj pasmini pasa, izlažete se riziku da prenapregnete svoje živčiće kao žvaku koja bi vam onda mogla prasnuti poput tog balona od sapunice koji ste si zamislili a na kojem piše "Veliki sretni čopor"!
Dalje, uzimanje psa istog spola nosi sa sobom jednu vrstu problema, dok uzimanje psa suprotnoga spola nosi drugu - osim one očite: neželjene skotnosti.
Dva mužjaka, ukoliko nisu kastrirana - s dolaskom puberteta mlađega računajte na probleme kao što je naskakivanje (u smislu provokacije) i češći sukobi, te naravno - ukoliko se jedan sukobi s nekim trećim psom, i drugi će - bez obzira što se u kući ne moraju idealno slagati, vani će djelovati kao čopor.
Ista stvar vrijedi i za pse suprotnog spola, uz dodatni problem - mužjak će postati agresivan prema drugim mužjacima zbog svoje ženke, dok bi ženka također mogla postati "ljubomorna" na druge mužjake - ne mora nužno značiti da će se to kastracijom bilo kojeg ili oba psa - izbjeći.
U stvari, kad se sjetim, svi problemi koje sam imala s Charliem i Chili vukli su korijen odatle. Na stranu sad još i to da sam ih nekastrirane držala u jednosobnom stanu.... mladost - ludost. Zato i kažem, povodite se za mojim riječima, ne za djelima.
E, još nešto važno - nemojte misliti da zdravi, normalni, odrasli pas ili kuja moraju prijateljski reagirati na nepoznato malo štene, pogotovo u svom životnom prostoru!
Poznato štene, svakako - u okviru grupe ili čopora uživati će neviđeni imunitet, ali nepoznato - budite vrlo, vrlo oprezni kod upoznavanja. Iako možda nije za očekivati, mužjaci su u pravilu tolerantiji nego ženke.
Dakle, opet iz vlastitog iskustva - nemojte malo štene naprosto donijeti kući, spustiti na pod i nadati se da je to bilo to. Budite iznimno oprezni i ne ostavljajte pse bez nadzora niti sekunde, najmanje dva tjedna! Možete li to, samo naprijed! Ali nemojte poslije reći da vas nisam upozorila da može biti zeznuto. Ne očekujte da će se sve riješiti za dan ili dva, pa kad ne uspije, vratiti psa tamo otkuda ste ga uzeli (ili frknuti na cestu, što se u našem narodu nameće kao logično i očito rješenje za sve probleme vezane za pse).
I na kraju, za vas koji imate dva psa a razmišljate o trećem: vi ste vjerojatno kroz većinu ovoga što sam navela ionako prošli i mislite da sve znate. Znate sigurno jako puno, ali ne možete znati kakve će promjene u dinamici treći pas unijeti u grupu.
Na primjer, ja točno vidim kako treća kuja bude ljubomorna kada se druge dvije igraju i kako im se pokuša nametnuti - na sreću dvije imaju blag do izrazito blag karakter tako da često popuste Joy koja ima tendenciju biti šefica iako ipak poštuje Lizu koja je 6 godina starija (veličina kod terijera ne igra ulogu pošto oni sebe vide kao gigante).
Treći pas može ali i ne mora pokvariti odnos između dva starija psa - a da ne pričamo da na štene mogu reagirati podjednako agresivno pa to može biti i situacija opasna po život! Opet iz iskustva - poželjela sam Joy upoznati sa susjedovim psom prije nego su se Liza i ona "zbondale" - skoro je tragično završilo! Za više informacija, pročitajte knjigu - ima je i u knjižnicama (da ne ispada da vas nagovaram da ju kupite:))
Bilo kako bilo, ako postoji način da uzmete psa na probni rok od par tjedana, učinite to. Idalno kao volonte/ka neke od udruga za zaštitu životinja kojima nikada nije dosta privremenih "stričeka i teta čuvalica".
