Cavalier King Charles Spaniel
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Mateja Janeš, mag.ing.agr.
Pasmina pasa koju danas zovemo Cavalier King Charles Spaniel odnosno Kavalirski španijel kralja Charlesa (u daljnjem tekstu samo - kavalir) zapravo potječe od malih toy španiela koji su obitavali u Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj u 16.,17. i 18. stoljeću.
Točno porijeklo toy španijela je nejasno ali dokazi o njihovom postojanju se vide tokom mnogih stoljeća i to u zemljama koje su udaljene jedna od druge. Pojavljivali su se u djelima mnogih umjetnika i neki od najranijih primjera mogu se vidjeti u talijanskim crkvama koje datiraju sve u 13. stoljeće. Puno poznatih umjetnika je uključivalo toy španijele u svojim slikama kraljevskih i plemićkih obitelji na ulju na platnu ili čak i goblenima koje se čak i danas može naći u brojnim dvorcima i domovima u Velikoj Britaniji i Europi.
Slikar: Lely
Na tim slikama vidimo male španijele ravnih glava, visoko položenih ušiju, bademastih očiju i srednje dugačke njuškice.
Slikar: Raynolds
U vrijeme vladavine dinastije Tudor (kralj Henry VII i VIII, kralj Edward VI, Jane Grey, kraljica Mary I i kraljica Elisabeth I) toy španijeli su bili poznati kao „psi za dame“, dok su tek u vrijeme dinastije Stuart dobili kraljevsku titulu „španijeli kralja Charlesa“. Pored uloge pratioca, kavaliri su - baš kao i njihovi preci koji su po tome dobili i ime COMFORTER - imali još jednu važnu ulogu: grijali su krila dama u prohladnim i vjetrovitim dvorcima, crkvama (da, psi su smjeli u crkvu) i kočijama. I naravno - kao što im sam naziv kaže - tješili su i uveseljavali ljude a njihovi potomci tu važnu funkciju uspješno izvršavaju i dan danas :)
Slikar: Stubbs
Lady Wentworth u svojoj knjizi „Toy psi i njihovi preci“ objavljenoj 1911. nakon mnogo istraživanja zaključuje da su crveno bijeli toy španijeli najstarija pasmina i da su donesene iz Kine u Italiju početkom 13.stoljeća, dok je još trgovina između ovih zemalja bila svježa.
U 16. stoljeću, Henry VIII nije bio poznat kao ljubitelj pasa i odredio je da se za vrijeme njegove vladavine na dvoru ne smiju držati psi osim nekih „malih španijela za dame“. Godine 1554. na portretu njegove kćeri kraljice Marije I i njenog supruga Filipa od Španjolske pojavljuju se i dva toy španijela pored njihovih nogu.
Slikar: Van Dyke
1570. godine dr. Johannes Caius, glavni liječnik kraljice Elizabete I, napisao je raspravu na latinskom jeziku u kojoj je poznate engleske pasmine pasa podijelio u pet grupa. Treću grupu nazvao je: „španijel blag ili udoban – osjetljiv, uredan i lijep pas“. Također ih je opisao kao „dvorske pratitelje“ i „ugodno društvo za igru“, a i napisao je da mali španijeli mogu olakšati bol i neugodu kada ih bolesnici drže na trbuhu ili prsima. Bilo kako bilo, mali španijeli su sigurno služili kao grijači i društvo.
Postoji i vrlo poznata priča o malom crno-bijelom španijelu nađenom ispod suknje Marije, kraljice Škotske nakon smaknuća u Fortheringhay dvorcu 1587.
Mary je smaknuta s tri udarca krvnikove sjekire, međutim, na užas prisutnih, iako bez glave - njezino se tijelo počelo micati. Točnije, počela se micati njezina suknja iz koje je izvirio mali psić koji je bio njezino jedino društvo tokom godina provedenih u tamnici. Nažalost, nakon njezine smrti pas je od tuge prestao jesti i uskoro je uginuo.
