Nepal očima veterinara 3.dio: Slonaldo
- font size decrease font size increase font size
Piše: dr.vet.med. Vesna M., Anubis Klub
Pitali smo gazde gdje možemo vidjeti sretne slonove.
U džungli, odgovoriše.
Odlazak na slonovima u džunglu nije više opcija, nakon što smo vidjeli njihove rane, žuljeve, lance i tužna lica ispranih mozgova...
Jahanje takvog slona je jednostavno jadno.
Obilazak džungle u džipu nije loš, ali od te buke životinje bježe, pa ne vidiš ništa a masno si platio.
Ostaje samo opcija pješke, sa vodičem, pa ko preživi pričat će.
(Objavljeno u prošlom nastavku, op.ur.)
A danas?
Vladin centar za uzgoj slonova.
Foto: Vesna M. (lubanja slona)
Nekada su se koristili i za turizam, ali sada samo za patroliranje džunglom i prebrojavanje divljači. Može.
Naći nešto na karti ovdje je pomalo zahtjevan zadatak, ali smo skužili - kod statue slona lijevo i samo ravno koliko te bose noge nose.
Foto: Vesna M.
Naravno da smo ogladnili kao risovi i našli se bauljajući lokalnim zaseocetom među zemljano-trščanim kućercima i raznom stokicom u prolazu.
Kozice su PREKRASNE!!
Imaju duge, viseće uši model koker koza.
Šarene, tufnaste, u svim bojama, a sve sjajne, zdrave, lijepe.
Foto: Vesna M.
Vodeno govedo sa National Geographic slika, sa harfastim i srcolikim rogovima na prugice galopira kraj nas na ispašu uz rijeku.
Foto: Vesna M.
Patkice, domaće i valjda isto domaće al’ čudnih boja...jesu li to patke?
Majku mu nisam ornitolog, izgledaju patkasto.
Foto: Vesna M.
Konjovi pasu uz cestu, sve sa malim, plosnatim, klimavim ždrebetom sa više nogu nego tijela.
Konjići su baš baš mali.
Ne poniji nego mali konji.
Jedan rahitičan, sa iskrivljenom nogom, neki sa špagom kroz usta umjesto žvale, neki sa ukrasima.
Pasu uz cestu i izmiču se trč trč prometu.
Foto: Vesna M.
Preko mosta iz američkih filmova o gerila ratovima po džunglama stižemo do centra gdje ćemo smjeti dirati slonove.
A kad tamo...Ronaldo!!!
Divlji slon sa pričom.
E dakle, Ronaldo je zločesti dečko od 27 godina koji praši sve što stigne.
Slonovski matrijarhat takvo ponašanje ne odobrava pa je šutiran iz krda da se nikada ne vrati.
Takvi slonovi osuđeni su lutati džunglom sami zauvijek.
No, ono što drugi divlji slonovi egzilanti nemaju je - ni manje ni više - uzgajalište slonova.
Pakirano putenim, zrelim slonicama čiji je posao inkubatorske prirode.
Centar je ograđen bodljikavom žicom, žicom pod strujom, čuvan, nadgledan...pa ipak - sva su djeca u njemu Ronaldova.
Gospon naleti svako tol'ko, pri tome poruši šta god su novo od ograda postavili i zadovolji se preko nekoliko puta.
Slonovi rastu cijeli život. Ovaj gospodin je gotovo dvostruko veći od nekih ženkica tamo. Inače je turistima (za jeftinu kartu upada od pola dolara) dozvoljeno dirati slonove i igrati se sa dječicom. No ne kada je Ronaldo tu.
Video: Vesna M.
Pokraj očiju surleki imaju rupu iz koje u slučajevima oveće uzbuđenosti curi neka tekućina.
Kad vidiš tu tekućinu, tako ti svega, ne prilazi.
Gos'n Ronaldo bio je zaliven tim sladostrasnim sokom i svi posjetitelji, skupa sa čuvarima, bili su tihi, pristojno udaljeni i respektabilno na oprezu.
Mali slonići trčkarali su bezbrižno oko tate, a ženke se rumenile i smijuljile.
Bilo je vrijeme hranjenja pa je napaljeni gospodin uspio i drpiti poneki sendvič.