Nakon svega ovoga, možda se čini kao da cijelo vrijeme odgovaram Ž. od drugog psa, pa da pojasnim:
osobno smatram da su dva psa idealna kombinacija, ali samo pod uvjetom da je prvi pas zbilja dobro socijaliziran, odgojen i poslušan. No kada vidim kako ljudi ne mogu riješiti niti neke manje probleme kod samo jednog psa - a često se radi samo o nedosljednosti, radije sam oprezna nego da glasno nagovaram.
Ali da - načelno uvijek glasam za dva!
Tri je već zahtjevno, pogotovo ako sva tri moraju hodati na uzici - reći ću samo ovo - pletenica.
Četiri je izvedivo, ali naporno.
Više od toga - svaka čast! Napišite vi meni čanak o tome kako uspijevate i rado ću ga objaviti!
I na kraju nekoliko obaveznih figura ukoliko ste čvrsto odlučili uvesti novog člana obitelji u svoj život (nekako mi se čini da možda vrijedi i za djecu, osim možda prve dvije točke):
1. neka se upoznaju vani (kliknite za tekst o upoznavanju) ukoliko je to ikako moguće
2. sklonite sve igračke i grickalice s poda i namještaja a pogotovo ako je vaš stari pas posesivan (u tom slučaju dopuštajte igračke&grickalice samo kada su fizički odvojeni - taj se problem možda nikada neće moći riješiti)
3. nemojte glasno tepati novom psu/štenetu i stalno ga razvlačiti po rukama - oboje mazite istovremeno
4. oboje hranite istovremeno ali odvojeno (u drugoj prostoriji ili barem na različitim krajevima prostorije) - ako novi mora jesti veći broj obroka, podijelite i starom dnevnu količinu hrane na jednak broj obroka kako se ne bi osjećao zapostavljen
5. ne dopuštajte mlađem ono što nije dopušteno starijem
6. ne dopuštajte mlađem da gnjavi starijeg preko mjere - fizički ih odvojite (ogradica, boks) kada niste kod kuće, pogotovo u početku
7. ukorite starijega kada prijeti mlađemu, ukoliko za to nema razloga (ako mu ne visi o krvavom uhu već sat vremena nego samo hoda po sobi)
8. ukorite mlađeg ako ne posluša starijega kada mu ovaj jasno signalizira da ga pusti na miru - nikada ne dopuštajte psima da "svoje probleme riješe između sebe"
9. kako bi sve prošlo ok, uzmite nekoliko tjedana godišnjeg - ili se dogovorite s ukućanima tako da psi ne ne budu nikada sami - ali onda se morate svi držati dogovorenih pravila
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)
znam da imaš trio pasa (pročitala sam knjigu i pratim te na FB) pa me zanima što ti misliš - je li bolje imati više pasa? Nekoliko mjeseci već razmišljam o tome da uzmem mom Drenu neko društvo, pošto je dosta tužan kada je sam doma. Što misliš, hoće li mu biti veselije? Što tvoji psi rade kada su sami doma? Je li teško paziti na dva psa u šetnji?
Unaprijed hvala,
Ž.
Uff, draga Ž., ovo je jedna podosta kompleksna tema pa će odgovor biti malo duži i opsežniji od ovih pitanja koja si iznijela u mailu.
Dakle, upravo sam izračunala da već četvrt stoljeća imam više od jednog psa, s time da zadnje gotovo dvije godine imam tri, ako ne računamo susjedovog psa kojeg šetam gotovo svakodnevno već točno 4 godine zajedno sa svojima.... Pretpostavljam da mi to daje za određenu dozu stručnosti da odgovorim na ovo pitanje umjesto da ga proslijedim dalje.
S lijeva na desno: Liza, Pixie, Joy, susjedov pas - i ne, nisam uvijek ovako sretna&bezbrižna - nekada sjednem pa plačem od muke :)
Iskreno, uopće nisam previše razmišljala kada sam uzimala drugog psa - imala sam Kiki (mješanka s ulice, 5 kg), kada je u naš život ušao Charlie (crni srednji pudl, muški) koji je trebao biti pas moje bake, ali se ona predomislila.
