Nepal očima veterinara 2.dio: Chitwan - čitav dan
- font size decrease font size increase font size
Piše: dr.vet.med. Vesna M., Anubis klub
...nastavak epizode 1 - Nepal očima veterinara
Ulazak u džunglu se plaća. Onak fino, stotinjak kuna. Pa ti šetaj.
E onda platiš vodiča, kanu i paket za ručak i kreneš u sedam ujutro.
Kanuom te spuštaju oko dva sata niz rijeku Rhapti.
Vodič ti pokazuje štapom, prstom, objašnjava, a ti se bečiš, ne vidiš, osjećaš se glupo...onda s’vatiš da iz rijeke krokodilu viri jedno oko, iste boje kao i rijeka, pa ti s’vati. Ajde, barem si sretan što se nisi išao kupati na rijeku kao što si planirao.
Krokodili i ghariali.
Ghariali su oni krokodili s čačkalica ustima. (na naslovnoj fotografiji, op.ur.)
Navodno da oni jedu sve.
Posebno vole domaće pse jer su lak plijen.
Kaže vodič (pravi vodič - ne ovisnik/gljivičar/nasljednik/kvazivodič iz sljedećeg nastavka, priče o Slonaldu,) kako su do nedavno ostajali bez dosta pasa zbog toga. Nije rekao što se i kako promijenilo, jer smo u međuvremenu naletili na tri gaziliona različitih vrsta ptica.
Najoduševljenija sam bila kad su mi pokazivali rodu i kormorana...jeee egzootičnooo. Ali stvarno ima gazilion ptica, šarenih, svakakvih, a šumom se ori ptičana opera, divne su, ali zaista mi je mogao vikati samo ptica, ptica, ptica, ptica, a ne milion imena na nepalskom engleskom koje ne bih zapamtila ni da ih je pisao.
Ionako nismo došli radi ptica...pangolin!!
Jeeee!!
Pangolin iliti ljuskavac, mravožderni oklopnjak veličine manje mačke koji se u opasnosti sklupča u kuglicu.
To mu je i mana jer su ga izlovljavali da od njega prave egzotične košarice, znam jer imam jednu takvu prakošaricu kod kuće.
Pre stara i neobična da samo baciš, pre fuj i jeziva da radiš išta drugo s njom. A nije ni da miriši.
Ali, reče vodič, nema šanse vidjeti pangoline...
...ali evo da vidite bar vi! (op.ur.)
Ok, a čeg još ima? Leopardi, bengalski tigrovi, rezus majmuni, babuni, hijene (hijene u džungli?!?) usnati medvjedi (sloth bears), jeleni, džinovski leptiri, bengalski tigrovi, nosorozi, divlji slonovi i ptice (dosta više sa pticama!).
I onda slijede upute:
Ako naletimo na suludog nosoroga- bjež’!!
Po ravnom cik-cak, a po mogućnosti na drvo.
Dok bježiš, bacaj za sobom stvari kako bi ćorava grdosija zastala na čudne mirise i poigrala se sa tvojim stvarima, dok ti panično i bez daha bježiš za svoj život.
Ako naletimo na tog čudnovatog medvjeda moramo svi ostati u grupici, dignut ruke kao klinjo bušman iz Bogovi su pali na tjeme i biti što glasniji.
Jedan pisani izvor tvrdi da smo mi njima jako ružni, naime, ne sviđa im se kako nam oči stoje, pa iako su žderači termita a ne ljudetine, ljudima vole barem iskopati oči gadne. Kažu da su iznimno agresivni.
Tigar:
Gledaj ga u oči i polako uzmiči unatrag.
Gledanje tigra u oči tigru znači da ga se ne bojiš pa i on malo zatilta.
Mada mi je palo na pamet fotkanje.
Ono, svaki puta kod kuće kad izvučem mob da slikam mačku kako je super, mačka se okrene i ode.
I moje najdraže - slon.
Ako slon trči prema tebi - bježi!!!
Bježi kud god, koliko te noge nose i ne osvrći se dok iza sebe čuješ zvukove.
Ne penji se na drvo, jer slon sruši drvo.
Ne sakrivaj se u bušu, jer slon ima nos od pola kilometra a ti smrdiš.
Bježi!!
Pitam vodiča koliko dugo se bavi tim poslom, kaže 22 godine.
Koliko je turista vidio kako ginu, kaže niti jednog.
"Zato što si zažmirio, ili?"
Smije se i ne odgovara mi.
"Pa dobro, koliko često moraš trčati?"
Kaže: "Nekad moram trčati svaki dan, a evo baš jučer nisam."
Suuuuper. Ajmo.
Duboki uzdah i krenusmo u prašumetinu.
Pjev ptica je mjestimično toliko glasan da je zaglušujuć, što je istovremeno prekrasno i jezivo jer ne čuješ što ti se približava.
Foto: Vesna M.
Majmuni se drže podalje, kao i jeleni.
Nosorozi pasu ili se valjuškaju po baricama i rječicama.