Sendviče pakiraju čuvari koji tamo i žive, pa rolaju zrnevlje i voće u paketiće sa travama koje slonići više nego rado papaju.
Osim toga pripremaju im i kašice, sudeći po facama poprilično omiljene.
Budući da zbog Ronalda nije bilo pristupa slonovima, treneri su hranu ubacivali u...pa nemogu to nazvati nastambama, to su više kao krovovi na četiri stupa-kao slonovske garaže...slonkinjama pod surlu.
Kada bi se dotični približio da drpi, čuvar bi potrčao prema njemu sa bambusovim štapićem od 30-tak centimetara i ovaj bi uzmakao unazad na sveopće čuđenje nas prisutnih. To je otprilike (kradem izjavu) kao da se dijete od 6 godina zatrči prema tebi sa slamkom a ti giljaš. Doslovno.
Foto: Vesna M.
Kaže naš vodič, koji zapravo nije vodič, nego lik kojeg smo upoznali skrenuvši stranputicom u potrazi za hranom pa nam je ispričao kako je njegov deda bio vlasnik firme koja snima nepalske filmove, te generalni zastupnik za Kodak i svu nepalsku medicinsku elektroniku, koju je on, sa svojim gljivicama na nogama i najlošijim krunicama između ostalih, vidljivo pokvarenih zuba, nakon tri godine života u gostima kraljevske obitelji Singapura i ovisnosti o kokainu, te dvije godine odvikavanja u kineskom hramu, naslijedio, no živi u ovom prekrasnom selu kao najmoprimac poplavnog polja kukuruza i razvijač lokalnog turizma, da slonovi imaju takav čudan vid da mi njima izgledamo puno veći nego što jesmo, pa se zato Roni boji čike sa štapićem.
Nisam sigurna da li mu vjerujem :)
Foto: Vesna M.
Enivej, ono što malo bode u oči su lanci.
Ne kao oni lanci iz prošle priče (od onih jadnika uspjeli smo vidjeti čak i slona sa lancima na tri noge for faks sejk...), nego lanci na po jednoj nozi, vezani za balvančinu u srid sride nastambe, koji slonici dozvoljavaju kretanje u radijusu nastambe.
Osim toga, te slonice dva puta dnevno idu u šumu na hranjenje i pojenje i onda se vraćaju.
Neki mali slonići imali su lanac oko noge samo kao slobodan pas ogrlicu.
Sve u svemu nije strašno i slonovima ne fale dijelovi tijela, nitko nema šiljate kuke, nitko ne izgleda nesretno, kaže čak i vodič/nasljednik/šef/bivši ovisnik/gljivičar da divlji slonovi znaju sa sobom odvesti pitome u džunglu, ali se ovi nakon više mjeseci sami vrate.
Foto: Vesna M.
I šećer za kraj - interakcija sa slonićima.
Slonići su PRESLATKI!!!!
Preslatkipreslatkipreslatkipreslatki.
Imaju debele osjetilne dlake po tijelu koje su ekstra grube. I iako izgledaju mekani i flafasti, osjećaj je kao da maziš otirač, al' sve'dno umireš od dragosti i brljaš ga di stigneš. Njemu to nije pretjerano zanimljivo jer bljedolika bića svaki dan nad njim umiru od dragosti, pa se nezainteresirano odšetava, dok ti istežeš sve zglobove ne bi li ga pipnuo još samo malkice.
Foto: Vesna M.
Ono što smo slučika otkrili je mega trik - vodica.
Navodno da limenke znaju otvarati sami i da obožavaju ispijati sokove, no opet, taj je podatak od sumnjivog izvora, s obzirom na to da ne vidim na koji bi način slon ispio limenku kad tekućinu prvo mora usrkati u surlu.
E dakle, otvoriš ti tako bocu vode a slonovljević se okrene i odjednom imaš punu pažnju.
Spoji se na bocu kao šlauh za vrt, a ti samo okreneš i usipaš.
Onda tuš model u usta i ajmo opet.
Dok to radiš, brate, drpaj kolko oš.
Lesson learned, slijedeći puta idem punog ruksaka voća i vučem za sobom vodotoranj. Do onda.....
Foto: Vesna M.