Slikar: Gainsborough
Bez obzira na njihovo porijeklo, mali španijeli su bili popularni "psići za krilo" u kraljevskim i plemićkim obiteljima u kontinentalnoj Europi, a otkada su doneseni u Englesku ubrzo postaju omiljeni na dvoru kralja Charlesa I te ostalih britanskih plemića.
Slikar: Danckerts
Kralj Charles I (gore) je bio vrlo privržen svojim toy španijelima i priča se da ga je njegov mali pas pratio čak i na njegovo smaknuće u Whitehallu. Upravo zbog njegove ljubavi prema njima, pasmina je nazvana po njemu. Njegov nasljednik, Kralj Charles II odrastao je sa toy španijelima i kad se vratio iz progonstva 1660. godine, nekoliko ih je donio natrag sa sobom. Mali španijeli postali su mu posebno dragi, tako da su ga rijetko viđali bez njih – no tom činjenicom dvorjani baš nisu bili presretni!
Prema Johnu Evelynu koji je pisao dnevnik, kralj je "Uživao u tome da ga mali španijeli slijede i leže na njegovom krevetu, gdje su se i kujice štenile, što je pak bilo vrlo uvredljivo i po čemu je onda cijeli dvor smrdio“. Kralj Charles II je navodno toliko obožavao toy španijele da je napisao proglas kojim se toj pasmini omogućava pristup bilo kojem javnom mjestu, uključujući i parlament...
Vremenom, a i dolaskom vladavine WIliama III, toy španijeli su izlazili iz mode, a na njihovo mjesto je došao mops. Jedina iznimka je bio crveno-bijeli toy španijel čiji se uzgoj nastavio kod palače Blenheim zahvaljujući raznim vojvodama od Marlborougha.
Postoje dokazi da se mali tip španijela koristio za lov ptica ranije u povijesti i da su ih gospoda u 19.stoljeću cijenili radi njihovih radnih sposobnosti. Sportski Zbornik, objavljen 1820. opisuje ih kao vrlo „osjetljive, male španijele, ili španijele za tepih koji imaju izuzetan nos i koji će istinski dobro loviti.“
Kraljica Viktorija je imala omiljenog toy španijela koji se zvao Dash čiji portret je 1836. naslikao umjetnik Sir Edwin Landeer. Kasnije je naslikao je i Viktorijinog drugog black and tan toy španijela Tilco-a. Dash je bio vjerni Viktorijin pratitelj tijekom osamljenog djevojaštva i početkom vladavine i redovito ga spominje u osobnom dnevniku. Priča se da je nakon svoje krunidbe 1837. Viktorija požurila nazad u svoje odaje kako bi okupala Dash-a prije spavanja. Dash je navodno igrao i važnu ulogu u spajanju Viktorije i Alberta. Već na prvom spoju Viktoriju je osvojio visoki, ozbiljni, plavooki Albert, ali zapravo ju je osvojilo njegovo ponašanje prema Dashu. U svojem je dnevniku zapisala: „Albert se igrao i ludovao s Dashom“. Dash je pokopan u dvorcu Windsor i njegov epitaf glasi:
“Ovdje leži Dash,
najdraži ljubimac kraljice Viktorije
U svojoj desetoj godini.
Njegova privrženost bila je bez sebičnosti,
Njegova zaigranost bila je bez zlobe.
Čitatelju, ako želiš živjeti voljen i umrijeti ožaljen, povedi se njegovim primjerom.“
U 19. stoljeću su vojvoda i vojvotkinja od Marlborougha bili veliki ljubitelji, a vojvoda John Churchill je postao prvi uzgajivač malih španijela crveno bijele boje. On ih je uzgajao kao lovne pse jer su bili u stanju držati korak s konjskim kasom. Palača Blenheim je bila nasljeđe dinastije Marlborougha, a prema tome imenu su crvenkasto/smeđe bijeli španijeli dobili ime BLENHEIM ŠPANIJELI. Danas je to ime ostalo kao ime jedne od četiri boje kavalir španijela kralja Charlesa.
