Što su to točno problemi u ponašanju pasa?
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Dr.sc.Irena Petak
Primijetila sam da često vlasnici pasa nisu sigurni koja bi ponašanja svojih ljubimaca nazvali „problemom“. Neki se žale na sve i svašta, a neki mirno prihvaćaju da su njihovi psi „takvi“, gledaju na neka ponašanja kao dio pseće osobnosti i smatraju da ih kao takve trebaju prihvatiti.
Prema stručnom tumačenju problemi u ponašanju pasa su sva ponašanja koja smetaju vlasnicima! Dakle, to mogu biti neka prirodna pseća ponašanja, zatim ponašanja koja su psi naučili ili nisu naučili, treću skupinu čine ponašanja koja su rezultat emocionalnih trauma i konačno tu su ponašanja koja su rezultat zdravstvenih problema kod pasa.
Kada psi skaču na ljude, laju ili šnjofkaju izmet (drek) ili podrepni dio drugog psa – to su primjeri prirodnih psećih ponašanja. Ta ponašanja ne možemo iskorijeniti iz psa, ali neka od njih možemo ublažiti. Na primjer, psi pozdravljaju ljude skakanjem jer žele polizati naše lice. U psećem svijetu to je pristojno ponašanje, oni nama tako pokazuju svoje veselje i ljubav. Zbog toga je okrutno pse fizički kažnjavati za takvo ponašanje, ali im može pokazati da nas takvo ponašanje ne veseli, odnosno okrenuti se od njih i otići. Vrlo često ljudi griješe, pa prihvaćaju da štenci skaču na njih, a onda očekuju da odrasli psi shvate da su sada preveliki te da više ne bi trebali skakati. Osim toga, psi ne mogu razlikovati našu odjeću: onu na koju smiju skakati (za po kući ili za park) od one na koju ne smiju skakati (za posao ili za večernji izlazak). Zato je važno da se uvijek ponašamo na isti način sa psom koji skače na ljude: skakanje UVIJEK znači da prekidamo daljnje druženje sa psom. Tako će pas naučiti da skakanje nama ne predstavlja isto što i njemu.
Lajanje je zaseban problem u ponašanju jer može imati genetsku osnovu i naučeni dio. Naime, neke pasmine pasa laju više, a neke manje, ali svi psi ponekad zalaju. Dobro je da ljudi kod nabavljanja psa budu toga svjesni! S druge strane, ako je pas nervozan jer je premalo bio u šetnji, ako je pas reaktivan i svega se boji, te ako vlasnici psu odgovaraju na lajanje – tada količina lajanja može postati takva da pas i vlasnik trebaju pomoć stručne osobe. Ispravnim radom sa psom količina lajanja se može smanjiti, ali pas nikada neće u potpunosti prestati lajati.
Za razliku od nas ljudi psi žive u svijetu mirisa (mi smo više vizualno orijentirani). Zbog toga vlasnici koji nabavljaju pse trebaju prihvatiti da psa zanima miris mokraće ili izmeta drugog psa, da je kod pasa pristojno pri pozdravljanju pomirisani njegovu guzu i ostalo. Štoviše, vlasnici koji to ne dozvoljavaju svojim psima smanjuju dobrobit (kvalitetu života, QoL) svojih pasa jer ne prihvaćaju njihova vrsno-specifična ponašanja.
Drugu skupinu problema u ponašanju čine ponašanja koja je pas krivo naučio ili nije naučio. Kada bismo to uspoređivali sa nama, tada bismo rekli da je ovo nalik na školu. Svi kućni ljubimci trebaju naučiti osnove „pristojnog ponašanja“ zbog života s nama ljudima.