Posljednji nastavak Vesnine vetportaže (veterinarske reportaže) možete pročitati ovdje: Majmunska posla
Pitali smo gazde gdje možemo vidjeti sretne slonove.
U džungli, odgovoriše.
Odlazak na slonovima u džunglu nije više opcija, nakon što smo vidjeli njihove rane, žuljeve, lance i tužna lica ispranih mozgova...
Jahanje takvog slona je jednostavno jadno.
Obilazak džungle u džipu nije loš, ali od te buke životinje bježe, pa ne vidiš ništa a masno si platio.
Ostaje samo opcija pješke, sa vodičem, pa ko preživi pričat će.
(Objavljeno u prošlom nastavku, op.ur.)
A danas?
Vladin centar za uzgoj slonova.
Foto: Vesna M. (lubanja slona)
Nekada su se koristili i za turizam, ali sada samo za patroliranje džunglom i prebrojavanje divljači. Može.
Naći nešto na karti ovdje je pomalo zahtjevan zadatak, ali smo skužili - kod statue slona lijevo i samo ravno koliko te bose noge nose.
Foto: Vesna M.
Naravno da smo ogladnili kao risovi i našli se bauljajući lokalnim zaseocetom među zemljano-trščanim kućercima i raznom stokicom u prolazu.
Kozice su PREKRASNE!!
Imaju duge, viseće uši model koker koza.
Šarene, tufnaste, u svim bojama, a sve sjajne, zdrave, lijepe.
Foto: Vesna M.
Vodeno govedo sa National Geographic slika, sa harfastim i srcolikim rogovima na prugice galopira kraj nas na ispašu uz rijeku.
Foto: Vesna M.
Patkice, domaće i valjda isto domaće al’ čudnih boja...jesu li to patke?
Majku mu nisam ornitolog, izgledaju patkasto.
Foto: Vesna M.
Konjovi pasu uz cestu, sve sa malim, plosnatim, klimavim ždrebetom sa više nogu nego tijela.
Konjići su baš baš mali.
Ne poniji nego mali konji.
Jedan rahitičan, sa iskrivljenom nogom, neki sa špagom kroz usta umjesto žvale, neki sa ukrasima.
Pasu uz cestu i izmiču se trč trč prometu.
Foto: Vesna M.
Preko mosta iz američkih filmova o gerila ratovima po džunglama stižemo do centra gdje ćemo smjeti dirati slonove.
A kad tamo...Ronaldo!!!
Divlji slon sa pričom.
E dakle, Ronaldo je zločesti dečko od 27 godina koji praši sve što stigne.
Slonovski matrijarhat takvo ponašanje ne odobrava pa je šutiran iz krda da se nikada ne vrati.
Takvi slonovi osuđeni su lutati džunglom sami zauvijek.
No, ono što drugi divlji slonovi egzilanti nemaju je - ni manje ni više - uzgajalište slonova.
Pakirano putenim, zrelim slonicama čiji je posao inkubatorske prirode.
Centar je ograđen bodljikavom žicom, žicom pod strujom, čuvan, nadgledan...pa ipak - sva su djeca u njemu Ronaldova.
Gospon naleti svako tol'ko, pri tome poruši šta god su novo od ograda postavili i zadovolji se preko nekoliko puta.
Slonovi rastu cijeli život. Ovaj gospodin je gotovo dvostruko veći od nekih ženkica tamo. Inače je turistima (za jeftinu kartu upada od pola dolara) dozvoljeno dirati slonove i igrati se sa dječicom. No ne kada je Ronaldo tu.
Video: Vesna M.
Pokraj očiju surleki imaju rupu iz koje u slučajevima oveće uzbuđenosti curi neka tekućina.
Kad vidiš tu tekućinu, tako ti svega, ne prilazi.
Gos'n Ronaldo bio je zaliven tim sladostrasnim sokom i svi posjetitelji, skupa sa čuvarima, bili su tihi, pristojno udaljeni i respektabilno na oprezu.
Mali slonići trčkarali su bezbrižno oko tate, a ženke se rumenile i smijuljile.
Bilo je vrijeme hranjenja pa je napaljeni gospodin uspio i drpiti poneki sendvič.
Sendviče pakiraju čuvari koji tamo i žive, pa rolaju zrnevlje i voće u paketiće sa travama koje slonići više nego rado papaju.
