Turski pastirski pas - Kangal
- font size decrease font size increase font size
Napisao: Miljenko Vojta, Međi klub
Na desetke neobičnih legendi i neuskladivih teorija stoljećima se ispredaju o podrijetlu moćnog Turskog pastirskog psa Kangala, a da nitko i od današnjih znalaca u stvari ne može sa sigurnošću ustvrditi da je dopro imalo bliže pravoj istini u odnosu na sve ostale. Jedino je posve nedvojbeno da se prema anatomsko-morfološkim značajkama radi o divovskoj pasmini molosoidnih pastirskih pasa, relativno lakše tjelesne konstrukcije od prosječnih današnjih pripadnika te grupe pasa, te upravo stoga eksplozivnije snage i velike brzine kretanja. Njihova su pradomovina - baš kao i svih ostalih današnjih potomaka drevnih, moćnih pramolosa, jedne od najstarijih svjetskih prapasmina - beskrajna i surova gorska prostranstva podno vječnim ledom okovanih, gordih himalajskih visova.
Zašto su, s kime i kada, u iznimno širokom povijesnom razdoblju između nekoliko tisuća godina prije naše ere i cca. 1300. godine naše ere, psi tipa molosa iz prostora Središnje Azije pristigli u ipak znatno pitomije, ugodnije i zelenije podneblje Istočne Anatolije, da bi se u njoj trajno nastanili i udomaćili, osobito u području grada Sivasa i Kangala, po kojem su i dobili ime, vjerojatno će zauvijek ostati prekriveno koprenom tajne. Smatra se da je njihov današnji izgled, baš kao i drugih, srodnih im autohtonih vrsta molosoidnih anatolijskih pastirskih pasa, formiran početkom 12. stoljeća, u vrijeme nastanka i početka velikog jačanja i širenja moćnog Otomanskog carstva.
Danas su Kangali prisutni u svim dijelovima moderne Turske gdje se još obavlja ispaša stoke, a u manjoj mjeri i u skoro svim zemljama nekdašnje višestoljetne turske vladavine, pa tako i na području Balkanskog poluotoka. Temeljna namjena im je i dalje ostala ista te iskazuju podjednake osobine koje su bile svojstvene i njihovim precima.
Turski pastiri prijateljuju s Kangalima od kada dopiru njihova kolektivna sjećanja, usmene predaje i legende, oduvijek ih uzgajajući i koristeći za čuvanje ergela konja te stada goveda, ovaca ili koza od predatora - vukova, medvjeda i čagljeva - u različitim, često vrlo teškim uvjetima.
Kangal je istinski nacionalni ponos Turske, čiji je kinološki savez tek relativno nedavno postao nositeljem njegovog službenog pasminskog standarda, koji vrlo precizno opisuje izvorni radni oblik te prve standardizirane turske autohtone pasmine pasa, upravo u cilju očuvanje njene čistoće.
Zanimljivo je da je njegova aktualna inačica, uz izradu odgovarajuće zootehničke studije, pomno sačinjena pod rukovodstvom srpskog kinologa i vrsnog molosologa dr. Milivoja Uroševića. Ipak, ponosni Kangal - prikazan i na turskoj poštanskoj marki - još uvijek nije i službeno krenuo vrlo dugim i trnovitim putem međunarodnog priznavanja od strane Međunarodne kinološke federacije F.C.I. u čijem se razdiobenom sustavu u statusu međunarodno još nepriznate pasmine trenutno ubraja u II. 2. F.C.I. skupinu.