Čest primjer ponašanja koja bi psi trebali naučiti je kako lijepo hodati na lajni, bez da vuku vlasnika ili da mu se sapliću pod noge. To ponašanje ima smisla samo nama ljudima, ali psi ga mogu naučiti ukoliko ih se podučava. Važno je napomenuti da ovakvo lijepo hodanje na lajni nije isto što i hodanje uz nogu, kakvo možemo vidjeti kod službenih pasa. Za naše kućne ljubimce dovoljno je da nauče da hodaju na opuštenoj lajni, te da hodaju s naše lijeve ili desne strane – zavisno od toga s kojom rukom držimo povodac. Ovdje nije bitno da se psa uči da uvijek hoda s iste strane, važno je da se ne omota oko vlasnika i da ne izleti ispred kako se vlasnik ne bi sapleo i pao. Lijepo hodanje na povodcu ne može se naučiti uz korištenje flexi povodca jer to pse uči da trebaju potegnuti kada žele ići u nekom smjeru.
Još jedan primjer problema u ponašanju koji je povezan sa „školskim učenjem“ je dolaženje psa kada ga vlasnik zove. Neki vlasnici se žale da njihov pas bježi od njih i ne dolazi na poziv. No, pse treba učiti da dolaze na poziv, i to je dugotrajan posao! Naime, psi lako dolaze na poziv osim kada se bave s nečime zanimljivim, kao što je kada se igraju ili jedu nešto što ne bi smjeli. Najveća greška koju vlasnik može napraviti je da kazni psa kada ga konačno „uhvati“. To je pogrešno zato što se time kažnjava psa jer je konačno došao do vlasnika, te se time smanjuje šansa da pas slijedeći puta posluša.
Treću skupinu problema u ponašanju čine ona ponašanja koja su povezana uz neke emocije, pa je za rješavanje potrebna promjena percepcije i motivacije samog psa (često i vlasnika). Ovo je prava „pseća psihologija“. Takve probleme u ponašanju potrebno je rješavati u širem kontekstu jer oni često zahtijevaju promjenu ponašanja vlasnika prema psu, promjene u domu vlasnika, promjenu prehrane ili načina hranjenja psa i sl.
Najčešći primjer je strah kod pasa. To može biti strah od pucnjave petardi, strah od gromova kod nevremena, anksioznost kod pasa koji sami ostaju doma, zatim strah od nekih pasa , strah od ljudi, i sl. Promjenu ponašanja koja imaju emocionalnu osnovu nije moguće postići samo na temelju principa učenja i treninga! Svako kažnjavanje (davilice, električne ogrlice) ili ograničavanje (stavljanje psa i boks ili korištenje brnjice) problema može pogoršati emocionalno stanje. U takvim situacijama može se preporučiti Dog Appeasing Pheromone, kao osnova za daljnji nastavak rada sa psom.
Ako se pas boji nečega zato što nema iskustva (npr. ljudi s kapuljačom), što je povezano sa nedostatnom socijalizacijom, onda je relativno brzo moguće naučiti ga da nema razloga za strah. No, ako je pas imao loša iskustva, onda je takav strah stvaran i dubok, te ga vjerojatno neće biti moguće u potpunosti riješiti. Ukoliko su emocije povezane s genetikom (kod nekih pasmina) ili epigenetikom (iz loših uzgojnih uvijeta), tada će se problem moći samo djelomično riješiti. To znači da će emocionalno nestabilan pas uvijek ovisiti o ispravnom i pravovremenom postupanju vlasnika, kako bi nadvladao emociju u pojedinoj situaciji.
Dakle, ponekad je potrebno prihvatiti neke nedostatke u ponašanju naših ljubimaca, ali uvijek treba rješavati one koje je moguće. Takav je slučaj sa strahom jer čak i kada ga ne možemo u potpunosti riješiti, ako ga barem umanjimo to može znatno utjecati na kvalitetu života naših pasa.
Četvrtu skupinu problema u ponašanju čine ona ponašanja koja su povezana sa zdravljem. Takve probleme u ponašanju rješava se liječenjem kod veterinara. Na primjer, pas može biti prestrašen ili agresivan ako ne vidi i/ili ne čuje dobro. Hormonalne promjene mogu biti povezane s agresijom (spolni hormoni i hormoni štitnjače). Isto tako, svaka vrsta boli može uzrokovati agresiju, a stres uzrokuje probleme sa želucem i neke promjene u ponašanju pri hranjenju. Pas može biti nervozan i reaktivan i ako ga svrbi cijelo tijelo, npr. kod nekih alergija i kožnih infekcija. Konačno, najgora opcija je tumor na mozgu. Agresija može biti i nuspojava nekih lijekova.
