Mastocitom - najčešći tumor kod psa i kako ga liječiti
- font size decrease font size increase font size
Napisala: Ana Petak, dr.med.vet., Resident ECVD (The European College of Veterinary Dermatology)
S obzirom da je Liza u zadnjih 5 godina imala već tri mastocitoma koje smo ulovili i operirali na vrijeme (o čemu više pročitajte ovdje), razveselila sam se kad sam čula da su u zadnje vrijeme dostupni različiti lijekovi za slučajeve u kojima operacija nije moguća. Zadnji mastocitom uopće nije izgledao kao kvržica, i možda bi mi promakao da nisam radi sasvim drugog razloga (ranice na Lizinoj usni) dospjela u vrijedne ruke dr.Petak. Na Jegerov užas, kad je završila s dijagnostikom problema zbog kojeg smo došli, ja sam je malo "udavila" nekom promjenicom na koži koju ne bih ni vidjela da nisam često na podu - kad radim jogu....dr. je protrljala tu malu ćelicu promjera 6-7 mm i namrštila se, pa nezadovoljno zamumljala i odlučila napraviti uzorkovanje iglom. Liza nije ni primijetila kad ju je ubola i odmah smo odnijeli uzorak na Veterinarski institut. I opet je ispao mastocitom! Srećom, opet u ranom stadiju i već sljedećeg tjedna Liza je operirana...bilo je to prije oko godinu dana. Sada ima 15 godina i 6 mjeseci, a muči je osteoartritis, ponekad mi se čini senilna i općenito - postala je pravi, stari pas. I ponekad se sjetim te prve sumnjive kvržice i pomislim kako je već odavno ne bi bilo da nisam odmah odreagirala!
Pa eto, na godišnjicu te operacije, sjetila sam se dr. Ane Petak i zamolila je da napiše jedan tekst o mastocitomima i novim "sredstvima borbe" protiv tih dosadnih i podlih kožnih tumora!
Što su to mastocitomi?
Kao što samo ime govori, mastocitomi su novotvorine koje sačinjavaju mastociti.
Mastociti kao stanice nezaobilazne su za normalno funkcioniranje imunološkog sustava, posebice pri alergijskim reakcijama, međutim, problemi nastaju kada mastociti izgube „kompas“, odnosno kada imunološki sustav izgubi nadzor i na pojedinom mjestu krene prekomjerno, patološko nakupljanje. Mastocite obično ne nalazimo u krvi, već se u nezrelom obliku nalaze u tkivima koja su blizu krvnim žilama, živcima, koži i limfoidnim organima te su upravo zbog svoje lokacije izuzetno brzo dostupni imunološkom sustavu. Prilikom izlaganja odgovarajućim biokemijskim faktorima sazrijevaju i otpuštaju sadržaj svojih granula.
Zašto nastaju?
Nažalost, danas nisu još uvijek poznati svi razlozi zbog kojih dolazi do pojačanog aktiviranja, odnosno sakupljanja mastocita. Nasljedne mutacije igraju veliku ulogu. U veterinarskoj medicini poznate su mutacije na c-kit genu koji kodira jedan određeni receptor imena tirozin kinazu na mastocitima. Taj receptor ima središnju ulogu u preživljavanju, proliferaciji, diferencijaciji i migraciji mastocita. Kada je normalna funkcija tog receptora narušena, mastociti se počinju sakupljati na određenom dijelu tijela, gdje će dulje živjeti nego uobičajeno i neće odgovarati imunološkom sustavu, odnosno imati će svoju autonomiju, te će se stanice razmnožavati bez kontrole.
Da bi biologija bila interesantnija, životinja može imati tumor, a da nije pozitivna na mutaciju što nam govori o raznolikosti ovog tumora i činjenici da veći broj gena kontrolira ova stanja. Za većinu tumora ne radi se c-kit mutacija jer (za sada) ne utječe na izbor terapije. Međutim, razvitak genetske terapije u veterinarskoj medicini sigurno možemo očekivati s bližoj budućnosti.
Kako da znate ima li vaš pas mastocitom?