Obitelj Marlborough, slikar: Singer Sargent
Za „spot“ ili crvenkasto/smeđu točku na vrhu glava kavaliraca tipa Blenheim, prema legendi je zaslužna Sarah, vojvotkinja od Marlborougha. Legenda kaže da je Sarah dok je čekala vojvodu da se vrati iz bitke kod Blenheima, palcem pritiskala glavu skotne kujice kako bi ju smirila. Kada se kujica oštenila, navodno su svi štenci imali „spot“ na vrhu glava. I danas se smatra da je to znak vjernosti.
Blenheim spot
U Engleskoj sredinom 19.stoljeća počinje uzgoj pasa kao i izložbe pasa kakve danas poznajemo. Tada su razvijene mnoge nove pasmine, dok su se neke druge, starije - ugasile. Tako su toy španijeli podlegli novoj modi - odjednom su postali traženi psi potpuno ravnog lica i gotovo bez njuške, izbačene donje čeljusti, okrugle lubanje s dugim, nisko položenim ušima i velikim, okruglim, izbuljenim očima. To su bili novi, moderni King Charles španijeli koji su u SAD-u postali poznati kao English Toy španijeli. Kao rezultat te mode, King Charles španijel kakvog poznajemo sa starih slika gotovo je iščezao.
Slikar: Romney
Zanimanje za ranijim tipom King Charles španijela ponovno je oživjelo 1926. godine kada je amerikanac Roswell Eldridge došao u Englesku nadajući se da će vidjeti toy španijele kao na starim slikama. Bio je razočaran kad je pronašao samo nekolicinu takvih pasa, no bio je uporan te je iste godine nagovorio Engleski kinološki klub da mu dopusti da pet godina zaredom ponudi veliku novčanu nagradu na svjetskoj izložbi pasa Crufts za mužjaka i ženku koji bi sličili toy španijelima u vrijeme vladavine kralja Charlesa II. Nagrada je iznosila 25 gvineja za mužjaka i isto toliko za ženku, što je u to vrijeme bilo puno novaca.
Nažalost nitko od uzgajivača King Charles španijela nije to shvatio ozbiljno jer su se godinama trudili selektivnim uzgojem skratiti njušku i dobiti ravno lice. No, unatoč tome se do isteka ponuđene nagrade našao određeni broj entuzijasta koji su željeli ponovno oživjeti pasminu kakva je nekad bila te su krenuli u uzgajivački eksperiment. 1928. godine jednom psu je ipak pripala nagrada - bio je to „Ann's son“ vlasnice Miss Mostyn Walker (dolje).
Nažalost, Roswell Eldridge to nije doživio. Umro je 1928. u 70-oj godini života samo mjesec dana prije Cruftsa. Iste godine osnovan je uzgajivački klub i pasmina je priznata pod nazivom Cavalier King Charles spaniel. Na prvom sastanku kluba, drugog dana Cruftsa, bio je sastavljen standard pasmine koji se zadržao do danas. Riječ „cavalier“ je dodana na King Charles španijel kako bi se odvojila te dvije različite pasmine.
Ann's Son stavljen je na stol kao živi primjer, a članovi kluba donijeli su reprodukcije starih slika iz 16., 17. i 18. stoljeća. Odlučeno je da nikakvo trimanje i šišanje nije dopušteno kako pasmina nikad više ne bi podlegla modi. Tražio se "savršeno prirodan psić", a ne onaj "iskvaren osobnim modnim ukusom vlasnika".
Iako su mnogi s nevjericom promatrali napore da se vrati stari tip King Charles španijela te je čak i sam Kinološki klub bio suzdržan, postepeno je sve više ljudi prihvatilo takav uzgoj te su se i sami vratili starom tipu. Kinološki je klub 1945. dopustio zasebnu prijavu pasmine Cavalier King Charles Spaniela na izložbama pasa, kao i osvajanje šampionata.