Prema anketama najčešći problemi u ponašanju pasa na koje se žale vlasnici:
- Traženje hrane
- Kopanje
- Strahovi i fobije
- Previše zaštitničko ponašanje (prema obitelji, vlasništva)
- Bježanje iz dvorišta
No, najčešći problemi u ponašanju pasa zbog kojih vlasnici traže pomoć su:
- Agresija
- Kakanje i pišanje na neprikladnim mjestima
- Destruktivno ponašanje
- Pretjerana uzbuđenost, neposlušnost
- Lajanje
- Strahovi i fobije
- Pretjerana podređenost
- Kompulzivna i stereotipna ponašanja
Dakle, ako vaš pas ima neki problem u ponašanju, prvo se savjetujte s veterinarom. Kad je pas zdrav, ali ima problema u ponašanju, potražite pomoć savjetnika za ponašanje ili biheviorista za životinje. Ako je pas neposlušan potražite trenere da Vam pomognu u odgoju psa. Pri tome svakako potražite trenera koji se bavi moderni metodama treninga, a ne dresera jer grubi način rada sa psima može stvoriti probleme u ponašanju, o čemu smo već pisali.
O razlici između šaptača, trenera i biheviorista/etologa – čitajte ovdje!
Ako vam se sviđa ovaj tekst, slobodno ga podijelite na svojoj društvenoj mreži!
Važno:
Ovaj tekst nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. kako bi napravila procjenu i napravila precizan program rada s vašim psom.
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
Primijetila sam da često vlasnici pasa nisu sigurni koja bi ponašanja svojih ljubimaca nazvali „problemom“. Neki se žale na sve i svašta, a neki mirno prihvaćaju da su njihovi psi „takvi“, gledaju na neka ponašanja kao dio pseće osobnosti i smatraju da ih kao takve trebaju prihvatiti.
Prema stručnom tumačenju problemi u ponašanju pasa su sva ponašanja koja smetaju vlasnicima! Dakle, to mogu biti neka prirodna pseća ponašanja, zatim ponašanja koja su psi naučili ili nisu naučili, treću skupinu čine ponašanja koja su rezultat emocionalnih trauma i konačno tu su ponašanja koja su rezultat zdravstvenih problema kod pasa.
Kada psi skaču na ljude, laju ili šnjofkaju izmet (drek) ili podrepni dio drugog psa – to su primjeri prirodnih psećih ponašanja. Ta ponašanja ne možemo iskorijeniti iz psa, ali neka od njih možemo ublažiti. Na primjer, psi pozdravljaju ljude skakanjem jer žele polizati naše lice. U psećem svijetu to je pristojno ponašanje, oni nama tako pokazuju svoje veselje i ljubav. Zbog toga je okrutno pse fizički kažnjavati za takvo ponašanje, ali im može pokazati da nas takvo ponašanje ne veseli, odnosno okrenuti se od njih i otići. Vrlo često ljudi griješe, pa prihvaćaju da štenci skaču na njih, a onda očekuju da odrasli psi shvate da su sada preveliki te da više ne bi trebali skakati. Osim toga, psi ne mogu razlikovati našu odjeću: onu na koju smiju skakati (za po kući ili za park) od one na koju ne smiju skakati (za posao ili za večernji izlazak). Zato je važno da se uvijek ponašamo na isti način sa psom koji skače na ljude: skakanje UVIJEK znači da prekidamo daljnje druženje sa psom. Tako će pas naučiti da skakanje nama ne predstavlja isto što i njemu.