Šačica avanturističnih turista koja se na trepavicama prišuljala nosorogu visi s drveta i zažaljeva svoju odluku da se tamo popne zbog monstruoznih buba koje plaze po njima i zabrane pomicanja jer je oklopljeni nosko sad već došetao pod drvo.
Ako te ne ubije on, ubit će te turisti koji su ga došli vidit’.
Ne mrdaj i ne diši.
I tako, dok čatiš posađen po srid sride staze ogromnih mrava, jedan te grize za rame.
Foto: Vesna M.
Bez skretanja pogleda kreneš ga otepsti rukom, a ruka ti se napuni nogama neke ćoškaste megabubetine koju uz nijemi krik zbaciš sa sebe nikad ne saznavši šta je. I bolje, možda ne bih više nikad zaspala.
Foto: Vesna M.
Vodiči, mali, mršavi i crni, sa ničim više do li bambusovog štapa u ruci, okom sokolovim detektiraju mimikriranu divljačiju kroz gustiš nevjerojatnom preciznošću.
Prvi ne nosi isti štap svih dvadeset i dvije godine staza vodičiranja.
Drugi je manje pričljiv ali je navodno jahao nosoroga. Malog. Davno. Navodno.
Foto: Vesna M.
Nevjerojatan je osjećaj kada čučiš svega desetak metara od nosoroga koji se kaljuža i kunja.
Nevjerojatno koliko pri tome možeš biti tih i neprimjetan.
Opet malo jelena koji nas zbunjeno gledahu prije kidanja nalijevo.
Majmuna sa majmunčičima po granama i slično (ali naravno da smo čuli za hram pun majmuna u Kathmanduu i NARAVNO da ćemo ga pokušati naći), velikih neuslikivih leptira i ptice, ptice, ptice...
Foto: Vesna M.
Malo sa stazice ispadneš na neku omanju česticu, pa staneš slikati bambija i onda začuješ nekakav lom.
Pa ništa.
Pogledaš u vodiče a oni mrtvi ozbiljni.
Svaki po uho.
I onda KRŠŠŠŠŠ - "RAAAAAAAAAAAANNN!!!!!!"
Okreneš leđa tome čemu god a sigurno užasnome i pedalaš koliko te noge nose.
Jedini problem je da pri tome umireš od smijeha u nevjerici da si sam sebe stavio u ovu situaciju, a što ti vidno otežava džadu.
I još jedan detalj...a dokle da džadam??
Kad čuješ SSSŠHHHH.
Okreneš se, vidiš kako vodiči staju, a iza njihovih leđa preko ceste propiči slon.
Na trenutak se zapitaš gdje mu je mama, ali onda brzo kreneš dalje u neko novo grmlje vidit šta te još može pobit...
...u sljedećem nastavku - Slonaldo
...nastavak epizode 1 - Nepal očima veterinara
Ulazak u džunglu se plaća. Onak fino, stotinjak kuna. Pa ti šetaj.
E onda platiš vodiča, kanu i paket za ručak i kreneš u sedam ujutro.
Kanuom te spuštaju oko dva sata niz rijeku Rhapti.
Vodič ti pokazuje štapom, prstom, objašnjava, a ti se bečiš, ne vidiš, osjećaš se glupo...onda s’vatiš da iz rijeke krokodilu viri jedno oko, iste boje kao i rijeka, pa ti s’vati. Ajde, barem si sretan što se nisi išao kupati na rijeku kao što si planirao.
Krokodili i ghariali.
Ghariali su oni krokodili s čačkalica ustima. (na naslovnoj fotografiji, op.ur.)
Navodno da oni jedu sve.
Posebno vole domaće pse jer su lak plijen.
Kaže vodič (pravi vodič - ne ovisnik/gljivičar/nasljednik/kvazivodič iz sljedećeg nastavka, priče o Slonaldu,) kako su do nedavno ostajali bez dosta pasa zbog toga. Nije rekao što se i kako promijenilo, jer smo u međuvremenu naletili na tri gaziliona različitih vrsta ptica.
Najoduševljenija sam bila kad su mi pokazivali rodu i kormorana...jeee egzootičnooo. Ali stvarno ima gazilion ptica, šarenih, svakakvih, a šumom se ori ptičana opera, divne su, ali zaista mi je mogao vikati samo ptica, ptica, ptica, ptica, a ne milion imena na nepalskom engleskom koje ne bih zapamtila ni da ih je pisao.
Ionako nismo došli radi ptica...pangolin!!
Jeeee!!
Pangolin iliti ljuskavac, mravožderni oklopnjak veličine manje mačke koji se u opasnosti sklupča u kuglicu.
To mu je i mana jer su ga izlovljavali da od njega prave egzotične košarice, znam jer imam jednu takvu prakošaricu kod kuće.
Pre stara i neobična da samo baciš, pre fuj i jeziva da radiš išta drugo s njom. A nije ni da miriši.
Ali, reče vodič, nema šanse vidjeti pangoline...
...ali evo da vidite bar vi! (op.ur.)
Ok, a čeg još ima? Leopardi, bengalski tigrovi, rezus majmuni, babuni, hijene (hijene u džungli?!?) usnati medvjedi (sloth bears), jeleni, džinovski leptiri, bengalski tigrovi, nosorozi, divlji slonovi i ptice (dosta više sa pticama!).