Istovremeno, po svojim donekle različitim, specifičnim nacionalnim regulama i standardima, Kangala pod imenom Anatolijskog pastirskog psa priznaju nezavisne krovne kinološke organizacije Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Novog Zelanda, dok ga po aktualnom i uže definiranom turskom standardu priznaju nacionalni kinološki savezi nekolicine zemalja iz široke skupine više od 90 država pod međunaridnim patronatom F.C.I. poput Srbije, Bosne i Hercegovine te Mađarske, a odnedavno i Češke. U tim zemljama čistokrvni Kangali ne samo da mogu sudjelovati na svim izložbama pasa pod gotovo izjednačenim uvjetima u odnosu na pripadnike svih drugih, regularno priznatih pasmina, nego se i njihov podmladak rutinirano upisuje u odgovarajuće uvjetne rodovne knjige te mu se shodno tome izdaju i odgovarajuće nacionalne ili izvozne rodovnice.
Turski pastirski pas Kangal još uvijek je relativno neafirmirana i razmjerno rijetka pasmina pasa, kojoj tek slijedi otvaranje vrata u svijet kinologije. No, kako je u njenom izvornom obliku riječ o doista neiskvarenoj i staroj autohtonoj vrsti, upravo zbog toga mnogima postaje sve zanimljivijom. Nažalost, u samoj Turskoj, užoj postojbini Kangala, baš kao i na prostorima bivše Jugoslavije te drugih balkanskih zemalja, primjerice - sve velike žute ili sive pastirske pse s crnom maskom na njuškama mnogi još uvijek olako nazivaju Kangalima, mada se najveći broj tih pasa uopće ne uklapa u sada važeći, službeni standard pasmine, koji opisuje samo jednu dopuštenu vrstu tjelesne građe. Za razliku od Kangala, Anatolski pastirski pas, zbog crne gubice često neslužbeno nazivan i Karabash, što u prijevodu s turskog jezika naprosto znači crnoglavi - svaki je pastirski pas bilo kojeg oblika, visine, boje i dužine dlake, koji u Anatoliji prati pastira i obavlja dužnost čuvanja stoke. No, takve pse Turski kinološki savez ne prepoznaje kao neku određenu, specifičnu pasminu.
Na slici je pas s kupiranim ušima, no podsjećamo da je kupiranje kod nas zabranjeno i takav se pas ne može izlagati (op.ur.)
Nažalost, kao i neke druge pasmine pastirskih pasa, psi u tipu Kangala često se u Turskoj koriste u borbama pasa – što je za svaku osudu. Kako su Kangali inteligentni, razumni i suštinski vrlo suzdržani psi, nikada se bez razloga ne upuštaju u borbe. Stoga ih najčešće križaju s još većim te znatno težim i zdepastijim psima nestandardizirane pasmine turskih mastifa Malakli, čime dobivaju brze i spretne križance povećaih dimenzija i mase te znatno agresivnije i neuravnoteženije ćudi od izvornih Kangala. To je jedan od dodatnih razloga postojanja velikih razlika u tipu pasa koje neki uporno pokušavaju podvesti pod zajednički nazivnik s Kangalom, skladnim atletom i besprijekornim radnikom, za razliku od njihovih preteških, preglomaznih, nezgrapnih, agresivnih i krvoločnih grdosija.
STANDARD
Visina: 65 - 80 cm
Težina: 40 - 70 kg
Dlaka: Obilna, bujna, gusta, čvrsta, i glatka, srednje dužine, na grebenu 3 do 7 cm. Dobro pokriva cijelo tijelo. Vrlo gudsta poddlaka.
Boje: Svijetložuta, zlatnožuta, krem do svjetlosmeđe ili pješčanosiva do tamnosive, s izraženo tamnom, crnom maskom do očiju i s crnim uškama
Svim normalnim ljubiteljima i štovateljima tih izuzetno velikih i snažnih, prvenstveno ovčarskih pasa, izrazito atraktivnog i dostojanstvenog, izgleda - inteligentnog, samostalnog, uravnoteženog, mirnog, dobroćudnog i opreznog karaktera - zaštitnički privrženih, dobronamjernih i potpuno odanih svojim vlasnicima i njihovim obiteljima, oni mogu postojano i vjerno služiti kao izvrsni, pouzdani i beskompromisni čuvari seoskih imanja, kuća i okućnica ili za osobnu zaštitu. A kada Kangali čuvaju povjerena im stada ili imovinu bilo koje vrste, izrazito su oštrog karaktera, neustrašivo hrabri, odlučni, brzi i nepodmitljivi pa cijeli čopori izgladnjelih vukova, kao i najveći medvjedi u sukobu s njima nemaju baš nikakvih izgleda.