Chili (Jack Russellica) sam kupila kada je Kiki uginula i Charlie ostao sam. Kada je Charlie uginuo, Chili je neko vrijeme bila sama, no nakon otprilike 6-7 mjeseci na ulici sam našla Lizu (križanka labradora/retrievera, 30 kg).
Kada je Chili uginula, kupila sam Joy (Parson Russellica) i prije oko godine i pol s ceste skupila malu Pixie (mješanka u tipu terijera, 10 kg).
Ali to što ja djelujem impulzivno i instinktivno te sam zbilja uporna ako se pojave problemi, ne znači da su drugi ljudi takvi, niti da bi trebali biti, a pogotovo da takvo ponašanje vodi sretnom kraju, dapače.
Stoga se nemojte voditi mojim primjerom (bar ne u ovom slučaju) već riječima :)
Dakle, prije nego što se odlučujete na drugog psa, trebali biste se upitati, između ostaloga - je li to vaša potreba i želja ili ste možda na neki način zaključili da bi to za vašeg psa bilo dobro (na primjer, čuvajući nekome psa ili slično - u vlastitom životnom prostoru, što je također važno)?
Zatim bi bilo dobro pogledati istini u oči - pati li vaš pas od nekih bolesti zbog kojih to ne bi bilo zgodno, a možda još važnije - ima li poremećaja u ponašanju, odnosno - imate li problema s njim - na primjer, loših navika koje vas izluđuju?
Imate li dvostruko slobodnog vremena (ok, možda ne baš dvostruko, ali sigurno nešto više nego do sada, ako ništa drugo zato što ćete neko vrijeme biti zauzeti promatrajući interakciju između novog i starog člana obitelji)?
Imate li dovoljno novaca za hranu, čipiranje, cijepljenje i eventualno liječenje - konačno, ne možete znati kakvi mogu biti troškovi, bez obzira koliko pas bio zdrav u trenutku kada vam dolazi u kuću? Zatim, uzmite u obzir da u neke trgovine i kafiće možete s jednim psom, ali dva su već malo veći zalogaj, pogotovo ako su većeg rasta - možda ćete morati promijeniti neke navike, nabaviti veći autombil, itd.
Obratite pažnju i da razlika u veličini ne bude pretjerana
Strah od rastanka je također moćan poticaj - ukoliko imate starog psa, možda svjesno ili nesvjesno želite ublažiti strah - ja to potpuno razumijem, u stvari tek sada shvaćam da je to sigurno veliki motivacijski faktor u mom životu. Hmmmm....
No ukoliko je vaš pas već prestar ili previše bolestan, malo mu štene u životu neće biti neka sreća, dapače - stariji psi imaju povećanu potrebu za mirom i svako izbacivanje iz kolotečine ih iscrpljuje. Razmislite bi li bilo baš fer od vas da im pokvarite te preostale mjesece ili godinu-dvije života? Možda bi bilo bolje, ukoliko vaš stari pas više nije baš za duge šetnje, dogovoriti se s nekim od prijatelja ili susjeda da prošetate nekog drugog psa - možda čak i sa starim psom ako je još raspoložen. A ne moram vam ni reći da azili i skloništa za životinje vape za volonterima koji bi mogli šetati, hraniti i brinuti se za štićenike.
Drugi pas kao terapijski pas je također česti argument - ljudi se nadaju da će pasje društvo pomoći riješiti neke poremećaje u ponašanju, strahove i slično kod psa starosjedioca. Međutim, to može i ne mora biti tako - možda će neki samosvjesni novi pas ohrabriti vašeg plašljivca - ali možda će mu utjerati strah u kosti - što ćete onda? Ukoliko vaš pas (a to ide tebe Ž., iako nisi napisala detalje pa moram ovako napamet) urla kada ostane sam ili rastura po kući - vrlo se lako može dogoditi da će to činiti i kada ih bude dvoje - dvostruko glasnije i snažnije! Pogotovo ako je drugi pas mlađi, pošto mlađi pas u pravilu oponaša starijeg.