Polagano je rasla popularnost Cavalier King Charles Spaniela, pa ih je sve više ljudi počelo uzgajati i tako je poprilično narastao broj tih sjajnih malih pasa.
Godine 1963. Blenheim ženka Ch. Amelia of Laguna je ušla u povijest osvojivši titulu najboljeg psa među toy pasminama na Crufts izložbi pasa. Samo 10 godina kasnije Blenheim mužjak Ch. Alansmere Aquarius je na istoj izložbi osvojio titulu najljepšeg psa od svih pasmina ni tako postao prvi pas toy pasmine koji je osvojio tu nagradu u više od 50 godina (dolje).
Danas je kavalir jedna od najpopularnijih pasmina u Engleskoj, Australiji, SAD-u i drugim zemljama, kao ljubimac, a isto tako i kao izložbeni pas. Također su uspješni i u raznim psećim sportskim disciplinama te kao terapijski psi.
STANDARD
Visina: 30-33 cm
Težina: 5,5-8,5 kg
Dlaka - Duga, svilenkasta bez kovrča, ali je blaga valovitost dozvoljena. Perjanice na nogama su bogate. Ovi psi se po standardu ne smiju šišati.
Boja - postoje četiri priznate boje kavalira:
S lijeva na desno: black & tan - crna sa paležom iznad očiju, na obrazima, unutar ušiju, na prsima i ispod repa. Palež treba biti svijetla dok su bjeline nepoželjne. Ruby- jednobojna bogata crvena, bjeline su i u toj boji nepoželjne. Tricolour – trobojna: crna i bijela podjednako raspoređene po tijelu, jasno odijeljena sa paležom iznad očiju, na obrazima, unutar ušiju, s unutrašnje strane nogu i ispod repa. Blenheim – dobro pigmentirane kestenjaste oznake, jasno odijeljene na biserno bijeloj podlozi. Kestenjaste oznake jednako su podijeljene na glavi, između ušiju treba biti dovoljno bijelog prostora za kestenjastu okruglu oznaku (Blenheim spot).
Upravo zbog razlika u bojama preporučena su međusobna parenja kavalira koji imaju bjeline (blenheim x blenheim, blenheim x tricolor, tricolor x tricolor) i međusobna parenja koja nemaju bjeline (ruby x ruby, ruby x black & tan, black & tan x black & tan) kako bi psi ostali „u standardu“. Međutim, zadnjih godina sve je jača inicijativa da se pare sve četiri boje nasumično kako bi se povećao genetski bazen i što više smanjio inbreeding. Moja kuja Wendy potječe iz jednog takvog uzgoja:
Amerikanci su se malo i sa bojama kavalira poigrali pa tako tamo postoje razne druge varijacije u bojama koje međutim nisu priznate od FCI-a - no da vas podsjetimo da nekada ljudi nisu ni mogli sanjati da će Labradorima biti dopuštena žuta i čokoladna boja, tako da nitko ne kaže da jednog dana neće biti i crnih kavalira:
Zdravlje - o urođenim bolestima možete pročitati ovdje
Razina aktivnosti - Cavalier king Charles Spaniel je aktivna, dobro uravnotežena pasmina pasa blagog izraza. Privrženi su vlasniku i uglavnom neustrašivi. Toliko su prijateljski nastrojeni i neagresivni da bi vjerojatno provalnicima još pomogli iznijeti stvari iz vaše kuće. Jedni su od rijetkih malih pasmina koji ne naginju nervozi i ako unatoč svemu pokazuju znakove nervoze, tada vjerojatno nešto nije u redu sa zdravljem tog psa. Ova pasmina slovi kao „the most puppylike breed“. To su psi koji svoju zrelost dosežu tek tamo oko druge godine života i od svih pasmina najdulje izgledaju kao štenad.