Kangal je samouvjeren pas, vrlo sklon samostalnom odlučivanju, a zbog naglašeno izraženog čuvarskiog nagona radije će čuvati ono što mu je povjereno, nego se opušteno prepustiti igri. Kao pas čopora voli da ih je više u zajednici. Veoma je blagonaklon prema svim domaćim životinjama koje smatra svojima, psima drugih pasmina, mačkama, peradi i stoci, ali u svom prostoru koji nadzire ne dopušta pristup tuđim životinjama, smatrajući ih uljezima.
Lagan je i nezahtjevan za održavanje, no preporučljivo ga je držati u kući s dvorištem, nikada na lancu, jer mu je nadasve potrebno puno kretanja i slobode. Obožava duge šetnje pa je idealan pratitelj sportaša i rekreativaca, koji često borave u prirodi.
Zaštitički je nježan i pažljiv u odnosu s djecom svih uzrasta. Međutim, vrlo je nepovjerljiv prema odraslim nepoznatim osobama. ali uz dobar i znalački odgoj ne zazire od posjetitelja te im u prisustvu vlasnika dozvoljava i kontakt. Ipak, zbog svoje izražene individualnosti zna biti podosta težak učenik pa baš i nije najpogodniji za neiskusne vlasnike.
Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu.
I na kraju, kao i uvijek - vaši su komentari (ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije - poslati ih možete na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Na desetke neobičnih legendi i neuskladivih teorija stoljećima se ispredaju o podrijetlu moćnog Turskog pastirskog psa Kangala, a da nitko i od današnjih znalaca u stvari ne može sa sigurnošću ustvrditi da je dopro imalo bliže pravoj istini u odnosu na sve ostale. Jedino je posve nedvojbeno da se prema anatomsko-morfološkim značajkama radi o divovskoj pasmini molosoidnih pastirskih pasa, relativno lakše tjelesne konstrukcije od prosječnih današnjih pripadnika te grupe pasa, te upravo stoga eksplozivnije snage i velike brzine kretanja. Njihova su pradomovina - baš kao i svih ostalih današnjih potomaka drevnih, moćnih pramolosa, jedne od najstarijih svjetskih prapasmina - beskrajna i surova gorska prostranstva podno vječnim ledom okovanih, gordih himalajskih visova.
Zašto su, s kime i kada, u iznimno širokom povijesnom razdoblju između nekoliko tisuća godina prije naše ere i cca. 1300. godine naše ere, psi tipa molosa iz prostora Središnje Azije pristigli u ipak znatno pitomije, ugodnije i zelenije podneblje Istočne Anatolije, da bi se u njoj trajno nastanili i udomaćili, osobito u području grada Sivasa i Kangala, po kojem su i dobili ime, vjerojatno će zauvijek ostati prekriveno koprenom tajne. Smatra se da je njihov današnji izgled, baš kao i drugih, srodnih im autohtonih vrsta molosoidnih anatolijskih pastirskih pasa, formiran početkom 12. stoljeća, u vrijeme nastanka i početka velikog jačanja i širenja moćnog Otomanskog carstva.
Danas su Kangali prisutni u svim dijelovima moderne Turske gdje se još obavlja ispaša stoke, a u manjoj mjeri i u skoro svim zemljama nekdašnje višestoljetne turske vladavine, pa tako i na području Balkanskog poluotoka. Temeljna namjena im je i dalje ostala ista te iskazuju podjednake osobine koje su bile svojstvene i njihovim precima.