Dva psa trebaju manje brige, truda i vremena nego jedan - to je često mišljenje/pitanje koje čujem kada šetam sa svojim čoporom...kao, oni se međusobno zabavljaju - mda. Zabavljaju se oni, no pitanje je opet - je li način na koji se oni zabavljaju ono što doista želite? U zabavu je recimo sigurno spadalo kada je Joy pokazala Pixie kako je cool kopati rupetine u vrtnoj gredici - iako sam Joy od toga odviknula još u pubertetu! A da ne pričamo da se dva psa ne moraju od početka slagati - Charlie je Chili tako šikanirao da sam je skoro vratila uzgajivačima, umilostivio se tek nakon neka dva tjedna tokom kojih niti jedne sekunde nisu ostajali sami kod kuće. Liza isto nije bili presretna s Joy, režala je na nju čitava tri dana i također ih još tjednima nisam ostavljala same. No ja svoj posao obavljam od kuće, a vi? Isto tako, moji se psi nikada ne posvađaju oko igračaka niti hrane niti mjesta za ležanje. Pitanje je koliko je to sreća ili odgoj - u smislu stalne prisutnosti i nadzora tokom rane socijalizacije drugog, odnosno trećeg psa.
Jako je važno kolika je dobna razlika između pasa - kao što sam već spomenula, vrlo starom/bolesnom psu navaliti štene na vrat bio bi zločin. Osim toga, također ne bih savjetovala uzeti dva šteneta/psa iste dobi - osim što ćete morati čistiti dvostruko više pišaline i kakice i nositi se s dvostrukom destrukcijom, te postati razroki pazeći gdje je koji u svakom datom trenutku, kasnije bi moglo biti problema oko ustanovljavanja položaja u obitelji.
Moj je savjet - neka dobna razlika bude između 3 i 6 godina. Dopustite starijem psu da odraste i oblikujte njegov karakter u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima. Ako imate nemogućeg i neposlušnog psa koji je takav (djelomično) zbog pasmine, možda nije dobra ideja nabaviti psa iste te pasmine. Pogotovo što se psi nekih pasmina i istog spola i ne savjetuju držati zajedno bez nadzora - ženke terijera, na primjer.
Iako sam mislila da je Pixie križanac u tipu terijera, ako u njoj i ima terijera ta njezina strana nije dominantna. No mogu nazrijeti kako bi bilo da jest, pošto se Joy zna pošorati sa svojim frendicama mješankama terijera, a pogotovo po pitanju hrane. Liza je pravi labradoretrieverski karakter, vrlo je tolerantna, te unatoč dobi od 10 godina još uvijek zaigrana tako da često zove ove dvije male na igru. No isto tako im je dobar primjer zbog svoje poslušnosti - no kada je prisutan susjedov pas (muški kastrirani mješanac, 5 godina, 40 kg), povećava se mogućnost da se male cure selektivno ogluše na moje dozivanje, a pogotovo ako se našao neki izvor hrane u grmlju....ili leš. Ili....
Štene kao podmladak i pomlađivanje starog psa, dakle, ne savjetujem iznad određene dobi (što je dosta individualno, ali recimo preko 10 za velikog ili preko 13 za malog psa) - a pogotovo ako stariji pas ima bolove (artritis i slično) ili ne može kontrolirati mjehur/probavu (što bi štene onda moglo shvatiti kao da je obavljanje nužde po kući dopušteno). No ako se učini pravovremeno, zbilja može biti uspješno - ja sam sigurna da je Pixie dodatno podmladila Lizu, jer se Joy dosta rano uozbiljila i prestala igrati s njom, a obje se sada rado igraju s Pixie i ponovno - međusobno.