Osim toga pripremaju im i kašice, sudeći po facama poprilično omiljene.
Budući da zbog Ronalda nije bilo pristupa slonovima, treneri su hranu ubacivali u...pa nemogu to nazvati nastambama, to su više kao krovovi na četiri stupa-kao slonovske garaže...slonkinjama pod surlu.
Kada bi se dotični približio da drpi, čuvar bi potrčao prema njemu sa bambusovim štapićem od 30-tak centimetara i ovaj bi uzmakao unazad na sveopće čuđenje nas prisutnih. To je otprilike (kradem izjavu) kao da se dijete od 6 godina zatrči prema tebi sa slamkom a ti giljaš. Doslovno.
Foto: Vesna M.
Kaže naš vodič, koji zapravo nije vodič, nego lik kojeg smo upoznali skrenuvši stranputicom u potrazi za hranom pa nam je ispričao kako je njegov deda bio vlasnik firme koja snima nepalske filmove, te generalni zastupnik za Kodak i svu nepalsku medicinsku elektroniku, koju je on, sa svojim gljivicama na nogama i najlošijim krunicama između ostalih, vidljivo pokvarenih zuba, nakon tri godine života u gostima kraljevske obitelji Singapura i ovisnosti o kokainu, te dvije godine odvikavanja u kineskom hramu, naslijedio, no živi u ovom prekrasnom selu kao najmoprimac poplavnog polja kukuruza i razvijač lokalnog turizma, da slonovi imaju takav čudan vid da mi njima izgledamo puno veći nego što jesmo, pa se zato Roni boji čike sa štapićem.
Nisam sigurna da li mu vjerujem :)
Foto: Vesna M.
Enivej, ono što malo bode u oči su lanci.
Ne kao oni lanci iz prošle priče (od onih jadnika uspjeli smo vidjeti čak i slona sa lancima na tri noge for faks sejk...), nego lanci na po jednoj nozi, vezani za balvančinu u srid sride nastambe, koji slonici dozvoljavaju kretanje u radijusu nastambe.
Osim toga, te slonice dva puta dnevno idu u šumu na hranjenje i pojenje i onda se vraćaju.
Neki mali slonići imali su lanac oko noge samo kao slobodan pas ogrlicu.
Sve u svemu nije strašno i slonovima ne fale dijelovi tijela, nitko nema šiljate kuke, nitko ne izgleda nesretno, kaže čak i vodič/nasljednik/šef/bivši ovisnik/gljivičar da divlji slonovi znaju sa sobom odvesti pitome u džunglu, ali se ovi nakon više mjeseci sami vrate.
Foto: Vesna M.
I šećer za kraj - interakcija sa slonićima.
Slonići su PRESLATKI!!!!
Preslatkipreslatkipreslatkipreslatki.
Imaju debele osjetilne dlake po tijelu koje su ekstra grube. I iako izgledaju mekani i flafasti, osjećaj je kao da maziš otirač, al' sve'dno umireš od dragosti i brljaš ga di stigneš. Njemu to nije pretjerano zanimljivo jer bljedolika bića svaki dan nad njim umiru od dragosti, pa se nezainteresirano odšetava, dok ti istežeš sve zglobove ne bi li ga pipnuo još samo malkice.
Foto: Vesna M.
Ono što smo slučika otkrili je mega trik - vodica.
Navodno da limenke znaju otvarati sami i da obožavaju ispijati sokove, no opet, taj je podatak od sumnjivog izvora, s obzirom na to da ne vidim na koji bi način slon ispio limenku kad tekućinu prvo mora usrkati u surlu.
E dakle, otvoriš ti tako bocu vode a slonovljević se okrene i odjednom imaš punu pažnju.
Spoji se na bocu kao šlauh za vrt, a ti samo okreneš i usipaš.
Onda tuš model u usta i ajmo opet.
Dok to radiš, brate, drpaj kolko oš.
Lesson learned, slijedeći puta idem punog ruksaka voća i vučem za sobom vodotoranj. Do onda.....
Foto: Vesna M.
Posljednji nastavak Vesnine vetportaže (veterinarske reportaže) možete pročitati ovdje: Majmunska posla