Zapravo, nikako. Uvijek je bitan pregled kod veterinara koji će vas savjetovati kako dalje. Mastocitomi su većinom okrugle tvorbe koje se mogu javiti u bilo kojoj dobi, a češće se javljaju kod starijih pasa (8 godina pa na dalje), ali postoje i pasmine koje su izrazito sklone mastocitomima kod kojih se tumori mogu pojaviti već sa nekoliko mjeseci starosti. Pasmine sklone mastocitomima su slijedeće: bokseri, boston terijeri, američki stafordi, engleski buldozi, šar pei, mopsevi, labrador i golden retriveri… Najčešće vlasnici zamijete okruglastu tvorbu koja je nastala u nekoliko dana, blago zacrvenjenu, te često izgube dlaku i budu bezdlačna. Veći tumori znaju ulcerirati (otvorena rana koja ne cijeli). Tipičan za mastocitome je pozitivan „Darier znak“ kojeg vlasnici mogu sami napraviti kod kuće. Kao što sam spomenula na početku, mastociti su stanice neophodne za normalno funkcioniranje imunološkog sustava i borbu protiv mikroorganizama. U sebi sadrže granule koje su bogate histaminom, heparinom i drugim biomedijatorima upale koje prilikom pucanja stanice uzrokuju otečenje, pojačano crvenilo, ponekad čak i svrbež na tom mjestu. Ukoliko protrljamo tvorbu koja je mastocitnog porijekla, doći će do iznenadnog oteknuća tog mjesta i pojačanog crvenila. Rijetko, ali ako je životinja puna nodula koji su mastocitomskog porijekla pa ih se protrljate, može doći do pojačane peristaltike crijeva, suženja dišnih prohoda (bronkokonstrikcija) pa čak i naglog pada krvnog tlaka (hipotenzivne krize). Naravno - što je broj mastocitoma veći, veće su i posljedica za organizam. Do hipotenzivne krize može doći kod životinja koje imaju cijelo tijelo prekriveno tumorima. Nerijetko vlasnici zamjećuju da ponekad njihovi psi koji imaju mastocitome imaju ubrzanu peristaltiku crijeva i mekšu stolicu, upravo zbog sistemskog učinka tih biomedijatora upale iz samih mastocita bez obzira što se oni nalaze u koži.
Uglavnom - ako ste primjerili bilo kakvu tvorbu na svom kućnom ljubimcu, preporuka je da odete kod veterinara bez obzira na Darier znak! Naime, ta tvorba ne mora biti mastocitom, ali možda ima neku drugu tvorbu - no samo ćete uzimanjem uzorka znati je li dobroćudna ili ne. Uzimanje uzoraka iglom (tzv. „FNA“ engl. fine needle aspiration ili „FNB“ engl. fine needle biopsy) i posljedična citološka pretraga nisu zahtjevne metode, većina životinja ne reagira na ubod igle te veličine, a nalaz je obično gotov kroz par dana.
Načini liječenja
Većina kirurga i onkologa složiti će se da je kirurško odstranjivanje najbolji način za liječenje mastocitoma, ali veličina margina mora se uzeti u obzir prilikom planiranja operacije. Znači - koliko se zdravog tkiva mora otkloniti zajedno s tumorom da ne bi došlo do recidiva (najčešće između 1-3 cm ovisno o stupnju malignosti). Problem predstavljaju tumori koji zbog svoje lokacije onemogućuju uzimanje dodatnog „zdravog“ tkiva jer se rubovi rane ne mogu spojiti zbog veličine defekta. Takve situacije se događaju najčešće na ekstremitetima, odnosno nogama. Tada veći dio posla spada na iskustvo kirurga u različitim operativnim tehnikama gdje se nerijetko uzima kožni presadak, odnosno dio kože s grudne šupljine presadi se na mjesto gdje je tumor izrezan.
Postoje i solucije kada kirurško otklanjanje nije moguće!
Kirurg može biti uspješan ukoliko se radi o tvorbi koja je ograničena i nema metastaza na drugim dijelova tijela i limfnim čvorovima. U protivnom, nažalost nema puno uspjeha. Upravo je iz tog razloga bitno znati da li su regionalni limfni čvorovi zahvaćeni, zato je prije samog operativnog zahvata nužane tzv. „staging“ odnosno određivanje stadija gdje se temeljitim kliničkim pregledom, CT-om cijelog tijela ili eventualno ultrazvukom, punkcijom limfnih čvorova, jetre, slezene utvrđuje postoje li metastaze u tim organima.