Lajanje je zaseban problem u ponašanju jer može imati genetsku osnovu i naučeni dio. Naime, neke pasmine pasa laju više, a neke manje, ali svi psi ponekad zalaju. Dobro je da ljudi kod nabavljanja psa budu toga svjesni! S druge strane, ako je pas nervozan jer je premalo bio u šetnji, ako je pas reaktivan i svega se boji, te ako vlasnici psu odgovaraju na lajanje – tada količina lajanja može postati takva da pas i vlasnik trebaju pomoć stručne osobe. Ispravnim radom sa psom količina lajanja se može smanjiti, ali pas nikada neće u potpunosti prestati lajati.
Za razliku od nas ljudi psi žive u svijetu mirisa (mi smo više vizualno orijentirani). Zbog toga vlasnici koji nabavljaju pse trebaju prihvatiti da psa zanima miris mokraće ili izmeta drugog psa, da je kod pasa pristojno pri pozdravljanju pomirisani njegovu guzu i ostalo. Štoviše, vlasnici koji to ne dozvoljavaju svojim psima smanjuju dobrobit (kvalitetu života, QoL) svojih pasa jer ne prihvaćaju njihova vrsno-specifična ponašanja.
Drugu skupinu problema u ponašanju čine ponašanja koja je pas krivo naučio ili nije naučio. Kada bismo to uspoređivali sa nama, tada bismo rekli da je ovo nalik na školu. Svi kućni ljubimci trebaju naučiti osnove „pristojnog ponašanja“ zbog života s nama ljudima.
Čest primjer ponašanja koja bi psi trebali naučiti je kako lijepo hodati na lajni, bez da vuku vlasnika ili da mu se sapliću pod noge. To ponašanje ima smisla samo nama ljudima, ali psi ga mogu naučiti ukoliko ih se podučava. Važno je napomenuti da ovakvo lijepo hodanje na lajni nije isto što i hodanje uz nogu, kakvo možemo vidjeti kod službenih pasa. Za naše kućne ljubimce dovoljno je da nauče da hodaju na opuštenoj lajni, te da hodaju s naše lijeve ili desne strane – zavisno od toga s kojom rukom držimo povodac. Ovdje nije bitno da se psa uči da uvijek hoda s iste strane, važno je da se ne omota oko vlasnika i da ne izleti ispred kako se vlasnik ne bi sapleo i pao. Lijepo hodanje na povodcu ne može se naučiti uz korištenje flexi povodca jer to pse uči da trebaju potegnuti kada žele ići u nekom smjeru.
Još jedan primjer problema u ponašanju koji je povezan sa „školskim učenjem“ je dolaženje psa kada ga vlasnik zove. Neki vlasnici se žale da njihov pas bježi od njih i ne dolazi na poziv. No, pse treba učiti da dolaze na poziv, i to je dugotrajan posao! Naime, psi lako dolaze na poziv osim kada se bave s nečime zanimljivim, kao što je kada se igraju ili jedu nešto što ne bi smjeli. Najveća greška koju vlasnik može napraviti je da kazni psa kada ga konačno „uhvati“. To je pogrešno zato što se time kažnjava psa jer je konačno došao do vlasnika, te se time smanjuje šansa da pas slijedeći puta posluša.
Treću skupinu problema u ponašanju čine ona ponašanja koja su povezana uz neke emocije, pa je za rješavanje potrebna promjena percepcije i motivacije samog psa (često i vlasnika). Ovo je prava „pseća psihologija“. Takve probleme u ponašanju potrebno je rješavati u širem kontekstu jer oni često zahtijevaju promjenu ponašanja vlasnika prema psu, promjene u domu vlasnika, promjenu prehrane ili načina hranjenja psa i sl.
Najčešći primjer je strah kod pasa. To može biti strah od pucnjave petardi, strah od gromova kod nevremena, anksioznost kod pasa koji sami ostaju doma, zatim strah od nekih pasa , strah od ljudi, i sl. Promjenu ponašanja koja imaju emocionalnu osnovu nije moguće postići samo na temelju principa učenja i treninga! Svako kažnjavanje (davilice, električne ogrlice) ili ograničavanje (stavljanje psa i boks ili korištenje brnjice) problema može pogoršati emocionalno stanje. U takvim situacijama može se preporučiti Dog Appeasing Pheromone, kao osnova za daljnji nastavak rada sa psom.