Turski pastiri prijateljuju s Kangalima od kada dopiru njihova kolektivna sjećanja, usmene predaje i legende, oduvijek ih uzgajajući i koristeći za čuvanje ergela konja te stada goveda, ovaca ili koza od predatora - vukova, medvjeda i čagljeva - u različitim, često vrlo teškim uvjetima.
Kangal je istinski nacionalni ponos Turske, čiji je kinološki savez tek relativno nedavno postao nositeljem njegovog službenog pasminskog standarda, koji vrlo precizno opisuje izvorni radni oblik te prve standardizirane turske autohtone pasmine pasa, upravo u cilju očuvanje njene čistoće.
Zanimljivo je da je njegova aktualna inačica, uz izradu odgovarajuće zootehničke studije, pomno sačinjena pod rukovodstvom srpskog kinologa i vrsnog molosologa dr. Milivoja Uroševića. Ipak, ponosni Kangal - prikazan i na turskoj poštanskoj marki - još uvijek nije i službeno krenuo vrlo dugim i trnovitim putem međunarodnog priznavanja od strane Međunarodne kinološke federacije F.C.I. u čijem se razdiobenom sustavu u statusu međunarodno još nepriznate pasmine trenutno ubraja u II. 2. F.C.I. skupinu.
Istovremeno, po svojim donekle različitim, specifičnim nacionalnim regulama i standardima, Kangala pod imenom Anatolijskog pastirskog psa priznaju nezavisne krovne kinološke organizacije Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Novog Zelanda, dok ga po aktualnom i uže definiranom turskom standardu priznaju nacionalni kinološki savezi nekolicine zemalja iz široke skupine više od 90 država pod međunaridnim patronatom F.C.I. poput Srbije, Bosne i Hercegovine te Mađarske, a odnedavno i Češke. U tim zemljama čistokrvni Kangali ne samo da mogu sudjelovati na svim izložbama pasa pod gotovo izjednačenim uvjetima u odnosu na pripadnike svih drugih, regularno priznatih pasmina, nego se i njihov podmladak rutinirano upisuje u odgovarajuće uvjetne rodovne knjige te mu se shodno tome izdaju i odgovarajuće nacionalne ili izvozne rodovnice.
Turski pastirski pas Kangal još uvijek je relativno neafirmirana i razmjerno rijetka pasmina pasa, kojoj tek slijedi otvaranje vrata u svijet kinologije. No, kako je u njenom izvornom obliku riječ o doista neiskvarenoj i staroj autohtonoj vrsti, upravo zbog toga mnogima postaje sve zanimljivijom. Nažalost, u samoj Turskoj, užoj postojbini Kangala, baš kao i na prostorima bivše Jugoslavije te drugih balkanskih zemalja, primjerice - sve velike žute ili sive pastirske pse s crnom maskom na njuškama mnogi još uvijek olako nazivaju Kangalima, mada se najveći broj tih pasa uopće ne uklapa u sada važeći, službeni standard pasmine, koji opisuje samo jednu dopuštenu vrstu tjelesne građe. Za razliku od Kangala, Anatolski pastirski pas, zbog crne gubice često neslužbeno nazivan i Karabash, što u prijevodu s turskog jezika naprosto znači crnoglavi - svaki je pastirski pas bilo kojeg oblika, visine, boje i dužine dlake, koji u Anatoliji prati pastira i obavlja dužnost čuvanja stoke. No, takve pse Turski kinološki savez ne prepoznaje kao neku određenu, specifičnu pasminu.
Na slici je pas s kupiranim ušima, no podsjećamo da je kupiranje kod nas zabranjeno i takav se pas ne može izlagati (op.ur.)