Ukoliko postoje, tada posežemo da dodatnim histološkim pretragama kao što su mitotski indeks, faktor proliferacije Ki-67, bojanje KIT proteina i drugi. Dodatni histološki i imunohistokemijski parametri nam omogućuju bolji izbor daljnje terapije.
Srećom, danas već postoje lijekovi koji inhibiraju (blokiraju) ranije spominjani receptor tirozin kinazu i sprečavaju širenje bolesti i samim time produžuju život.
Lijekovi dostupni na tržištu su masitinib (Masivet â, AB Science) i toceranib (Palladiaâ, Zoetis). Njihovu upotrebu samostalno ili u kombinaciji s klasičnom kemoterapijom ili radioterapijom odlučuje isključivo veterinar jer njihova upotreba donosi nuspojave. Osim navedenih „pametnih“ lijekova, postoji i još jedan novitet na tržištu imena tigilanol (Stelfontaâ, Virbac). Proizvod se daje injekcijom, direktno u tumor. Preporuka je da se koristi kod tumora veličine jednake ili manje od 10 cm3. Može se koristiti kod kožnih mastocitoma neovisno o lokaciji i potkožnih mastocitoma, ali niže od lakta, tj. skočnog zgloba (od lakta/skočnog zgloba prema šapama). Ovaj lijek uzrokuje izrazitu nekrozu tkiva, pa s vremenom tumor jednostavno odumre. Problem je što ponekad zbog lokacije tumora nije moguće aplicirati lijek.
Naravno, preporuka je da se isključivo koristi kod tumora koji nisu metastatski.
U sklopu liječenja mastocitoma, ne smijemo zaboraviti i neposredni učinak ranije spomenutih biomedijatora upale, poput histamina koji imaju sistemski učinak. Kako bismo smanjili učinak histamina na sluznicu želuca i spriječili nastanak ulkusa (čira), koriste se H2 antagonisti (famotidin) ili inhibitori protonske pumpe (omeprazol). Za probleme s tlakom i učinkom histamina na krvne žile koriste se H1 antagonisti (difenhidramin, cetirizin).
Malo statistike za kraj:
Temeljem nove klasifikacije mastocitoma prema Kiupelu postoji nizak i visok stupanj malignosti, bez obzira radilo se o histološkoj ili citološkoj dijagnostici. Histološka se i dalje smatra metodom izbora. Klasifikacija u 3 razine prema Patnaiku se polagano napušta zbog previše preklapanja i subjektivnosti, ali redovito se još upotrebljava i nerijetko možete dobiti nalaz sa obje klasifikacije.
Prema dvostupanjskoj klasifikaciji, 90% kožnih mastocitoma su niskog stupnja malignosti.
Prosječno vrijeme preživljavanja kod niskog stupnja malignosti je preko 2 godine, dok je kod visokog stupanja to kraće od 4 mjeseca.
Stoga je od izuzetne važnosti pravodobno reagirati - odnosno, ukratko: češkajte ih s razlogom (i svaku promjenu na koži prijavite svom veterinaru ili veterinarki)!
Za kraj bih još dodala da mi je puno čitatelja i čitateljica pisalo u vezi ove teme i između ostaloga - neki su mi napisali kako im je veterinar rekao da "promatraju" izraslinu!
Mislim da je puno bolje odmah saznati o čemu se radi, jer da sam nastavila "promatrati" kvržicu na Lizi koja je tada bila veličine zrna graška - tumor bi već na sebe privukao krvne žile i počeo bujati a zatim - tko zna! Dakle, više se isplati biti "udav" pa pitati vetove sve što vas zanima (i da, tražiti i drugo mišljenje ako vam se čini potrebno) - nego se uljuljkati u nadanje da je neka kvržica običan lipom...
Pozdrav od Lize i ekipe!
Radna atmosfera fotkana za vrijeme slaganja ovog teksta ;)
Važno:
ovaj tekst ne smije poslužiti za dijagnostiku niti liječenje vaše životinje! Ukoliko imate problema navedenih u tekstu, potražite pomoć veterinara!
Pasji život™
Ovaj tekst je zaštićen autorskim pravom - blogeri, portali i drugi mediji - ukoliko ne tražite dopuštenje autora, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.