I onda slijede upute:
Ako naletimo na suludog nosoroga- bjež’!!
Po ravnom cik-cak, a po mogućnosti na drvo.
Dok bježiš, bacaj za sobom stvari kako bi ćorava grdosija zastala na čudne mirise i poigrala se sa tvojim stvarima, dok ti panično i bez daha bježiš za svoj život.
Ako naletimo na tog čudnovatog medvjeda moramo svi ostati u grupici, dignut ruke kao klinjo bušman iz Bogovi su pali na tjeme i biti što glasniji.
Jedan pisani izvor tvrdi da smo mi njima jako ružni, naime, ne sviđa im se kako nam oči stoje, pa iako su žderači termita a ne ljudetine, ljudima vole barem iskopati oči gadne. Kažu da su iznimno agresivni.
Tigar:
Gledaj ga u oči i polako uzmiči unatrag.
Gledanje tigra u oči tigru znači da ga se ne bojiš pa i on malo zatilta.
Mada mi je palo na pamet fotkanje.
Ono, svaki puta kod kuće kad izvučem mob da slikam mačku kako je super, mačka se okrene i ode.
I moje najdraže - slon.
Ako slon trči prema tebi - bježi!!!
Bježi kud god, koliko te noge nose i ne osvrći se dok iza sebe čuješ zvukove.
Ne penji se na drvo, jer slon sruši drvo.
Ne sakrivaj se u bušu, jer slon ima nos od pola kilometra a ti smrdiš.
Bježi!!
Pitam vodiča koliko dugo se bavi tim poslom, kaže 22 godine.
Koliko je turista vidio kako ginu, kaže niti jednog.
"Zato što si zažmirio, ili?"
Smije se i ne odgovara mi.
"Pa dobro, koliko često moraš trčati?"
Kaže: "Nekad moram trčati svaki dan, a evo baš jučer nisam."
Suuuuper. Ajmo.
Duboki uzdah i krenusmo u prašumetinu.
Pjev ptica je mjestimično toliko glasan da je zaglušujuć, što je istovremeno prekrasno i jezivo jer ne čuješ što ti se približava.
Foto: Vesna M.
Majmuni se drže podalje, kao i jeleni.
Nosorozi pasu ili se valjuškaju po baricama i rječicama.
Šačica avanturističnih turista koja se na trepavicama prišuljala nosorogu visi s drveta i zažaljeva svoju odluku da se tamo popne zbog monstruoznih buba koje plaze po njima i zabrane pomicanja jer je oklopljeni nosko sad već došetao pod drvo.
Ako te ne ubije on, ubit će te turisti koji su ga došli vidit’.
Ne mrdaj i ne diši.
I tako, dok čatiš posađen po srid sride staze ogromnih mrava, jedan te grize za rame.
Foto: Vesna M.
Bez skretanja pogleda kreneš ga otepsti rukom, a ruka ti se napuni nogama neke ćoškaste megabubetine koju uz nijemi krik zbaciš sa sebe nikad ne saznavši šta je. I bolje, možda ne bih više nikad zaspala.
Foto: Vesna M.
Vodiči, mali, mršavi i crni, sa ničim više do li bambusovog štapa u ruci, okom sokolovim detektiraju mimikriranu divljačiju kroz gustiš nevjerojatnom preciznošću.
Prvi ne nosi isti štap svih dvadeset i dvije godine staza vodičiranja.
Drugi je manje pričljiv ali je navodno jahao nosoroga. Malog. Davno. Navodno.
Foto: Vesna M.
Nevjerojatan je osjećaj kada čučiš svega desetak metara od nosoroga koji se kaljuža i kunja.
Nevjerojatno koliko pri tome možeš biti tih i neprimjetan.
Opet malo jelena koji nas zbunjeno gledahu prije kidanja nalijevo.
Majmuna sa majmunčičima po granama i slično (ali naravno da smo čuli za hram pun majmuna u Kathmanduu i NARAVNO da ćemo ga pokušati naći), velikih neuslikivih leptira i ptice, ptice, ptice...
Foto: Vesna M.
Malo sa stazice ispadneš na neku omanju česticu, pa staneš slikati bambija i onda začuješ nekakav lom.
Pa ništa.
Pogledaš u vodiče a oni mrtvi ozbiljni.
Svaki po uho.
I onda KRŠŠŠŠŠ - "RAAAAAAAAAAAANNN!!!!!!"
Okreneš leđa tome čemu god a sigurno užasnome i pedalaš koliko te noge nose.
Jedini problem je da pri tome umireš od smijeha u nevjerici da si sam sebe stavio u ovu situaciju, a što ti vidno otežava džadu.
I još jedan detalj...a dokle da džadam??
Kad čuješ SSSŠHHHH.
Okreneš se, vidiš kako vodiči staju, a iza njihovih leđa preko ceste propiči slon.
Na trenutak se zapitaš gdje mu je mama, ali onda brzo kreneš dalje u neko novo grmlje vidit šta te još može pobit...
...u sljedećem nastavku - Slonaldo