Oni jednako entuzijastično mogu s vlasnikom cijeli dan planinariti i šetati po prirodi, sklupčano grijati krilo vlasnika i uživati u toplini doma dok vani lije kiša, ili trčati agility:
Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu.
I na kraju, kao i uvijek - vaši su komentari (ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije – poslati ih možete na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Pasmina pasa koju danas zovemo Cavalier King Charles Spaniel odnosno Kavalirski španijel kralja Charlesa (u daljnjem tekstu samo - kavalir) zapravo potječe od malih toy španiela koji su obitavali u Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj u 16.,17. i 18. stoljeću.
Točno porijeklo toy španijela je nejasno ali dokazi o njihovom postojanju se vide tokom mnogih stoljeća i to u zemljama koje su udaljene jedna od druge. Pojavljivali su se u djelima mnogih umjetnika i neki od najranijih primjera mogu se vidjeti u talijanskim crkvama koje datiraju sve u 13. stoljeće. Puno poznatih umjetnika je uključivalo toy španijele u svojim slikama kraljevskih i plemićkih obitelji na ulju na platnu ili čak i goblenima koje se čak i danas može naći u brojnim dvorcima i domovima u Velikoj Britaniji i Europi.
Slikar: Lely
Na tim slikama vidimo male španijele ravnih glava, visoko položenih ušiju, bademastih očiju i srednje dugačke njuškice.
Slikar: Raynolds
U vrijeme vladavine dinastije Tudor (kralj Henry VII i VIII, kralj Edward VI, Jane Grey, kraljica Mary I i kraljica Elisabeth I) toy španijeli su bili poznati kao „psi za dame“, dok su tek u vrijeme dinastije Stuart dobili kraljevsku titulu „španijeli kralja Charlesa“. Pored uloge pratioca, kavaliri su - baš kao i njihovi preci koji su po tome dobili i ime COMFORTER - imali još jednu važnu ulogu: grijali su krila dama u prohladnim i vjetrovitim dvorcima, crkvama (da, psi su smjeli u crkvu) i kočijama. I naravno - kao što im sam naziv kaže - tješili su i uveseljavali ljude a njihovi potomci tu važnu funkciju uspješno izvršavaju i dan danas :)
Slikar: Stubbs
Lady Wentworth u svojoj knjizi „Toy psi i njihovi preci“ objavljenoj 1911. nakon mnogo istraživanja zaključuje da su crveno bijeli toy španijeli najstarija pasmina i da su donesene iz Kine u Italiju početkom 13.stoljeća, dok je još trgovina između ovih zemalja bila svježa.
U 16. stoljeću, Henry VIII nije bio poznat kao ljubitelj pasa i odredio je da se za vrijeme njegove vladavine na dvoru ne smiju držati psi osim nekih „malih španijela za dame“. Godine 1554. na portretu njegove kćeri kraljice Marije I i njenog supruga Filipa od Španjolske pojavljuju se i dva toy španijela pored njihovih nogu.
Slikar: Van Dyke
1570. godine dr. Johannes Caius, glavni liječnik kraljice Elizabete I, napisao je raspravu na latinskom jeziku u kojoj je poznate engleske pasmine pasa podijelio u pet grupa. Treću grupu nazvao je: „španijel blag ili udoban – osjetljiv, uredan i lijep pas“. Također ih je opisao kao „dvorske pratitelje“ i „ugodno društvo za igru“, a i napisao je da mali španijeli mogu olakšati bol i neugodu kada ih bolesnici drže na trbuhu ili prsima. Bilo kako bilo, mali španijeli su sigurno služili kao grijači i društvo.
Postoji i vrlo poznata priča o malom crno-bijelom španijelu nađenom ispod suknje Marije, kraljice Škotske nakon smaknuća u Fortheringhay dvorcu 1587.
Mary je smaknuta s tri udarca krvnikove sjekire, međutim, na užas prisutnih, iako bez glave - njezino se tijelo počelo micati. Točnije, počela se micati njezina suknja iz koje je izvirio mali psić koji je bio njezino jedino društvo tokom godina provedenih u tamnici. Nažalost, nakon njezine smrti pas je od tuge prestao jesti i uskoro je uginuo.