S obzirom da je Liza u zadnjih 5 godina imala već tri mastocitoma koje smo ulovili i operirali na vrijeme (o čemu više pročitajte ovdje), razveselila sam se kad sam čula da su u zadnje vrijeme dostupni različiti lijekovi za slučajeve u kojima operacija nije moguća. Zadnji mastocitom uopće nije izgledao kao kvržica, i možda bi mi promakao da nisam radi sasvim drugog razloga (ranice na Lizinoj usni) dospjela u vrijedne ruke dr.Petak. Na Jegerov užas, kad je završila s dijagnostikom problema zbog kojeg smo došli, ja sam je malo "udavila" nekom promjenicom na koži koju ne bih ni vidjela da nisam često na podu - kad radim jogu....dr. je protrljala tu malu ćelicu promjera 6-7 mm i namrštila se, pa nezadovoljno zamumljala i odlučila napraviti uzorkovanje iglom. Liza nije ni primijetila kad ju je ubola i odmah smo odnijeli uzorak na Veterinarski institut. I opet je ispao mastocitom! Srećom, opet u ranom stadiju i već sljedećeg tjedna Liza je operirana...bilo je to prije oko godinu dana. Sada ima 15 godina i 6 mjeseci, a muči je osteoartritis, ponekad mi se čini senilna i općenito - postala je pravi, stari pas. I ponekad se sjetim te prve sumnjive kvržice i pomislim kako je već odavno ne bi bilo da nisam odmah odreagirala!
Pa eto, na godišnjicu te operacije, sjetila sam se dr. Ane Petak i zamolila je da napiše jedan tekst o mastocitomima i novim "sredstvima borbe" protiv tih dosadnih i podlih kožnih tumora!
Što su to mastocitomi?
Kao što samo ime govori, mastocitomi su novotvorine koje sačinjavaju mastociti.
Mastociti kao stanice nezaobilazne su za normalno funkcioniranje imunološkog sustava, posebice pri alergijskim reakcijama, međutim, problemi nastaju kada mastociti izgube „kompas“, odnosno kada imunološki sustav izgubi nadzor i na pojedinom mjestu krene prekomjerno, patološko nakupljanje. Mastocite obično ne nalazimo u krvi, već se u nezrelom obliku nalaze u tkivima koja su blizu krvnim žilama, živcima, koži i limfoidnim organima te su upravo zbog svoje lokacije izuzetno brzo dostupni imunološkom sustavu. Prilikom izlaganja odgovarajućim biokemijskim faktorima sazrijevaju i otpuštaju sadržaj svojih granula.
Zašto nastaju?
Nažalost, danas nisu još uvijek poznati svi razlozi zbog kojih dolazi do pojačanog aktiviranja, odnosno sakupljanja mastocita. Nasljedne mutacije igraju veliku ulogu. U veterinarskoj medicini poznate su mutacije na c-kit genu koji kodira jedan određeni receptor imena tirozin kinazu na mastocitima. Taj receptor ima središnju ulogu u preživljavanju, proliferaciji, diferencijaciji i migraciji mastocita. Kada je normalna funkcija tog receptora narušena, mastociti se počinju sakupljati na određenom dijelu tijela, gdje će dulje živjeti nego uobičajeno i neće odgovarati imunološkom sustavu, odnosno imati će svoju autonomiju, te će se stanice razmnožavati bez kontrole.
Da bi biologija bila interesantnija, životinja može imati tumor, a da nije pozitivna na mutaciju što nam govori o raznolikosti ovog tumora i činjenici da veći broj gena kontrolira ova stanja. Za većinu tumora ne radi se c-kit mutacija jer (za sada) ne utječe na izbor terapije. Međutim, razvitak genetske terapije u veterinarskoj medicini sigurno možemo očekivati s bližoj budućnosti.
Kako da znate ima li vaš pas mastocitom?