Ako se pas boji nečega zato što nema iskustva (npr. ljudi s kapuljačom), što je povezano sa nedostatnom socijalizacijom, onda je relativno brzo moguće naučiti ga da nema razloga za strah. No, ako je pas imao loša iskustva, onda je takav strah stvaran i dubok, te ga vjerojatno neće biti moguće u potpunosti riješiti. Ukoliko su emocije povezane s genetikom (kod nekih pasmina) ili epigenetikom (iz loših uzgojnih uvijeta), tada će se problem moći samo djelomično riješiti. To znači da će emocionalno nestabilan pas uvijek ovisiti o ispravnom i pravovremenom postupanju vlasnika, kako bi nadvladao emociju u pojedinoj situaciji.
Dakle, ponekad je potrebno prihvatiti neke nedostatke u ponašanju naših ljubimaca, ali uvijek treba rješavati one koje je moguće. Takav je slučaj sa strahom jer čak i kada ga ne možemo u potpunosti riješiti, ako ga barem umanjimo to može znatno utjecati na kvalitetu života naših pasa.
Četvrtu skupinu problema u ponašanju čine ona ponašanja koja su povezana sa zdravljem. Takve probleme u ponašanju rješava se liječenjem kod veterinara. Na primjer, pas može biti prestrašen ili agresivan ako ne vidi i/ili ne čuje dobro. Hormonalne promjene mogu biti povezane s agresijom (spolni hormoni i hormoni štitnjače). Isto tako, svaka vrsta boli može uzrokovati agresiju, a stres uzrokuje probleme sa želucem i neke promjene u ponašanju pri hranjenju. Pas može biti nervozan i reaktivan i ako ga svrbi cijelo tijelo, npr. kod nekih alergija i kožnih infekcija. Konačno, najgora opcija je tumor na mozgu. Agresija može biti i nuspojava nekih lijekova.
Prema anketama najčešći problemi u ponašanju pasa na koje se žale vlasnici:
- - Skakanje na ljude
- Traženje hrane
- Kopanje
- Strahovi i fobije
- Previše zaštitničko ponašanje (prema obitelji, vlasništva)
- Bježanje iz dvorišta
No, najčešći problemi u ponašanju pasa zbog kojih vlasnici traže pomoć su:
- Agresija
- Kakanje i pišanje na neprikladnim mjestima
- Destruktivno ponašanje
- Pretjerana uzbuđenost, neposlušnost
- Lajanje
- Strahovi i fobije
- Pretjerana podređenost
- Kompulzivna i stereotipna ponašanja
Dakle, ako vaš pas ima neki problem u ponašanju, prvo se savjetujte s veterinarom. Kad je pas zdrav, ali ima problema u ponašanju, potražite pomoć savjetnika za ponašanje ili biheviorista za životinje. Ako je pas neposlušan potražite trenere da Vam pomognu u odgoju psa. Pri tome svakako potražite trenera koji se bavi moderni metodama treninga, a ne dresera jer grubi način rada sa psima može stvoriti probleme u ponašanju, o čemu smo već pisali.
O razlici između šaptača, trenera i biheviorista/etologa – čitajte ovdje!
Ako vam se sviđa ovaj tekst, slobodno ga podijelite na svojoj društvenoj mreži!
Važno:
Ovaj tekst nije zamjena za profesionalno savjetovanje o ponašanju psa. Ako vaš pas iskazuje agresivno ponašanje, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. kako bi napravila procjenu i napravila precizan program rada s vašim psom.
Pasji život™
Poruka drugim medijima/blogeri(ca)ma - uvijek nam je kompliment vidjeti svoje tekstove i teme prenesene na drugim web stranicama, portalima i u časopisima - ukoliko ne tražite dopuštenje ili ne navedete link na našu stranicu/ime autora članka, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.