Nažalost, kao i neke druge pasmine pastirskih pasa, psi u tipu Kangala često se u Turskoj koriste u borbama pasa – što je za svaku osudu. Kako su Kangali inteligentni, razumni i suštinski vrlo suzdržani psi, nikada se bez razloga ne upuštaju u borbe. Stoga ih najčešće križaju s još većim te znatno težim i zdepastijim psima nestandardizirane pasmine turskih mastifa Malakli, čime dobivaju brze i spretne križance povećaih dimenzija i mase te znatno agresivnije i neuravnoteženije ćudi od izvornih Kangala. To je jedan od dodatnih razloga postojanja velikih razlika u tipu pasa koje neki uporno pokušavaju podvesti pod zajednički nazivnik s Kangalom, skladnim atletom i besprijekornim radnikom, za razliku od njihovih preteških, preglomaznih, nezgrapnih, agresivnih i krvoločnih grdosija.
STANDARD
Visina: 65 - 80 cm
Težina: 40 - 70 kg
Dlaka: Obilna, bujna, gusta, čvrsta, i glatka, srednje dužine, na grebenu 3 do 7 cm. Dobro pokriva cijelo tijelo. Vrlo gudsta poddlaka.
Boje: Svijetložuta, zlatnožuta, krem do svjetlosmeđe ili pješčanosiva do tamnosive, s izraženo tamnom, crnom maskom do očiju i s crnim uškama
Svim normalnim ljubiteljima i štovateljima tih izuzetno velikih i snažnih, prvenstveno ovčarskih pasa, izrazito atraktivnog i dostojanstvenog, izgleda - inteligentnog, samostalnog, uravnoteženog, mirnog, dobroćudnog i opreznog karaktera - zaštitnički privrženih, dobronamjernih i potpuno odanih svojim vlasnicima i njihovim obiteljima, oni mogu postojano i vjerno služiti kao izvrsni, pouzdani i beskompromisni čuvari seoskih imanja, kuća i okućnica ili za osobnu zaštitu. A kada Kangali čuvaju povjerena im stada ili imovinu bilo koje vrste, izrazito su oštrog karaktera, neustrašivo hrabri, odlučni, brzi i nepodmitljivi pa cijeli čopori izgladnjelih vukova, kao i najveći medvjedi u sukobu s njima nemaju baš nikakvih izgleda.
Kangal je samouvjeren pas, vrlo sklon samostalnom odlučivanju, a zbog naglašeno izraženog čuvarskiog nagona radije će čuvati ono što mu je povjereno, nego se opušteno prepustiti igri. Kao pas čopora voli da ih je više u zajednici. Veoma je blagonaklon prema svim domaćim životinjama koje smatra svojima, psima drugih pasmina, mačkama, peradi i stoci, ali u svom prostoru koji nadzire ne dopušta pristup tuđim životinjama, smatrajući ih uljezima.
Lagan je i nezahtjevan za održavanje, no preporučljivo ga je držati u kući s dvorištem, nikada na lancu, jer mu je nadasve potrebno puno kretanja i slobode. Obožava duge šetnje pa je idealan pratitelj sportaša i rekreativaca, koji često borave u prirodi.
Zaštitički je nježan i pažljiv u odnosu s djecom svih uzrasta. Međutim, vrlo je nepovjerljiv prema odraslim nepoznatim osobama. ali uz dobar i znalački odgoj ne zazire od posjetitelja te im u prisustvu vlasnika dozvoljava i kontakt. Ipak, zbog svoje izražene individualnosti zna biti podosta težak učenik pa baš i nije najpogodniji za neiskusne vlasnike.
Naravno, ako želite bilo kojeg pasminskog psa, potrebno je da se unaprijed raspitate koje su dobre uzgojne linije i da ne „štedite“ kupujući štancerske pse od neregistriranih uzgajivača – ovo su samo neke smjernice koje će vam pomoći procijeniti uzgajivačnicu.
I na kraju, kao i uvijek - vaši su komentari (ispod teksta, molim) više nego dobrodošli, kao i fotografije - poslati ih možete na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.