Zapravo, nikako. Uvijek je bitan pregled kod veterinara koji će vas savjetovati kako dalje. Mastocitomi su većinom okrugle tvorbe koje se mogu javiti u bilo kojoj dobi, a češće se javljaju kod starijih pasa (8 godina pa na dalje), ali postoje i pasmine koje su izrazito sklone mastocitomima kod kojih se tumori mogu pojaviti već sa nekoliko mjeseci starosti. Pasmine sklone mastocitomima su slijedeće: bokseri, boston terijeri, američki stafordi, engleski buldozi, šar pei, mopsevi, labrador i golden retriveri… Najčešće vlasnici zamijete okruglastu tvorbu koja je nastala u nekoliko dana, blago zacrvenjenu, te često izgube dlaku i budu bezdlačna. Veći tumori znaju ulcerirati (otvorena rana koja ne cijeli). Tipičan za mastocitome je pozitivan „Darier znak“ kojeg vlasnici mogu sami napraviti kod kuće. Kao što sam spomenula na početku, mastociti su stanice neophodne za normalno funkcioniranje imunološkog sustava i borbu protiv mikroorganizama. U sebi sadrže granule koje su bogate histaminom, heparinom i drugim biomedijatorima upale koje prilikom pucanja stanice uzrokuju otečenje, pojačano crvenilo, ponekad čak i svrbež na tom mjestu. Ukoliko protrljamo tvorbu koja je mastocitnog porijekla, doći će do iznenadnog oteknuća tog mjesta i pojačanog crvenila. Rijetko, ali ako je životinja puna nodula koji su mastocitomskog porijekla pa ih se protrljate, može doći do pojačane peristaltike crijeva, suženja dišnih prohoda (bronkokonstrikcija) pa čak i naglog pada krvnog tlaka (hipotenzivne krize). Naravno - što je broj mastocitoma veći, veće su i posljedica za organizam. Do hipotenzivne krize može doći kod životinja koje imaju cijelo tijelo prekriveno tumorima. Nerijetko vlasnici zamjećuju da ponekad njihovi psi koji imaju mastocitome imaju ubrzanu peristaltiku crijeva i mekšu stolicu, upravo zbog sistemskog učinka tih biomedijatora upale iz samih mastocita bez obzira što se oni nalaze u koži.
Uglavnom - ako ste primjerili bilo kakvu tvorbu na svom kućnom ljubimcu, preporuka je da odete kod veterinara bez obzira na Darier znak! Naime, ta tvorba ne mora biti mastocitom, ali možda ima neku drugu tvorbu - no samo ćete uzimanjem uzorka znati je li dobroćudna ili ne. Uzimanje uzoraka iglom (tzv. „FNA“ engl. fine needle aspiration ili „FNB“ engl. fine needle biopsy) i posljedična citološka pretraga nisu zahtjevne metode, većina životinja ne reagira na ubod igle te veličine, a nalaz je obično gotov kroz par dana.
Načini liječenja
Većina kirurga i onkologa složiti će se da je kirurško odstranjivanje najbolji način za liječenje mastocitoma, ali veličina margina mora se uzeti u obzir prilikom planiranja operacije. Znači - koliko se zdravog tkiva mora otkloniti zajedno s tumorom da ne bi došlo do recidiva (najčešće između 1-3 cm ovisno o stupnju malignosti). Problem predstavljaju tumori koji zbog svoje lokacije onemogućuju uzimanje dodatnog „zdravog“ tkiva jer se rubovi rane ne mogu spojiti zbog veličine defekta. Takve situacije se događaju najčešće na ekstremitetima, odnosno nogama. Tada veći dio posla spada na iskustvo kirurga u različitim operativnim tehnikama gdje se nerijetko uzima kožni presadak, odnosno dio kože s grudne šupljine presadi se na mjesto gdje je tumor izrezan.
Postoje i solucije kada kirurško otklanjanje nije moguće!
Kirurg može biti uspješan ukoliko se radi o tvorbi koja je ograničena i nema metastaza na drugim dijelova tijela i limfnim čvorovima. U protivnom, nažalost nema puno uspjeha. Upravo je iz tog razloga bitno znati da li su regionalni limfni čvorovi zahvaćeni, zato je prije samog operativnog zahvata nužane tzv. „staging“ odnosno određivanje stadija gdje se temeljitim kliničkim pregledom, CT-om cijelog tijela ili eventualno ultrazvukom, punkcijom limfnih čvorova, jetre, slezene utvrđuje postoje li metastaze u tim organima.
Ukoliko postoje, tada posežemo da dodatnim histološkim pretragama kao što su mitotski indeks, faktor proliferacije Ki-67, bojanje KIT proteina i drugi. Dodatni histološki i imunohistokemijski parametri nam omogućuju bolji izbor daljnje terapije.
Srećom, danas već postoje lijekovi koji inhibiraju (blokiraju) ranije spominjani receptor tirozin kinazu i sprečavaju širenje bolesti i samim time produžuju život.