Slikar: Gainsborough
Bez obzira na njihovo porijeklo, mali španijeli su bili popularni "psići za krilo" u kraljevskim i plemićkim obiteljima u kontinentalnoj Europi, a otkada su doneseni u Englesku ubrzo postaju omiljeni na dvoru kralja Charlesa I te ostalih britanskih plemića.
Slikar: Danckerts
Kralj Charles I (gore) je bio vrlo privržen svojim toy španijelima i priča se da ga je njegov mali pas pratio čak i na njegovo smaknuće u Whitehallu. Upravo zbog njegove ljubavi prema njima, pasmina je nazvana po njemu. Njegov nasljednik, Kralj Charles II odrastao je sa toy španijelima i kad se vratio iz progonstva 1660. godine, nekoliko ih je donio natrag sa sobom. Mali španijeli postali su mu posebno dragi, tako da su ga rijetko viđali bez njih – no tom činjenicom dvorjani baš nisu bili presretni!
Prema Johnu Evelynu koji je pisao dnevnik, kralj je "Uživao u tome da ga mali španijeli slijede i leže na njegovom krevetu, gdje su se i kujice štenile, što je pak bilo vrlo uvredljivo i po čemu je onda cijeli dvor smrdio“. Kralj Charles II je navodno toliko obožavao toy španijele da je napisao proglas kojim se toj pasmini omogućava pristup bilo kojem javnom mjestu, uključujući i parlament...
Vremenom, a i dolaskom vladavine WIliama III, toy španijeli su izlazili iz mode, a na njihovo mjesto je došao mops. Jedina iznimka je bio crveno-bijeli toy španijel čiji se uzgoj nastavio kod palače Blenheim zahvaljujući raznim vojvodama od Marlborougha.
Postoje dokazi da se mali tip španijela koristio za lov ptica ranije u povijesti i da su ih gospoda u 19.stoljeću cijenili radi njihovih radnih sposobnosti. Sportski Zbornik, objavljen 1820. opisuje ih kao vrlo „osjetljive, male španijele, ili španijele za tepih koji imaju izuzetan nos i koji će istinski dobro loviti.“
Kraljica Viktorija je imala omiljenog toy španijela koji se zvao Dash čiji portret je 1836. naslikao umjetnik Sir Edwin Landeer. Kasnije je naslikao je i Viktorijinog drugog black and tan toy španijela Tilco-a. Dash je bio vjerni Viktorijin pratitelj tijekom osamljenog djevojaštva i početkom vladavine i redovito ga spominje u osobnom dnevniku. Priča se da je nakon svoje krunidbe 1837. Viktorija požurila nazad u svoje odaje kako bi okupala Dash-a prije spavanja. Dash je navodno igrao i važnu ulogu u spajanju Viktorije i Alberta. Već na prvom spoju Viktoriju je osvojio visoki, ozbiljni, plavooki Albert, ali zapravo ju je osvojilo njegovo ponašanje prema Dashu. U svojem je dnevniku zapisala: „Albert se igrao i ludovao s Dashom“. Dash je pokopan u dvorcu Windsor i njegov epitaf glasi:
“Ovdje leži Dash,
najdraži ljubimac kraljice Viktorije
U svojoj desetoj godini.
Njegova privrženost bila je bez sebičnosti,
Njegova zaigranost bila je bez zlobe.
Čitatelju, ako želiš živjeti voljen i umrijeti ožaljen, povedi se njegovim primjerom.“
U 19. stoljeću su vojvoda i vojvotkinja od Marlborougha bili veliki ljubitelji, a vojvoda John Churchill je postao prvi uzgajivač malih španijela crveno bijele boje. On ih je uzgajao kao lovne pse jer su bili u stanju držati korak s konjskim kasom. Palača Blenheim je bila nasljeđe dinastije Marlborougha, a prema tome imenu su crvenkasto/smeđe bijeli španijeli dobili ime BLENHEIM ŠPANIJELI. Danas je to ime ostalo kao ime jedne od četiri boje kavalir španijela kralja Charlesa.