Nikada se nisu potukle, iako sam se naslušala horor priča o držanju više pasa istog spola. U stvari, to mi je jedno vrijeme bila paranoja, pogotovo kada sam ih po prvi puta ostavljala u Alpha dog pansionu za pse u istom boksu (""Na vlastiti rizik" kako je istaknuo Robert Kranjčec). No sada sam posve sigurna da nema razloga za ikakvu brigu - ali ponavljam - ja radim od kuće i cijelo su mi vrijeme pod nosom pa ih promatram htjela to ili ne - pitanje je bi li bile iste takve da su u formativnoj dobi bile po 8-9 sati same.
Razlika u dobi je naročito važna, jer ukoliko kod kuće imate štene ili pašče u pubertetu a onda se odlučite na drugo (ili vas život nanese, kao što je mene nekoliko puta) - ne bi bilo loše da se predbilježite za neku tapeciranu prostorijicu u Vrapču ili sličnoj ustanovi! U stvari, riskirati ću pa vas upitati - jeste li vi normalni?
Osim ukoliko se radi o nekoj iznimno lijenoj pasmini pasa, izlažete se riziku da prenapregnete svoje živčiće kao žvaku koja bi vam onda mogla prasnuti poput tog balona od sapunice koji ste si zamislili a na kojem piše "Veliki sretni čopor"!
Dalje, uzimanje psa istog spola nosi sa sobom jednu vrstu problema, dok uzimanje psa suprotnoga spola nosi drugu - osim one očite: neželjene skotnosti.
Dva mužjaka, ukoliko nisu kastrirana - s dolaskom puberteta mlađega računajte na probleme kao što je naskakivanje (u smislu provokacije) i češći sukobi, te naravno - ukoliko se jedan sukobi s nekim trećim psom, i drugi će - bez obzira što se u kući ne moraju idealno slagati, vani će djelovati kao čopor.
Ista stvar vrijedi i za pse suprotnog spola, uz dodatni problem - mužjak će postati agresivan prema drugim mužjacima zbog svoje ženke, dok bi ženka također mogla postati "ljubomorna" na druge mužjake - ne mora nužno značiti da će se to kastracijom bilo kojeg ili oba psa - izbjeći.
U stvari, kad se sjetim, svi problemi koje sam imala s Charliem i Chili vukli su korijen odatle. Na stranu sad još i to da sam ih nekastrirane držala u jednosobnom stanu.... mladost - ludost. Zato i kažem, povodite se za mojim riječima, ne za djelima.
E, još nešto važno - nemojte misliti da zdravi, normalni, odrasli pas ili kuja moraju prijateljski reagirati na nepoznato malo štene, pogotovo u svom životnom prostoru!
Poznato štene, svakako - u okviru grupe ili čopora uživati će neviđeni imunitet, ali nepoznato - budite vrlo, vrlo oprezni kod upoznavanja. Iako možda nije za očekivati, mužjaci su u pravilu tolerantiji nego ženke.
Dakle, opet iz vlastitog iskustva - nemojte malo štene naprosto donijeti kući, spustiti na pod i nadati se da je to bilo to. Budite iznimno oprezni i ne ostavljajte pse bez nadzora niti sekunde, najmanje dva tjedna! Možete li to, samo naprijed! Ali nemojte poslije reći da vas nisam upozorila da može biti zeznuto. Ne očekujte da će se sve riješiti za dan ili dva, pa kad ne uspije, vratiti psa tamo otkuda ste ga uzeli (ili frknuti na cestu, što se u našem narodu nameće kao logično i očito rješenje za sve probleme vezane za pse).
I na kraju, za vas koji imate dva psa a razmišljate o trećem: vi ste vjerojatno kroz većinu ovoga što sam navela ionako prošli i mislite da sve znate. Znate sigurno jako puno, ali ne možete znati kakve će promjene u dinamici treći pas unijeti u grupu.