Lijekovi dostupni na tržištu su masitinib (Masivet â, AB Science) i toceranib (Palladiaâ, Zoetis). Njihovu upotrebu samostalno ili u kombinaciji s klasičnom kemoterapijom ili radioterapijom odlučuje isključivo veterinar jer njihova upotreba donosi nuspojave. Osim navedenih „pametnih“ lijekova, postoji i još jedan novitet na tržištu imena tigilanol (Stelfontaâ, Virbac). Proizvod se daje injekcijom, direktno u tumor. Preporuka je da se koristi kod tumora veličine jednake ili manje od 10 cm3. Može se koristiti kod kožnih mastocitoma neovisno o lokaciji i potkožnih mastocitoma, ali niže od lakta, tj. skočnog zgloba (od lakta/skočnog zgloba prema šapama). Ovaj lijek uzrokuje izrazitu nekrozu tkiva, pa s vremenom tumor jednostavno odumre. Problem je što ponekad zbog lokacije tumora nije moguće aplicirati lijek.
Naravno, preporuka je da se isključivo koristi kod tumora koji nisu metastatski.
U sklopu liječenja mastocitoma, ne smijemo zaboraviti i neposredni učinak ranije spomenutih biomedijatora upale, poput histamina koji imaju sistemski učinak. Kako bismo smanjili učinak histamina na sluznicu želuca i spriječili nastanak ulkusa (čira), koriste se H2 antagonisti (famotidin) ili inhibitori protonske pumpe (omeprazol). Za probleme s tlakom i učinkom histamina na krvne žile koriste se H1 antagonisti (difenhidramin, cetirizin).
Malo statistike za kraj:
- Mastocitomi spadaju u najčešće kožne tumore pasa i čine 16-21% svih kožnih tumora koje možemo naći na psima
- Važno je napomenuti da će 5% pasa koji imaju histološki dokazan mastocitom niskog stupnja uginuti zbog stanja koja su povezana s mastocitomom.
- Čak 15 % mastocitoma niskog stupnja malignosti u trenutku postavljanja dijagnoze imaju metastaze u regionalnim limfnim čvorovima.
- Dodatne tvorbe razviti će se u 20 % pacijenata s mastocitomom niskog stupnja malignosti (ili nove, neovisno o prethodnom tumoru ili metastaze).
Temeljem nove klasifikacije mastocitoma prema Kiupelu postoji nizak i visok stupanj malignosti, bez obzira radilo se o histološkoj ili citološkoj dijagnostici. Histološka se i dalje smatra metodom izbora. Klasifikacija u 3 razine prema Patnaiku se polagano napušta zbog previše preklapanja i subjektivnosti, ali redovito se još upotrebljava i nerijetko možete dobiti nalaz sa obje klasifikacije.
Prema dvostupanjskoj klasifikaciji, 90% kožnih mastocitoma su niskog stupnja malignosti.
Prosječno vrijeme preživljavanja kod niskog stupnja malignosti je preko 2 godine, dok je kod visokog stupanja to kraće od 4 mjeseca.
Stoga je od izuzetne važnosti pravodobno reagirati - odnosno, ukratko: češkajte ih s razlogom (i svaku promjenu na koži prijavite svom veterinaru ili veterinarki)!
Za kraj bih još dodala da mi je puno čitatelja i čitateljica pisalo u vezi ove teme i između ostaloga - neki su mi napisali kako im je veterinar rekao da "promatraju" izraslinu!
Mislim da je puno bolje odmah saznati o čemu se radi, jer da sam nastavila "promatrati" kvržicu na Lizi koja je tada bila veličine zrna graška - tumor bi već na sebe privukao krvne žile i počeo bujati a zatim - tko zna! Dakle, više se isplati biti "udav" pa pitati vetove sve što vas zanima (i da, tražiti i drugo mišljenje ako vam se čini potrebno) - nego se uljuljkati u nadanje da je neka kvržica običan lipom...
Pozdrav od Lize i ekipe!
Radna atmosfera fotkana za vrijeme slaganja ovog teksta ;)
Važno:
ovaj tekst ne smije poslužiti za dijagnostiku niti liječenje vaše životinje! Ukoliko imate problema navedenih u tekstu, potražite pomoć veterinara!
Pasji život™
Ovaj tekst je zaštićen autorskim pravom - blogeri, portali i drugi mediji - ukoliko ne tražite dopuštenje autora, biti ćemo prisiljeni djelovati pravnim putem.