Obitelj Marlborough, slikar: Singer Sargent
Za „spot“ ili crvenkasto/smeđu točku na vrhu glava kavaliraca tipa Blenheim, prema legendi je zaslužna Sarah, vojvotkinja od Marlborougha. Legenda kaže da je Sarah dok je čekala vojvodu da se vrati iz bitke kod Blenheima, palcem pritiskala glavu skotne kujice kako bi ju smirila. Kada se kujica oštenila, navodno su svi štenci imali „spot“ na vrhu glava. I danas se smatra da je to znak vjernosti.
Blenheim spot
Slikar: Romney
Zanimanje za ranijim tipom King Charles španijela ponovno je oživjelo 1926. godine kada je amerikanac Roswell Eldridge došao u Englesku nadajući se da će vidjeti toy španijele kao na starim slikama. Bio je razočaran kad je pronašao samo nekolicinu takvih pasa, no bio je uporan te je iste godine nagovorio Engleski kinološki klub da mu dopusti da pet godina zaredom ponudi veliku novčanu nagradu na svjetskoj izložbi pasa Crufts za mužjaka i ženku koji bi sličili toy španijelima u vrijeme vladavine kralja Charlesa II. Nagrada je iznosila 25 gvineja za mužjaka i isto toliko za ženku, što je u to vrijeme bilo puno novaca.
Nažalost nitko od uzgajivača King Charles španijela nije to shvatio ozbiljno jer su se godinama trudili selektivnim uzgojem skratiti njušku i dobiti ravno lice. No, unatoč tome se do isteka ponuđene nagrade našao određeni broj entuzijasta koji su željeli ponovno oživjeti pasminu kakva je nekad bila te su krenuli u uzgajivački eksperiment. 1928. godine jednom psu je ipak pripala nagrada - bio je to „Ann's son“ vlasnice Miss Mostyn Walker (dolje).
Nažalost, Roswell Eldridge to nije doživio. Umro je 1928. u 70-oj godini života samo mjesec dana prije Cruftsa. Iste godine osnovan je uzgajivački klub i pasmina je priznata pod nazivom Cavalier King Charles spaniel. Na prvom sastanku kluba, drugog dana Cruftsa, bio je sastavljen standard pasmine koji se zadržao do danas. Riječ „cavalier“ je dodana na King Charles španijel kako bi se odvojila te dvije različite pasmine.
Ann's Son stavljen je na stol kao živi primjer, a članovi kluba donijeli su reprodukcije starih slika iz 16., 17. i 18. stoljeća. Odlučeno je da nikakvo trimanje i šišanje nije dopušteno kako pasmina nikad više ne bi podlegla modi. Tražio se "savršeno prirodan psić", a ne onaj "iskvaren osobnim modnim ukusom vlasnika".
Iako su mnogi s nevjericom promatrali napore da se vrati stari tip King Charles španijela te je čak i sam Kinološki klub bio suzdržan, postepeno je sve više ljudi prihvatilo takav uzgoj te su se i sami vratili starom tipu. Kinološki je klub 1945. dopustio zasebnu prijavu pasmine Cavalier King Charles Spaniela na izložbama pasa, kao i osvajanje šampionata.
Polagano je rasla popularnost Cavalier King Charles Spaniela, pa ih je sve više ljudi počelo uzgajati i tako je poprilično narastao broj tih sjajnih malih pasa.
Godine 1963. Blenheim ženka Ch. Amelia of Laguna je ušla u povijest osvojivši titulu najboljeg psa među toy pasminama na Crufts izložbi pasa. Samo 10 godina kasnije Blenheim mužjak Ch. Alansmere Aquarius je na istoj izložbi osvojio titulu najljepšeg psa od svih pasmina ni tako postao prvi pas toy pasmine koji je osvojio tu nagradu u više od 50 godina (dolje).