Na primjer, ja točno vidim kako treća kuja bude ljubomorna kada se druge dvije igraju i kako im se pokuša nametnuti - na sreću dvije imaju blag do izrazito blag karakter tako da često popuste Joy koja ima tendenciju biti šefica iako ipak poštuje Lizu koja je 6 godina starija (veličina kod terijera ne igra ulogu pošto oni sebe vide kao gigante).
Treći pas može ali i ne mora pokvariti odnos između dva starija psa - a da ne pričamo da na štene mogu reagirati podjednako agresivno pa to može biti i situacija opasna po život! Opet iz iskustva - poželjela sam Joy upoznati sa susjedovim psom prije nego su se Liza i ona "zbondale" - skoro je tragično završilo! Za više informacija, pročitajte knjigu - ima je i u knjižnicama (da ne ispada da vas nagovaram da ju kupite:))
Bilo kako bilo, ako postoji način da uzmete psa na probni rok od par tjedana, učinite to. Idalno kao volonte/ka neke od udruga za zaštitu životinja kojima nikada nije dosta privremenih "stričeka i teta čuvalica".
Nakon svega ovoga, možda se čini kao da cijelo vrijeme odgovaram Ž. od drugog psa, pa da pojasnim:
osobno smatram da su dva psa idealna kombinacija, ali samo pod uvjetom da je prvi pas zbilja dobro socijaliziran, odgojen i poslušan. No kada vidim kako ljudi ne mogu riješiti niti neke manje probleme kod samo jednog psa - a često se radi samo o nedosljednosti, radije sam oprezna nego da glasno nagovaram.
Ali da - načelno uvijek glasam za dva!
Tri je već zahtjevno, pogotovo ako sva tri moraju hodati na uzici - reći ću samo ovo - pletenica.
Četiri je izvedivo, ali naporno.
Više od toga - svaka čast! Napišite vi meni čanak o tome kako uspijevate i rado ću ga objaviti!
I na kraju nekoliko obaveznih figura ukoliko ste čvrsto odlučili uvesti novog člana obitelji u svoj život (nekako mi se čini da možda vrijedi i za djecu, osim možda prve dvije točke):
1. neka se upoznaju vani (kliknite za tekst o upoznavanju) ukoliko je to ikako moguće
2. sklonite sve igračke i grickalice s poda i namještaja a pogotovo ako je vaš stari pas posesivan (u tom slučaju dopuštajte igračke&grickalice samo kada su fizički odvojeni - taj se problem možda nikada neće moći riješiti)
3. nemojte glasno tepati novom psu/štenetu i stalno ga razvlačiti po rukama - oboje mazite istovremeno
4. oboje hranite istovremeno ali odvojeno (u drugoj prostoriji ili barem na različitim krajevima prostorije) - ako novi mora jesti veći broj obroka, podijelite i starom dnevnu količinu hrane na jednak broj obroka kako se ne bi osjećao zapostavljen
5. ne dopuštajte mlađem ono što nije dopušteno starijem
6. ne dopuštajte mlađem da gnjavi starijeg preko mjere - fizički ih odvojite (ogradica, boks) kada niste kod kuće, pogotovo u početku
7. ukorite starijega kada prijeti mlađemu, ukoliko za to nema razloga (ako mu ne visi o krvavom uhu već sat vremena nego samo hoda po sobi)
8. ukorite mlađeg ako ne posluša starijega kada mu ovaj jasno signalizira da ga pusti na miru - nikada ne dopuštajte psima da "svoje probleme riješe između sebe"
9. kako bi sve prošlo ok, uzmite nekoliko tjedana godišnjeg - ili se dogovorite s ukućanima tako da psi ne ne budu nikada sami - ali onda se morate svi držati dogovorenih pravila
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i časopisima - ukoliko već ne tražite dopuštenje, molimo navedite barem link na našu stranicu/ime autora/ice članka ;)