Danas je kavalir jedna od najpopularnijih pasmina u Engleskoj, Australiji, SAD-u i drugim zemljama, kao ljubimac, a isto tako i kao izložbeni pas. Također su uspješni i u raznim psećim sportskim disciplinama te kao terapijski psi.
STANDARD
Visina: 30-33 cm
Težina: 5,5-8,5 kg
Dlaka - Duga, svilenkasta bez kovrča, ali je blaga valovitost dozvoljena. Perjanice na nogama su bogate. Ovi psi se po standardu ne smiju šišati.
Boja - postoje četiri priznate boje kavalira:
S lijeva na desno: black & tan - crna sa paležom iznad očiju, na obrazima, unutar ušiju, na prsima i ispod repa. Palež treba biti svijetla dok su bjeline nepoželjne. Ruby- jednobojna bogata crvena, bjeline su i u toj boji nepoželjne. Tricolour – trobojna: crna i bijela podjednako raspoređene po tijelu, jasno odijeljena sa paležom iznad očiju, na obrazima, unutar ušiju, s unutrašnje strane nogu i ispod repa. Blenheim – dobro pigmentirane kestenjaste oznake, jasno odijeljene na biserno bijeloj podlozi. Kestenjaste oznake jednako su podijeljene na glavi, između ušiju treba biti dovoljno bijelog prostora za kestenjastu okruglu oznaku (Blenheim spot).
Upravo zbog razlika u bojama preporučena su međusobna parenja kavalira koji imaju bjeline (blenheim x blenheim, blenheim x tricolor, tricolor x tricolor) i međusobna parenja koja nemaju bjeline (ruby x ruby, ruby x black & tan, black & tan x black & tan) kako bi psi ostali „u standardu“. Međutim, zadnjih godina sve je jača inicijativa da se pare sve četiri boje nasumično kako bi se povećao genetski bazen i što više smanjio inbreeding. Moja kuja Wendy potječe iz jednog takvog uzgoja:
Amerikanci su se malo i sa bojama kavalira poigrali pa tako tamo postoje razne druge varijacije u bojama koje međutim nisu priznate od FCI-a - no da vas podsjetimo da nekada ljudi nisu ni mogli sanjati da će Labradorima biti dopuštena žuta i čokoladna boja, tako da nitko ne kaže da jednog dana neće biti i crnih kavalira:
Zdravlje - o urođenim bolestima možete pročitati ovdje
Razina aktivnosti - Cavalier king Charles Spaniel je aktivna, dobro uravnotežena pasmina pasa blagog izraza. Privrženi su vlasniku i uglavnom neustrašivi. Toliko su prijateljski nastrojeni i neagresivni da bi vjerojatno provalnicima još pomogli iznijeti stvari iz vaše kuće. Jedni su od rijetkih malih pasmina koji ne naginju nervozi i ako unatoč svemu pokazuju znakove nervoze, tada vjerojatno nešto nije u redu sa zdravljem tog psa. Ova pasmina slovi kao „the most puppylike breed“. To su psi koji svoju zrelost dosežu tek tamo oko druge godine života i od svih pasmina najdulje izgledaju kao štenad.
Oni jednako entuzijastično mogu s vlasnikom cijeli dan planinariti i šetati po prirodi, sklupčano grijati krilo vlasnika i uživati u toplini doma dok vani lije kiša, ili trčati agility:
Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu.
I na kraju, kao i uvijek - vaši su komentari (ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije – poslati ih možete na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Image Gallery
View the embedded image gallery online at:
https://www.rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/578-cavalier-king-charles-spaniel#sigProGalleriaf1c7296952
https://www.rujanajeger.com/index.php/pasmine-pasa/item/578-cavalier-king-charles-spaniel#sigProGalleriaf1c7296952